Za uspjeh moraš imati jasan cilj, predanost i moraš ga željeti ostvariti više od onih koji žele tvoj neuspjeh. Tvrdi to slovenski poduzetnik Dušan Šešok, vlasnik grupacije Iskra koja zapošljava 1700 ljudi i u čijem sastavu, pored matice slovenske Iskre, posluju i zagrebačka Elka te Iskra brodogradilište 1 u Šibeniku.

Šešok je bio i na funkciji ministra financija i gospodarstva u dvije slovenske Vlade, pa u razgovoru za Poslovni dnevnik iznosi i svoje preporuke službenoj Ljubljani i Zagrebu. U četrdeset i petoj godini profesionalnog djelovanja, iz prizme vlastite formule uspjeha, ističe da je prije svega “dobro naučio posao i smisao sanacije tvrtki u praksi, kasnije primjenjujući ta znanja i u političkim i u poduzetničkim aktivnostima”.

Šešok smatra i da će se u novim okolnostima, danas kad više nema globalizacije, EU u sljedeće dvije godine boriti da se stabilizira i sinkronizira s globalnim kretanjima.

“Očekujem snažno gospodarstvo EU koje više neće dijeliti znanje i tehnologiju te će se puno više novca usmjeravati u znanost i inovacije na razini država, uz rast ulaganja samih poduzetnika. Noseće će biti zelene politike i, primjerice, Iskra će biti energetski neovisna kompanija već 2024. Gradimo solarne elektrane i baterije, a ista je naručena za Elku i stići će krajem godine”, kaže Šešok.

Poznat ste i kao poduzetnik koji sebi ne isplaćuje dividendu, već ulaže. U što?
Uskoro ćemo kandidirati za jednu proizvodnu tvrtku u privatnom vlasništvu u Hrvatskoj za koju je tek objavljen tender. Zainteresirani smo i nastojat ćemo provesti novo preuzimanje, a u tom slučaju hrvatska Iskra bit će veća od slovenske Iskre. Ako sve ide optimalno, rezultati tendera očekuju se do kraja rujna.

Kao vlasnik čak tri velike tvrtke, na što ste trenutačno usredotočeni i kakvo će biti njihovo poslovanje u 2022.?
Poslujemo u oblasti koja ima najveći prosperitet: elektro biznis je u uzlaznom trendu i elektronika je najznačajnija stvar koja će pokretati Europu najmanje sljedećih 10 godina. Grupacija Iskra kroz nekoliko godina kani doseći milijardu eura prometa.

S našim brojilima za električne punjače, a to je hight tech softver tehnologija, držimo pola europskog tržišta. U mjernoj tehnici značajni smo igrač i svi gledaju nas, dok je kabelska proizvodnja standardna i bez velikih promjena. Konkurencija je velika i treba se jako boriti za svaki mali postotak rasta EDITDA.

Velike planove imamo i za Elku i brodogradilište u Šibeniku. Iskra će u 2022. imati 150 mil. eura prometa, EBITDA od 32 mil. eura te 22 mil. eura neto dobiti. Elka je na razini 135 mil. eura prometa, EBITDA od 7 milijuna te 4 mil. eura neto dobiti. U Šibeniku planiramo 23 mil. eura prometa, EBITDA od dva te dobit od 1,4 milijuna eura.

Hoće li poslovanje u novim uvjetima nametnuti promjene u poslovnim modelima?
Mi najviše radimo po modelu da se digitalizira, automatizira i robotizira sve što se može. Tamo gdje je moguće umjesto radnika imati robota, imat ćemo ga, a naši radnici obučeni su za rad s kompjutorima. Tako se diže dodana vrijednost po zaposleniku na koju utječe veća cijena prodaje i niži iznos troškova, što se dijeli s brojem sati.

U Sloveniji iznosi 53.000 eura za 2021., u Hrvatskoj upola niže, dok je u Elki u prva četiri mjeseca nešto više od 52.000 eura. Tako je Elka već na razini slovenskog prosjeka, no Iskra je na 73.00 eura i razmišljamo o 100.000.

Foto: Igor Soban/PIXSELL

Je li prioritet jačati poziciju na europskom tržištu?
Slovenija je i dalje naše značajno tržište za automatizacije u željeznici, ali kad su posrijedi proizvodi mjerne i prekidačke tehnike te kondenzatori, iako smo prisutni i u Hong Kongu i Kini, uglavnom se sve plasira na naše dominantno EU tržište.

To vidim još izraženije u perspektivi jer se zbog globalnih utjecaja, na sreću, proizvodnja vraća u Europu iz Dalekog Istoka i Azije, tako da je već danas najveći problem zadovoljiti rastuću potražnju uslijed nedostatnih proizvodnih kapaciteta.

Stoga smo u velikom investicijskom ciklusu, koji se jako ističe u našoj tvornici u Kranju gdje je sve automatizirano. U realizaciji je projekt proširenja proizvodnih kapaciteta, a uskoro nam stižu nove linije i moći ćemo ugovarati sve veću prodaju. Kako u Iskri, tako i u Elki.

U Elki provodite velika ulaganja u modernizaciju, ali ste najavili i preseljenje u novu tvornicu. Je li projekt izazovan u uvjetima rasta cijena gradnje?
Tvrtke u vlasništvu mojih sinova Klemena i Matije bave se i logistikom te skladištenjem, pa Grupa Iskra gradi godišnje oko 30.000 m2. Imamo veliko iskustvo kako te projekte brzo i efikasno realizirati bilo za nas bilo za potrebe drugih kompanija. Nova Elkina tvornica neće biti u Zagrebu, a najizglednija lokacija je u Dugom Selu, za dvije do tri godine tvornica će početi raditi.

Kako Elka posluje?
Prije našeg ulaska je bivši vlasnik napravio kvalitetan iskorak u restrukturiranju, međutim zbog manjka kapitala nije provedeno u cijelosti. Isti tim vodi restrukturiranje i danas, ali uz prednost što Iskra kao vlasnik investira u nove linije i novu tvornicu, te veća obrtna sredstva. Tako Elka raste po svim pokazateljima i skoro cjelokupnu proizvodnju plasira na EU tržište.

Prisutna je i u V. Britanije kao veliki isporučitelj kabela s gumenim plaštom sukladno standardu britanskih željeznica. Zbog troškova transporta ne planiramo izvoz na udaljenija tržišta. Uz najeminentnije energetske tvrtke npr. iz Njemačke i Austrije kao naše standardne kupce, prodaja će u perspektivi rasti visokim stopama uslijed veće potražnje i kroz isporuke novim kupcima čiji interes ne manjka, no naši kapaciteti trenutno su popunjeni.

U lipnju ugovaramo narudžbe za isporuke tijekom prosinca. S kontinuiranim ulaganjima kapaciteti brzo rastu, npr. od 1400 tona mjesečno kod preuzimanja već smo došli na 2000 t, a krajem 2022. doseći ćemo oko 3000 t mjesečno. Cilj je potom udvostručenje proizvodnje.

Postoji li novi plan za šibensko brodogradilište?
Na stolu imamo 20 mil. eura investicija, i nažalost dio je vezan uz povijesno ulaganje od strateške važnosti u novi plutajući dok dužine 120 m čija je gradnja počela u državnom brodogradilištu Pallada u oblasti Herson koja je sad pod kontrolom Rusa. Čekamo što će se desiti, no imamo novi investicijski plan.

Do početka rata izgrađenost doka iznosila je 25%, a inspektor Hrvatskog registra brodova potvrdio je to na licu mjesta. Platili smo 1/4 ugovorenog iznosa te je dok osiguran kod slovenskog osiguravatelja pa nećemo izgubiti više od 10%. Međutim, nije cilj da osiguravatelj pretrpi štetu i nastojat ćemo da se projekt realizira.

Koje su pretpostavke?
Prvo da se to brodogradilište ne raketira, a zatim da prestane rat, jer ćemo tada, mi kao EU, početi poslovati, kao iza svakog rata. Međutim, novi dok za potrebe naše remontne djelatnosti u funkciji je trebao biti početkom 2023., što nije moguće i velika šteta ogleda se u tome.

Naše smo investicije preusmjerili, dio ulaganja proveli smo u moderniziranje ureda u koje se nije ulagalo od 1905., i to zbog privlačenja mladih sposobnih inženjera koji žele raditi u kvalitetnim uvjetima. Ulažemo puno, i u smještajne kapacitete za strane radnike i već nam dolaze prvi Ukrajinci.

Za nas se sad popravlja situacija glede nedostatka radnika na tržištu rada jer nam dolaze i radnici iz hrvatskih brodogradilišta u problemima. Generalno, smatram da je šteta što je Hrvatska zbog loših iskustava u sanaciji zapostavila brodogradnju.

Što je danas do države osim više poslova koji će se nuditi na tržištu…?
Hrvatska Vlada, kako to meni izgleda, za nijansu više od slovenske, barem neslužbeno više brine o tome da hrvatske tvrtke dobiju posao na tenderima po pravilima po kojima smo svi jednaki. Pod približno istim uvjetima u ponudama za tender npr. HEP-a to znači da bi posao trebala dobiti Elka jer u Hrvatskoj plaća poreze i zapošljava.

U Sloveniji, kad su ponude vrlo slične, klima je drugačija i čak vidimo primjere favoriziranja stranih ponuđača. No, vratit ću se na brodogradilište: nema novog doka, ali je u tijeku realizacija projekta kojim širimo operativnu obalu, gradimo dodatni mol i novu halu, najveću u Šibeniku, veličine cca 70 puta 40 metara, a dolazi mobilni kran za brodove do 450 tona.

Dobili smo posao za austrijskog naručitelja da u cijelosti opremimo novogradnju – jahtu od 50 metara čiji je trup napravljen u Korčuli. Neke hale smo već renovirali, a započeli smo projekt solarnih elektrana, s ciljem da budu na svim krovovima. To znači u Šibeniku prvo energetski neovisno brodogradilište u RH, a prva solarna elektrana montira se ovih dana.

Koliko iznose ta ulaganja u OIE?
Riječ je o 10-ak projekata koji će se provesti u fazama na svim halama, a vrijednost je cca 10-tak milijuna eura. Naš ukupan plan od 20 mil. eura investicija ima rok realizacije od dvije do tri godine, i zbog toga smo predali Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture zahtjev za produljenjem koncesije.

Točnije za dodatnih 20 godina počevši od 2034., dokada vrijedi postojeća koncesija, pa do 2054. Očekujem jako brzo rješenje, jer je posve razumljivo da se u tuđu imovinu ne ulaže.

Postoje li bitne razlike u uvjetima poslovanja u Sloveniji i Hrvatskoj?
Nema tu većih razlika, samo što je u Sloveniji došlo do promjene vlade koja je u koalicijskom ugovoru zapisala stvari koje su za nas neprihvatljive. Jedna od njih je da će se imovina dodatno oporezovati, a kod vlasnika tvrtke imovina su dionice. Još nitko ne zna što to znači. Novi ministar gospodarstva oko toga je jako strpljiv te je spustio tenzije, isto i ministar financija, tako da postoji mogućnost da se ništa neće dogoditi.

No, samo razmišljanje o tome meni stvara pritisak, jer ne živimo mondeni život, nego uz puno rada i odricanja mukotrpno gradimo poslovanje. Mislim da je to mahom iziritiralo mnoge.

Mi smo najveća industrija u državi, ali postoji niz malih poduzetnika koji se godinama borio i stvorio mali obrt ili proizvodnju, i kad bi netko došao i tako kroz dodatni porez uzeo ono što oni godinama stvaraju – za mnoge je nalik nacionalizaciji. Iskra plaća oko 2 mil.eura poreza mjesečno i protivnik sam uvođenja dodatnih poreza na imovinu poduzetnika.

Smatrate li da su potrebne kompenzacijske mjere industriji zbog sankcija Rusiji?
EU je dovoljno veliko tržište da svatko na njemu može preživjeti, naročito otkad se EU odlučila na povratak proizvodnje u Europu. Ako je netko izgubio tržište u Rusiji, a ima kvalitetan proizvod, neće imati problem prodati ga u Europi. Međutim, cijana električne energije, bez razloga je otišla u nebo – po MW satu s 50 eura na 300 eura, i to je ključni problem.

Tu bi Europa trebala reagirati s kompenzacijskim mjerama industriji, a ne samo za građane, jer zbog udara cijena moguće će brzo doći do vala stečajeva. Trebamo dati naknade industriji nakon određenog iznosa cijene električne energije, jer kriza neće kratko trajati i potrebno je hitno rješenje.

Rat neće brzo završiti, s plina se prelazi na struju, a i mobilnost je električna. Zato je mjera kompenzacije br. 1 mjera. Ne treba čekati EU administraciju, a Slovenija i Hrvatska na razini Vlada morale bi imate rješenja već danas.

U Sloveniji smo prije mjesec dana zaustavili novo zapošljavanje jer ne znamo ni koje će mjere uvesti nova Vlade. Ako će raditi po koalicijskom ugovoru, morat ćemo razmišljati o tome da imamo manje zaposlenih u Sloveniji.

Ne isključujete ni preseljenje proizvodnje?
Da. U Hrvatskoj imamo vrlo dobrih iskustava i ovdje se osjećamo kao kod kuće.