Onkološke udruge uputile su otvoreno pismo zbog situacije u Klinici za tumore u Zagrebu, koja je u sastavu KBC-a Sestre milosrdnice.

Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:

“Situacija na Klinici za tumore nije nova, postupno se razvijala godinama. Godinama slušamo pritužbe pacijenata na neljubaznost, čekanje, nedostatak pravih informacija, nemogućnost obavljanja potrebnih pretraga na vrijeme kako bi na pregledu imali relevantne nalaze… S druge strane, svi oni svoje povjerenje poklanjaju općepoznatom Institutu i njegovim djelatnicima  i zahvalni su za pruženo liječenje.

Broj oboljelih je velik na godišnjoj razini, a s razvojem znanosti i uvođenjem novih, inovativnih oblika dijagnostike i liječenja očekuje se i povećanje broja stručnjaka koji te postupke i provode, te redovito nabavljanje i uvođenje novih tehnologija. Nažalost, to se posljednjih desetak godina nije dogodilo, a odlasci radiologa iz te ustanove u posljednje vrijeme i njihov minimalan broj; 3 ( slovima: tri) izaziva brigu i strah. Trenutno su svi radiolozi Klinike na bolovanju, pa se nameće pitanje kako će funkcionirati dijagnostika i liječenje u toj ustanovi?

Zapanjuje podatak da kirurzi koji izvode operacije tumora glave i vrata to rade bez očitanih radioloških nalaza, a prema novim informacijama to se počinje događati i u drugim sijelima raka. Taj podatak zapanjuje još više nakon izjava nekih od aktera kako smo u 21. stoljeću i kako KBC ima moderne mogućnosti dijagnostičke i interventne radiologije i dovoljan broj zaposlenika  na raspolaganju.

Krajem 2020. Hrvatski je sabor usvojio nacionalni strateški okvir za borbu protiv raka. Bio je to dug, neizvjestan i iscrpljujući proces koji je konačno priveden kraju i svi smo se veselili pozitivnim promjenama u sveobuhvatnoj onkološkoj srbi za oboljele od raka i njihove obitelji. Nacionalni okvir koji spominjemo je važan jer je predvidio između ostalog razvoj onkološke mreže ustanova i njihovu međusobno suradnju, kao i obvezni multidisciplinarni pristup u liječenju onkoloških bolesnika. Slučaj Klinike za tumore KBC Sestre milosrdnice jasno pokazuje da suradnja nije moguća ni unutar jedne ustanove, niti unutar jedne specijalizacije, ukoliko zato ne postoji volja i želja.

Tko je kriv za situaciju u Klinici za tumore KBC Sestre milosrdnice?

Ne vjerujemo da postoji jedan krivac imenom i prezimenom, niti vjerujemo da je situacija nastala preko noći. Kriva je dugogodišnja nebriga cijelog društva, okretanje glave i šutnja. Šutnja zaposlenih, šutnja odgovornih, šutnja donositelja odluka, šutnja nas pacijenata… I sada smo dovedeni u situaciju da se pitamo trebamo li šutjeti, jer, radi se o liječnicima, kadroviranju, politici… Šutimo jer ne želimo da nas netko prepozna, šutimo jer se bojimo da nećemo dobiti liječenje koje trebamo, šutimo da ne uvrijedimo ili naljutimo liječnike i druge zdravstvene i medicinske djelatnike, šutimo jer mislimo da mi nemamo nikakav utjecaj. Ali vrijeme je da progovorimo i iz svoje pozicije! Jer na kraju krajeva, što god da se događalo na Klinici za tumore, događa se velikom broju nas, našim članovima obitelji, našim prijateljima, poznanicima, ljubavnicima… Nama samima.

Jer vrlo skoro, svaki četvrti među nama oboljet će od raka. I trebat će pravovremenu i adekvatnu dijagnostiku, pravovremeno i učinkovito liječenje i imat će pravo zadržati dostojanstvo u liječenju raka i životu s rakom.

Ovim otvorenim pismom želimo apelirati na sve odgovorne i sve koji imaju utjecaja u sustavu zdravstva Republike Hrvatske da se aktivno uključe u hitno rješavanje problema koji su nastali u Klinici za tumore. Ono je nužno potrebno i kako bi se sačuvala kvaliteta rada u Klinici za tumore, ali još važnije, kako bi onkološki bolesnici imali dostupnu, pravovremenu i kvalitetnu dijagnostiku i liječenje njihove bolesti.

Kao najsretnije rješenje vidimo osamostaljivanje radiologije na Klinici za tumore i njenu autonomiju, odnosno pripajanje Klinici, s ciljem održanja i daljnjeg razvijanja  interdisciplinarne suradnje radi boljih ishoda u liječenju onkoloških bolesti.

Liječiti oboljele nikako ne možemo bez kompetentnih stručnjaka, a to je scenarij koji se sada događa. Pitamo se, mogu li se u ovim uvjetima uopće educirati mladi kadrovi na kojima će počivati onkologija za 10 godina?

Apeliramo na sve vas, prestanimo okretati glavu, zabrinimo se i prestanimo šutjeti!

A kako je vrijeme za riječi ionako davno isteklo, počnimo djelovati i rješavati probleme od kojih više ne možemo bježati. I vratimo dostojanstvo Klinici za tumore, kako bi ona to doista i ostala i opravdala svoje ime.”