U Zagrebu je počelo suđenje Josipu Klemmu, vlasniku po prihodima treće zaštitarske tvrtke u Hrvatskoj i šef udruge specijalne policije.

Petoj zaštitarskoj tvrtki po prihodima, Bilić Erić, neformalni vlasnik Vinko Žuljević Klica je smaknut. U zaštitarski je posao lani u taj posao preko tvrtke Noky security ušao i Mirko Norac, prethodno osuđen za ratni zločin, a sve te činjenice otvaraju prostor za pitanje: tko bi sve smio voditi zaštitarske tvrtke?  Zanimljivo je stoga vidjeti kakva je stanje u susjednoj Srbiji. I dok se u Hrvatskoj tim poslom bavi 17.500 ljudi, u Srbiji je brojka znatno veća, a pojedini vlasnici pojedinih tvrtki još živopisniji od hrvatskih kolega. 

Od Arkana do JUL-a
"Procjena je da u ovom, legalnom, sektoru ima do 40.000 zaposlenika, mada je fluktuacija radne snage velika. Male firme sa registriraju, opstaju, gase se i praktično su neuhvatljive. Registrirano je do 600 zaštitarski tvrtki, od toga ih oko 300 realno posluje, a do kraja godine, kada bi se morale licencirati, neće ih opstati više od 50", procjenjuje Marko Milošević, beogradski stručnjak za zaštitarstvo. Za razliku od Hrvatske, gdje je na prvome mjestu i dalje domaća tvrtka Sokol Marić sa 3300 ljudi, u Srbiji su na prve dvije pozicije multinacionalke: Securitas s oko 5000 i G4S s oko 4000 zaposlenika.

Tek potom slijede domaće tvrtke kao što su Protecta, Protexy, Inex plus, Dobergard, koje imaju po između 500 i 600 zaposlenih. Iako danas u Srbiji tržište drže stranci, sve donedavna dobrim dijelom su ga dijelile: poitičke stranke. Tako je Securitas ušao na srpsko tržište kupivši Sistem FTO, veliku tvrtku s oko 3000 zaposlenih koja je nekoć bila bliska Demokratskoj stranci Srbije. Počeci u Srbiji nisu bili laki: 90-ih je taj sektor bio prilično neprofesionalan i kriminaliziran. Arkanov Tigar neko je vrijeme reketario Srbijom. Tvrtka Pro Tech team bila je 90-ih bliska JUL-u, partiji Mirjane Milošević, supruge Slobodana Miloševića.
 

Nakon njegova pada, tvrtku je kupio novi vlasnik, koji je surađivao s Demokratskom strankom. "U početku stranih zaštitarskih firmi nije bilo, domaći veliki sistemi bili su u državnom vlasništvu, banke su bile domaće. Od Miloševićeva pada 2000. u Srbiju dolaze strane banke, koje traže njima prihvatljive zaštitare na tržištu i to uvodi cijeli sektor u normalu", kaže Marko Milošević, koautor publikacije "Novi-stari izazovi privatnog sektora bezbednosti u Srbiji", gdje dokazuje kako stranačke zaštitarske tvrtke nisu bile podvrgnute kontroli nadležnih institucija. 

Laza Bombaš
"U Srbiji je Zakon o javnim nabavama do 2012. davao mogućnost izbora između tri ponude, a rezultat je bio da partijske firme dogovore podjelu posla u javnom poduzeću koje drži njihova stranka i daju naštimane ponude. Novi zakon nema tu vrstu izuzeća, pa je i politička korupcija postala sofisticiranija", objašnjava Milošević. Pojavio se još jedan problem: Zakon o privatnom obezbeđenju (ZPO), koji je Narodna skupština usvojila krajem 2013., ne regulira vlasništvo nad tvrtkama za "fizičko tehničko obezbeđenje" čiji radnici nose vatreno oružje i bave se osjetljivim poslovima poput osiguranja javnih institucija, banaka, noćnih klubova i splavi.

Prema tom zakonu, sigurnosnu provjeru u MUP-u moraju proći direktor i radnici, ali ne i vlasnici zaštitarskih tvrtki.Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) objavio je rezultate opsežnog istraživanja u kojem se otkrilo da su mnoge zaštitarske tvrtke u Srbiji pod kontrolom kriminalaca, koji ih koriste kako bi lako došli do legalnog naoružanja, odnosno za reket poslovnih ljudi.

"Među živopisnim likovima ističe se vođa valjevske kriminalne grupe Milan Lazarević, zvani Laza Bombaš, on se nekoliko godina bavio reketiranjem preko agencije Polito, čiji je bio neformalni vlasnik", otkrili su novinari CINS-a. I odbjegli narko boss Darko Šarić preko svog ujaka imao je firmu Total Security System, koja je od MUP-a dobila dozvole za nabavu i nošenje osam pištolja. Aleksandra Ivanović, supruga Milorada Ulemeka Legije, osuđenog za atentat na premijera Zorana Đinđića, bila je vlasnica zaštitarske tvrtke Lupus Group. Poslanici Demokratske stranke podnosili su amandmane da se u zakonu jasno definira tko može biti vlasnik zaštitarske tvrtke, ali oni nisu usvojeni.