U Ministarstvu financija radi se na promjenama stečajne regulative banaka. U javnu raspravu ovih je dana pušten tzv. obrazac prethodne procjene za Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija, pa bi na e-savjetovanju uskoro trebao osvanuti i prijedlog zakonskog teksta.
“U cilju otklanjanja slabosti postojeće stečajne regulative te kako bi stečajni postupak bio brži i učinkovitiji predlaže se poseban zakon koji objedinjuje postupak prisilne likvidacije i stečaja nad kreditnom institucijom”, ističe se u obrazloženju Ministarstva financija.

To predviđa, kako kažu, “brzo i učinkovito skupno namirenje vjerovnika, tako da se očuva vrijednost financijske imovine, unovči imovina te prikupljena sredstava podijele vjerovnicima”.
U Hrvatskoj stečajevi banaka, na sreću, već neko vrijeme nisu baš “vruća tema”. Izuzme li se preklanjski stečaj Tesla štedne banke, koja je poseban slučaj i po tome što praktično nije bilo osigurane štednje (DAB-u je za isplatu bilo samo 7540 kune), posljednji je otvoren još prije četiri godine.

No, pod utjecajem korona krize po isteku masovnih moratorija izgledan je rast udjela loših kredita, a moguće je da neka banka i poklekne. Stoga unaprjeđenje regulative za kontrolirani izlazak posrnulih s tržišta uz što manje rizike prelijevanja negativnih učinaka na ostatak financijskog tržišta sigurno nije zgorega.
Priprema novog zakona, doduše, nije rezultat proaktivnosti i provedbe Vladinih programa već dio usklađivanja s direktivama Europske unije, ali razloga za osmišljavanje novih rješenja ne manjka.

To pokazuju svi ključni indikatori, od trajanja i troškova stečajnih postupaka do stupnja namirenja vjerovnika.
U ukupno 30 stečajeva kreditnih institucija (20 banaka i deset štedionica) od 1998. godine naovamo Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) isplatila je 5,41 milijardu kuna osiguranih depozita.

Kao vjerovnik trećeg isplatnog reda dosad je “kasirala” nešto više od 1,6 milijardi, s tim da se dvije trećine povrata odnosi na četiri stečaja novijeg datuma (pokrenutih između 2012. i 2016.) s oko 1,5 mlrd. kuna isplaćenih osiguranih depozita.
Dakle, postotak naplate kod 25 stečaja pokrenutih prije 15-20 godina daleko je skromniji.

Tri “punoljetna”, k tome, još uvijek traju, a s vremenom se nakupljaju i troškovi. Tako samo kod Glumina banke i Gradske banke Osijek troškovi stečajnog postupka 360 milijuna kuna (177 plus 185 milijuna), s tim da u Glumina banki treba očekivati još odljeva za sudske i odvjetničke troškove, naknade upravitelju i slično.

U konačnici je kod odavno propalih banaka naplata vjerovnika (a DAB je u pravilu najveći) slaba.

Prema navodima Ministarstva financija, u Glumini je stupanj naplate mjeren povratom sredstava u Fond osiguranja manji od osam posto, u Županjskoj i Iliriji bio je manji od 27 odnosno 30 posto, u Alpe-Jadran banci ispod 11 posto, a u Trgovačko-turističkoj “nula”.

Kad je riječ o trajanju stečajeva, rekorder je Gluminin za koji se ni nakon 21 godine ne nazire kraj. Približno dva desetljeća traje stečajno pospremanje i u već zaboravljenim Trgovačko-turističkoj i Alpe-Jadran banci.

Upraviteljima se nije žurilo

Tek nešto manje trajalo je u Iliriji, Hrvatskoj gospodarskoj te Agro-obrtničkoj banci koje su u stečaju završile od 1999. do 2002. godine, a iz sudskog registra brisane su tek prije dvije-tri godine, kao i Gradskoj banci Osijek koja je brisana 2016. Iako se to dijelom može pripisati i pravosuđu, ni stečajnim upraviteljima očito nije baš bilo do žurbe.

U skupini stečajeva iz “staroga vala” postotak naplate DAB-a s njegove pozicije trećeg isplatnog reda je od gotovo nikakve u slučaju niza štedionica pa do 42 posto kod nekadašnje Neretvansko-gospodarske banke. Pritom u Glumina banci, čijim je nekadašnjim štedišama isplaćeno više od 1,35 milijardi kuna, DAB nije unovčio ništa, odnosno u stečaju mu je preneseno 506 milijuna kuna potraživanja i udjela, mahom spornih i/li nenaplativih.

Nasuprot tome, u Gradskoj banci Osijek isplaćen je 961 milijun kuna osigurane štednje, a kroz 17 godina stečaja Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka vraćeno je 395 milijuna, s tim da je Agenciji na ime namirenja preneseno i 250 milijuna nenaplativih potraživanja.

Oko 27-28 posto povrata u odnosu na iznose isplate depozita Agencija je, osim u Iliriji, ostvarila u HGB-u i Agro-obrtničkoj banci, a u Komercijalnoj banci 17 posto.

U većini ostalih povrat se kretao između nula i deset posto.
U stečajevima pokrenutim od 2012. godine naovamo pokazatelji su osjetno bolji.

Osiguranim štedišama Credo, Centar, Nava te Banke splitsko-dalmatinske (BSD) ukupno je DAB isplatio 1,53 milijarde kuna, a dosad mu je iz stečajne mase vraćeno 1,1 milijardu ili gotovo 72 posto.

Pritom je najmanji postotak povrata isplaćenih osiguranih depozita kod Centar banke (38 posto ili 200 od 525 milijuna), u Navi je na 70 posto povrata (111 od 157 milijuna), u Bankci splitsko-dalmatinskoj na više od 85 posto (323 u odnosu na isplaćenih 380 milijuna), a u Credo banci je povraćen gotovo puni iznos isplaćenih depozita (466,5 od 471 milijuna).

Novac iz ‘zdravih’ kredita

Kako se ostali vjerovnici, poput neosiguranih (i velikih) deponenata, namiruju tek po namirenju Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, njihovi povrati ne predstavljaju i ukupan stupanj naplate. No, isto tako, postupci u tim četirima bankama još traju, a to znači da treba računati i na priljev novca po “zdravim” kreditima za raspodjelu vjerovnicima. Sve u svemu, unazad desetak godina stečajevi su se očito aktivirali brže nego oni prije 20-ak godina.

Kod nekih bi banka raskorak imovine i obveza na posljetku mogao ispasti i razmjerno mali. Nakon što se najesen promijeni regulativa, eventualni budući stečajevi banaka trebali bi usto i kraće trajati.