Udruga Zamisli iz Zagreba još je prije dvije godine provela među svojim korisnicima, studentima s invaliditetom, istraživanje o namjerama koje se tiču ostanka u Zagrebu i nakon završenog fakultetskog obrazovanja. Anketa je potvrdila namjere šest studenata, a kako bi im ublažili prelazak iz studentskog života u onaj na tržištu, razvili su projekt i izgradili plan aktivnosti s ciljem pronalaska pristupačnog stambenog prostora.

Unatoč svim naporima, niz prepreka s kojima su se susreli usporio je tempo i projekt odveo u drugom smjeru, a kao jedan od razloga navode dostupnost tržišta nekretnina za osobe s invaliditetom čiji je broj iznimno mali, dok broj onih koji bi trebali nekretninu za korištenje, iz perspektive Udruge, svakim danom sve više raste. "Danas više nije riječ samo o šest studenata, no s obzirom na to da niti kroz pilot grupu nismo uspjeli osigurati stambeni prostor, nismo ispitivali daljnje potrebe", započela je priču Svjetlana Marijon iz Udruge Zamisli. 

Prema njezinim riječima u ove dvije godine ne samo da nisu uspjeli pronaći stanodavca koji je spreman dati stan u zakup, unatoč tome što im projekt osigurava sredstva za zakup i režije, već se susreću i s komentarima stanodavaca koji, osim što ih odbijaju, kao razlog navode strah od uništavanja namještaja, pokućstva ili zidova. Iako se doima da je tržište nekretnina ponekad i zasićeno te da se ovakve situacije ne bi trebale dešavati, prema njihovom iskustvu sve je prividno, a glavnim razlogom smatraju turističku potražnju, pa je između preostalih nekretnina još teže naći pristupačan stan za osobe s invaliditetom.

Kupnja umjesto zakupa
"Trenutno imamo situaciju da se diplomski rad odgađa i studentska prava koriste što dulje, jer kad osoba s invaliditetom diplomira gubi studentska prava, a time i smještaj u studentskom domu. Ta činjenica ne bi bila toliko zastrašujuća da osobe s invaliditetom teško pronalaze vlasnike koji im želi dati stan u zakup", rekla je Svjetlana Marijon, a izgleda kako upravo taj problem izravno utječe i na prosjek godina studiranja osoba s invaliditetom koji promatrajući ih u skupu mladih direktno utječe i na prosjek godina studiranja u Hrvatskoj koji trenutno iznosi 7,5 godina.

Kako bi ovakve i slične situacije sve više bile iznimka u odnosu na pravilo, pokreću akciju 'Zamisli da život ide, a ti stojiš? Budi i ti dio onih koji nas pokreću', a s obzirom na sva neugodna iskustva s tržišta nekretnina ovaj put odlučili su se na drugačiji potez. Osmislili su i razradili projekt, detektirali korisnike, izradili plan aktivnosti, a trenutno pripremaju i kampanju kroz koju žele osigurati podršku i pomoć nakon obrazovanja i dati vjetar u leđa onima koji ulaze na tržište rada, no ovaj put, umjesto zajma, u fokusu je kupnja pogodne nekretnine.

"Za kupnju stana sredstva ne možemo osigurati kroz projekte jer tu nije riječ o prihvatljivim troškovima, zato smo na ovaj način odlučili prikupiti sredstva kako bismo kupili stan, koji će pomoći mladima s invaliditetom da se lakše uključe u svakodnevni život, nakon diplome, ali i osigurali sredstva za svakodnevnu podršku koja je ovdje nužna", dodala je Svjetlana Marijon.

Stan za neovisan život nije dovoljan, a kako objašnjavaju iz Udruge Zamisli, za osobe koje ovise o pomoći drugih potrebno je osigurati asistenciju i prijevoz.  Da je problem na tržištu nekretnina za osobe s invaliditetom uvelike postojan potvrđuje nam i Nejra Sitnić Milanović, arhitektica i licencirana agentica za nekretnine iz Zagreba, koja ističe kako u praksi uopće ne postoji registar stambenih zgrada prilagođenih za stanovanje osoba s invaliditetom, a ni registar takvih na tržištu prometa nekretninama.

  Vodeći se trenutnom ponudom na najposjećenijem portalu za oglašavanje nekretnina na području Grada Zagreba, Nejra Sitnić Milanović za Poslovni dnevnik otkriva nepovoljne statistike gdje je tek oko 5% nekretnina prilagođeno osobama s invaliditetom. "Istraživanjem sam saznala kako je od trenutno 8383 oglasa objavljena za prodaju stambenih, samo njih 424 prilagođeno osobama s invaliditetom. Od toga su 248 nekretnine u novogradnji", istaknula je Nejra Sitnić Milanović

Neadekvatna rješenja
Podaci pritom nisu precizni jer ovise o slobodnoj procjeni vlasnika, a vlasnici činjenicom da im je nekretnina u prizemlju ili u zgradi s liftom zaključuju da istu može koristiti osoba s invaliditetom. Problematika je daleko kompleksnija i takvi prostori trebaju zadovoljiti niz zahtjeva, a savladavanje visinske razlike samo je jedan od njih, objašnjava Nejra.

Ono što je timu iz Udruge Zamisli otežavalo pronalazak stana i ponukalo ih na angažiranje agenata bila je i činjenica da na portalima za oglašavanje ne postoji filter po kojem bi se napravila selekcija stanova ili kuća koje se iznajmljuju, a da su prilagođene osobama s invaliditetom. Kada bi filter postojao morao bi se osvrtati na zakon o gradnji, a prema njemu pristupačnost objekta za osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti jest rezultat primjene tehničkih rješenja u projektiranju i građenju, kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad u tim građevinama na jednakoj razini kao i ostalim osobama. Takvim osobama prostor mora omogućiti korištenje njihovih pomagala za orijentaciju, komunikaciju i pokretljivost za koju se koriste invalidska kolica, štap, štaka i hodalica, dok su pomagala za orijentaciju bijeli štap ili pas vodič.

"U praksi, prema osobnom iskustvu, temeljenom na zahtjevu klijenata, najveći problem predstavlja savladavanje visinskih razlika i kretnje po prostoru. To znači da se visinske razlike trebaju savladati na način da iste može koristiti osoba u invalidskim kolicima (rampe, liftovi i sl.), da su širine komunikacijskih prostora do ulaza u stan prilagođene kretanju invalidskih kolica ili drugih pomagala i da postoje zvučne i svjetlosne signalizacije za slijepe ili gluhe. Isto se odnosi i na površine prostorija u samom stanu. Na žalost, danas su nam stanovi sve manje kvadrature. Prostorije koje bi se trebale zvati sobama imaju po šest kvadratni metara", rekla je Nejra Sitnić Milanović dodavši kako to nije prihvatljivo za kvalitetan život čak i ako niste osoba s invaliditetom.

Kako ističe, zakon kaže da na svakih deset izgrađenih stanova, jedanaesti mora biti prilagođen osobama s invaliditetom, jer u suprotnom, zgrada, prema važećem zakonu ne bi dobila uporabnu dozvolu. Da bi se izbjegla značajnija investicija koja se tiče ugradnje lifta, prema trenutnom stanju na tržištu nekretnina stanovi u prizemlju su povoljniji za kupnju od onih na višim katovima, a prema iskustvu agentice upravo oni su najčešće izbor osoba s invaliditetom ili onih sa smanjenom pokretljivosti.

Kada se radi o investiciji koja će omogućiti nekretninu pristupačnijom osobi s invaliditetom, bilo da će stan u prodaju ili najam, onom tko investira je u konačnici svejedno u kojem će pravcu preurediti nekretninu, jer je svrha pronaći kupca, ili najmoprimca. Ključno je investitora osvijestiti o takvoj poslovnoj prilici, a podizanje svijesti je prvi korak. "Dobro bi bilo informirati stanodavce kome se mogu obratiti i ponuditi nekretninu prilagođenu osobama s invaliditetom, a sve kako bi direktno došli do budućeg korisnika. Idući korak je sklapanje ugovora prema kojem investitor dobije sigurnost u kupcu ili najmoprimcu, a druga strana nekretninu. I svi su na dobitku.

U suprotnom preuređenje stana za osobu s invaliditetom sužava mogućnost stanodavaca da stan iznajme onima koji invaliditet nemaju, a brojniji su", zaključila je Nejra Sitnić Milanović, a upravo manjak informiranosti i nepostojanje adekvatnog posrednika bili su i glavni problemi s kojima se susrela Udruga Zamisli.