'Kroz sve ove godine svako malo sam tražio da mi omoguće otkup, ali nikada nisam dobio odgovor', kaže Lučev, koji živi od 3000 kuna mirovine, a mjesečno 1000 kuna otplaćuje kredit. Stan bi mogao otkupiti za 35.000 eura, ali je to iznos koji nikako ne može namaknuti.

Za malo više od dva tjedna u Šibeniku bi mogla eksplodirati prava socijalna bomba. Čak 43 obitelji bivših radnika Tvornice lakih metala (TLM), koji su danas u poodmakloj životnoj dobi i slabijeg imovinskog statusa, prijeti da će završiti na ulici. Radi se o ljudima koji su radni vijek proveli obavljajući fizičke poslove u tvornici i do ožujka ove godine vjerovali da ih je TLM stambeno zbrinuo.

No, umjesto s mirnom starošću suočili su se sa spoznajom da su im domovi dio stečajne mase TLM-a i da idu na bubanj. Stanovi su procijenjeni, određena im je tržišna vrijednost, otvorena javna dražba, a rok za podnošenje ponuda istječe 19. rujna. Iz sredstava dobivenih od prodaje radničkih stanova namirit će se glavni vjerovnici TLM-a, a to su državne firme – Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske šume, Hrvatske vode te još Adrial plus, piše Jutarnji list.

Natječaj

– U TLM-u sam se zaposlio 1973. godine. Pune 22 godine sam bio pomoćnik na valjku, pa upravljač valjka do 1998., kada sam otišao u invalidsku mirovinu. Firma je 1989. raspisala zadnji natječaj za stanove i tada sam ostao peti na listi. Imao sam sve uvjete za stan, od radnog staža do toga da sam imao ženu i dvoje djece, ali stanova više nije bilo – kaže 67-godišnji Marijan Lučev za Jutarnji list, čiji je stan također na bubnju. Novu priliku za stan je dočekao 1991. godine, kada mu je TLM-ova Komisija za raspodjelu stanova uz preporuku sindikata dodijelila stan na čuvanje i korištenje.

To je bio stan koji je koristio radnik srpske nacionalnosti, ali je početkom rata otišao iz Šibenika. – Tada su Srbi u različitim okolnostima odlazili, a firma je ispražnjene stanove dala drugim radnicima na čuvanje – prisjetio se Lučev, koji još čuva to rješenje. – Stalno sam kontaktirao našu pravnicu i direktora, pitao o statusu stana, a uvijek su odgovarali da ne brinem, da je to moj stan i da je sve u redu – nastavlja. Do promjene je, navodi, došlo 2007. godine, kada je TLM na temelju odluke tadašnje Vlade Ive Sanadera privatiziran.

Lučev je tada, kao i ostali “čuvari” stanova, pozvan u pravnu službu gdje mu je ponuđen ugovor o najmu na rok od pet godina. – Godine 2009. su te ugovore poništili i dali nam nove na pet godina. Kada su 2014. ti ugovori istekli, opet sam otišao u pravnu službu i pitao što dalje. Rekli su da se ne brinem, da će sve biti u redu – otkriva Lučev i kaže da je nastavio plaćati najam koji je za stan od 61 četvorni metar bio nešto manje od 400 kuna mjesečno.

– Kroz sve ove godine svako malo sam tražio da mi omoguće otkup, ali nikada nisam dobio odgovor – kaže Lučev, koji živi od 3000 kuna mirovine, a mjesečno 1000 kuna otplaćuje kredit. Stan bi mogao otkupiti za 35.000 eura, ali je to iznos koji nikako ne može namaknuti. Nema mu tko pokloniti taj novac, a nema te banke koja bi mu, s obzirom na životnu dob i nisku mirovinu, dala kredit. U istoj su situaciji svi ostali – vršnjaci i još stariji i u pravilu bolesni.

Cijeli članak pročitajte ovdje.