Prošlu su godinu, drugu godinu zaredom, obilježili pozitivni pomaci u stanogradnji: broj stanova u izdanim građevinskim dozvolama i korisna površina rastu po stopama višim od 30%.

No, unatoč porastu broja izdanih dozvola za stanove od 33,1% i rastu korisne površine stanova za 35,7%, i dalje je broj dozvola u 2017. bio 49,1% niži od pretkrizne 2008., dok je istodobno korisna površina stanova bila 41,5% niža. Stoga se ne radi o 'boomu' u stanogradnji, tvrdi ekonomski analitičar HGK Zvonimir Savić, koji bi narušio makroekonomsku stabilnost. Visoke stope rasta posljedica su niske baze koja se urušila tijekom gospodarske krize, i lanjski broj izdanih dozvola za stanove upola je manji nego 2008.

"Nazire se porast interesa za stanogradnjom, što je i razumljivo s obzirom na uspostavu stabilnog gospodarskog rasta, povećanje plaća, rast zaposlenosti. Sve to pozitivno utječe na odluku stanovništva za ulaganje u rješavanje stambenog pitanja, posebno u okolnostima niskih kamatnih stopa i državnih poticajnih mjera", kaže Savić. 

Predugo razdoblje
Problematika rasta investicija u infrastrukturne projekte je složenija, jer se bilježi rast broja izdanih dozvola, a pada u njima predviđena vrijednost građevinskih radova. Prema Saviću, u niskogradnji riječ je o većem broju planiranih radova, ali manje vrijednosti što upućuje na to da nedostaje realizacija većih infrastrukturnih projekata. Situaciju bi, slažu se mnogi, uskoro moglo popraviti efikasnije korištenje sredstava iz fondova EU, a osobito izgradnja velikih infrastrukturnih projekata, kao što je to Pelješki most.

No, kod praćenja kretanja izdanih građevinskih dozvola temeljni je problem to što u nas, kaže, prođe preveliko razdoblje od trenutka izdavanja dozvola do realizacije projekata. Savić tako navodi da je lani, unatoč rastu broja izdanih dozvola od 26,7% u 2016. i od 17,5% u 2017., obujam građevinske aktivnosti povećan za skromnih 1,2%, a vrijednost izvršenih radova s vlastitim radnicima tvrtki s 20 i više zaposlenih za 2,2%.

Lanjski rast izdanih dozvola u odnosu na 2016. iznosi 21,2% za zgrade i 2,6% za ostale građevine. Praćen je rastom u njima predviđene vrijednosti radova za 11,6%, najviše pod utjecajem rasta predviđene vrijednosti radova na zgradama za 21,5%, dok je na ostalim građevinama manja za 7,3%. 

Vrijednost najveća od 2010.
Pritom je predviđena vrijednost radova u 2017. od 26 mlrd. kn bila najveća nakon 2010., a na zgradama nakon 2009. "Lošija dinamika kretanja vrijednosti radova na ostalim građevinama razlog je znatnijem smanjenju tog udjela u ukupnoj predviđenoj vrijednosti – s 34,4% u 2016. na 28,6% u 2017.", kaže Savić.