Većina se ovih dana u Hrvatskoj bavi dominantno temom parlamentarnih izbora i folklorom koji je uvijek oko njih prisutan. Taj je folklor ovaj put možda i izraženiji no inače, a kako smo u tzv. super izbornoj godini, toga ćemo se nagledati i naslušati.

Kako će različiti izbori nailaziti, otvarat će se brojne teme, no ona koja je po mišljenju mnogih, pa i mom stručnom i osobnom, najvažnija, spominjat će se rijetko ili neće.

Klimatske promjene nisu tema na kojoj se izbori dobivaju ili gube u Hrvatskoj, barem ne još, no morala bi se penjati na ljestvici prioriteta i u javnom diskursu, jer činjenica je da nam se, ako ubrzo ne počnemo razmišljati drugačije i poduzimati brže i inovativnije aktivnosti, loše piše.

Još ne vjeruju

Mnogi će reći da je i prije bilo toplo, čak i vruće, i prije su se javljale poplave, nevremena, suše. To je sve istina, samo što se učestalost značajno povećala, intenzitet se povećao, kao i izloženost. Vjerujem u znanost i vjerujem u ono što vidim i zapažam. Pretprošlu nedjelju bilo u sredini travnja i do 30°C u unutrašnjosti Hrvatske, ali i diljem Europe. Dan-dva kasnije sniježilo je, i to ne samo u najvišim planinama.

Razgovarao sam s dosta ljudi tih dana i neki su mi rekli da je to normalno, da nema veze s promjenom klime. Ljudi se teško mijenjanju, teško prihvaćaju nove činjenice i spoznaje ili ih ne žele prihvatiti, jer im je tako lakše. Možda zato klima ne nalazi svoje mjesto u predizbornim programima? Tko zna…

Nedavno je izašao novi EUCRA izvještaj (European Climate Risk Assessment) – Europsko izvješće o klimatskim rizicima, izdano od strane Europske agencije za okoliš, na kojem su radili najeminentniji znanstvenici. Cijelo izvješće ima više od 400 stanica, sažetak 40, no dovoljno je pročitati prve dvije stranice da vam sve bude jasno i da se zamislite. U nastavku ću navesti samo najvažnije stavke:

• Klimatske promjene uzrokovane ljudskom djelatnošću (čitaj povećanjem emisija stakleničkih plinova) utječu na globalnu klimu. Prošla, 2023. godina najtoplija je u povijesti i premašili smo Pariškim sporazumom zacrtanih 1,5°C.
• Europa je kontinent koji se najbrže zagrijava, a dio Europe u kojem se mi nalazimo – Mediteranski bazen, još brže od ostatka Europe, i to za 20 posto. Ekstremne vrućine postaju češće, a oborinski režimi se mijenjaju. Ekstremni vremenski događaji (nevremena, poplave…) poprimaju sve veće razmjere s katastrofalnim posljedicama – sjetite se samo nevremena u srpnju prošle godine.
• Europa, kao društvo, nije spremna suočiti se s učincima klimatskih promjena zbog spore implementacije politika i to usprkos napretku koji je napravljen u razumijevanju i pripremi za klimatske rizike. Koordinirana, hitna reakcija nužna je na svim razinama upravljanja kako bismo povećali otpornost.

Zašto se oko toga moramo brinuti? Klima nije izolirani sustav koji možemo gurnuti u neki silos (kao što to obično radimo na ovim prostorima) i dati tamo nekim stručnjacima da proučavaju, bave se time kako znaju i umiju i tu i tamo na nekom skupu poslušati do kakvih su zaključaka došli, pojesti neki održivi ručak, popričati s ljudima koje dugo niste vidjeli i vratiti se svojoj svakodnevici.

Učinci klimatskih promjena u kombinaciji s okolišnim i socijalnim čimbenicima predstavljaju najveći izazov današnjice. Oni, vrlo konkretno, utječu na dostupnost hrane i vode, energetsku sigurnost i financijsku stabilnost i zdravlje te općenito na socijalnu komponentu naših života i stabilnost.

Jačaju rizike i krize

Klimatske promjene djeluju tako da, osim što donose nove, pojačavaju postojeće rizike i krize. Klimatski rizici prelijevaju se iz jednih sustava u druge, iz jednih regija u druge. Klimatski rizici predstavljaju sustavne rizike i utječu na društvo u cjelini, a osobito na najranjivije skupine što će dovesti do još većeg raslojavanja.

Dijelovi Španjolske, primjerice, bore se s dugotrajnom sušom. Već više od tri godine nije bilo ozbiljnije kiše, rezervoari vode su na 15 posto popunjenosti i ako u sljedećim mjesecima ne padne ozbiljnija kiša u glavni grad Barcelonu dnevno će morati dovoziti dva broda vode – to je nešto što biste vjerojatno povezali s nekim našim udaljenim otocima.

Tuširanja su ograničena na ispod četiri minute, navodnjavanja poljoprivrednih površina smanjena za 80 posto, svjetski poznate fontane u Barceloni ne rade… I ne, ovo nije izvadak iz nekog znanstveno fantastičnog romana, to je realnost Katalonije, a uskoro i sve većeg dijela jugoistočne Europe. Točno to nam govori ovaj izvještaj.

Izvješće nam govori i da su neki od rizika već na kritičnim razinama, a ako uskoro ne poduzmemo odlučne i brze aktivnosti većina će rizika do kraja stoljeća doseći stupanj kritičnih ili katastrofalnih. Stotine tisuća ljudi umirat će godišnje od posljedica toplinskih valova, a štete od poplava dosezati vrijednosti od 1 trilijuna eura…

Klimatski rizici koji utječu na ekosustave, ljude i gospodarstvo ovise i o onim aktivnostima koje nisu nužno povezane s klimatskim promjenama direktno. Učinkovite javne politike i aktivnosti na Europskoj, ali i na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama mogu pomoći u ublažavanju klimatskih rizika. Naša učinkovitost mjerit će se u tome koliko uspješno smanjujemo emisije stakleničkih plinova i koliko brzo i učinkovito povećavamo otpornost društva na neizbježne učinke klimatskih promjena.

Za sada nismo baš uspješni. Spremnost društva na klimatske promjene je niska, jer implementacija politika i aktivnosti kaska za brzo rastućim razinama rizika i potreban nam je koordiniran i brz pristup svih razina upravljanja kao i svih dionika u društvu koji imaju određenu ulogu. Učinkovito planiranje i javne politike na razini EU i na nacionalnim razinama mogu značajno umanjiti klimatske rizike.

Nužno je ubrzati donošenje politika na svim razinama, uspostaviti praćenje i omogućiti značajnije financiranje te pružiti tehničku pomoć kako bi izbjegli da ulaganja koja sada pokrećemo budu u opasnosti od klimatskih promjena s potencijalno katastrofalnim učinkom dugoročno. Ovo je od osobite važnosti u procesima kao što su prostorno planiranje i razvoj infrastrukture.

Ekonomski benefiti ulaganja u otpornost su jasni. Ulaganje od 1,5 trilijuna eura globalno u razdoblju do 2030. godine moglo bi donijeti 6 trilijuna u apsolutnim benefitima, uzimajući u obzir izbjegnute gubitke, ekonomske benefite, okolišne i socijalne benefite. EU ekonomija izrazito je ovisna o statusu globalne otpornosti. Sustavna tranzicija s ciljem povećanja otpornosti nužna je kako bismo zaštitili lance dobave i povećali kompetitivnost gospodarstva.

Većina politika i aktivnosti vezanih uz povećanje otpornosti društva na učinke klimatskih promjena ima jako dug period implementacije i njihovi učinci će se mahom očitovati u budućnosti. Sada je nužno da politike i odluke koje donosimo budu utemeljene na činjenicama, brze i da adresiraju učinke očekivanih klimatskih promjena, ponajviše one koje su vezane uz prostorno planiranje i dugoročno korištenje infrastrukture. Moramo spriječiti da odluke koje danas donosimo, a tiču se prilagodbe društva u cjelini, u budućnosti ne dovedu do još katastrofalnijih posljedica, a granica je tanka.

Nema vremena za čekanje

Ovaj je izvještaj prvi izvještaj o klimatskim rizicima koji jasno daje do znanja da klimatski rizici s kojima se suočavamo nisu uzrokovani isključivo opasnostima koje klimatske promjene donose, već su i posljedica činjenice da mi, kao društvo, nismo na njih spremni.

Projekcije klimatskih promjena nužne su za razumijevanje što bi se moglo dogoditi, no planiranje mjera prilagodbe već sada mora polaziti od činjenice da su brojni rizici već na kritičnim razinama. Očito je da je u ljudskoj prirodi da zaista čekamo da se nešto dogodi da bismo priznali da smo zakasnili ili propustili nešto učiniti.

Izvještaj daje cijeli niz primjera učinaka i zaista je vrijeme da se iz reaktivne sfere pomaknemo u proaktivno-planersku te da djelujemo odmah. Promjena u načinu razmišljanja i djelovanja je krucijalna. Značajni su pomaci napravljeni u razumijevanju klimatskih rizika i analize mogućnosti kako se na njih pripremiti.

Dobili smo brojne pokazatelje koji su korišteni da bi informirali donositelje odluka i utjecali na proces donošenja politika za prilagodbu na klimatske promjene. Ipak, došli smo do trenutka da je pripremljenost društva niska jer je provedba aktivnosti koje su u politikama zacrtane na alarmantno niskoj razini.

Spori smo, a to će nam se kad-tad obiti o glavu, o zdravlje, o financije i da dalje ne nabrajam. Većina sektorskih politika jednostavno nije dovoljno konkretna, ne ulažemo dovoljno napora da izbjegnemo stvaranje još jednog silosa – silosa prilagodbe na klimatske promjene. Poznati smo po stvaranju silosa, sintagmama kao što je: ‘Time se bavi odjel klime…’. Sve smo dosadašnje silose nekako prevladali, preživjeli, no ovaj je daleko najopasniji.

O svima nama ovisi naša budućnost. O nekima više, o nekima manje. Poruke su jasne, a uglavnom se svode na činjenicu da moramo djelovati sada (tj. već značajno kasnimo), moramo djelovati sustavno i ne smijemo nikoga ostaviti po strani, jer ipak nismo svi jednako pogođeni niti svi imamo iste mogućnosti prilagodbe.