Zagrebački odvjetnik Bruno Spiz, koji u svojem radnom iskustvu ima na tisuće parnica zbog naknade štete u prometnim nezgodama, tvrdi da nema niti jednog razloga za donošenje novog zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Njime će, upozorava, ako Vladi bude predložen aktualni tekst, profitirati osiguravateljska branša, dok će oštećeni biti oni koji stradaju u prometu. Suprotno očekivanjima Ministarstva financija, kaže, zakon će izazvati tisuće novih sudskih sporova. Način utvrđivanja postotka tjelesnog oštećenja predviđen prijedlogom zakona drastično bi oštetio ozlijeđene u prometu, i u slučaju lakših i teških tjelesnih ozljeda, tvrdi Spiz te dodaje da iza spornih zakonskih rješenja stoji koncept koji zastupa koncern Agram.

Što je sporno u prijedlogu novog zakona koji će uskoro navodno na Vladu?

Prijedlog zakona koji sam nekako uspio pribaviti, jer ga Ministarstvo financija ne daje, sadrži medicinske tablice s postocima tjelesnog oštećenja i tablicu odštete s bodovima za naplatu štete, iz čega je jasno je da zakon odštetu iz prometnih nesreća tretira kao ugovornu obvezu. To znači da bi osiguravatelji odgovarali u okviru njima isplativijega novog zakona o obveznim osiguranjima u prometu, dok bi vozači ili vlasnici motornih vozila i dalje bili odgovorni po propisima izvanugovorne odgovornosti za štetu po Zakonu o obveznim odnosima. Za svaku grupu tjelesnog oštećenja predviđaju se bodovi koji su razvrstani po starosti oštećene osobe i tabelarno su prikazani uz postotke tjelesnog oštećenja. Sam je sustav vrlo kompliciran te će sigurno donijeti velike teškoće u izračunavanju odštete. Ključno je što se zaobilazi sudbena vlast iz postupka utvrđivanja pravične naknade i taj se postupak prenosi u kompetenciju osiguravatelja.

Zašto smatrate da će dovesti do lavine novih sporova?

Najsporniji dijelovi su medicinska tablica i tablica odštete s bodovima. Ciljevi zakona – ujednačavanje odšteta i smanjenje broja sudskih postupaka – bit će realizirani tako da će svima odštete biti manje, osiguravatelji će se izmaknuti iz sudskog postupka. Doći će, međutim, do enormna porasta tužbenih zahtjeva protiv vlasnika motornog vozila, odnosno protiv osoba koje su vozilom upravljale, jer će oni i dalje odgovarati po temeljnim propisima za štetu iz Zakona o obveznim odnosima. U konačnici će to biti šteta za sve.

Kako znate da je riječ o utjecaju dijela osiguravateljske branše, konkretno Agrama, te zašto odvjetnici nisu imali utjecaja kroz radnu skupinu?

Ministarstvo financija osnovalo je radnu skupinu za izradu prijedloga tog zakona unutar koje su predložene dvije posve različite verzije, a prevladao je kao dominantan utjecaj koncepta koncerna Agram. S jedne je strane nastala radna verzija Hrvatskog ureda za osiguranje i većine osiguravatelja, koja ne predviđa novi zakon, smatrajući da za to ne postoji nikakva potreba, već predlaže izmjene u pogledu visine osigurane svote, rokova za rješavanje odštetnog zahtjeva i dr. S druge je strane nastala verzija Instituta za osiguranje, odnosno koncerna Agram, koja i predlaže potpuno novi zakon koji, među ostalim, sadrži medicinsku tablicu i tablicu odštete s bodovima. Kako Ministarstvo financija, čini se, prihvaća potonju verziju zakona te je gotovo izvjesno da će upravo ta verzija biti ponuđena Vladi i nakon toga Saboru kao zakonski tekst, to bi značilo da je Agramov koncept pobijedio.

Kakva bi po novome bila uloga suda i zašto je to loše u odnosu na važeće zakonsko stanje?

Dva propisa, a to su Zakon o obveznim odnosima i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu iz 2005., koji je mijenjan te usklađen s europskim zakonodavstvom 2009., reguliraju odgovornost za naknadu štete iz prometne nesreće. Prema važećem pravu, visina naknade formirana je podjednako u cijeloj zemlji, i to s jedne strane putem usklađenih kriterija liječničkoga vještačenja, dok su na drugoj strani orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda i sudska praksa. Sada postoji pravni red koji jamči oštećeniku da će doći do pravične satisfakcije u okvirima takve sudske prakse. Po predloženom zakonskom tekstu sud više ne bi bio ovlašten u dokaznom postupku utvrđivati je li u takvom slučaju povrijeđeno pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Liječnička dokumentacija s tako utvrđenim ozljedama izgubit će svojstvo javne isprave, čiji se sadržaj smatra istinitim dok se ne dokaže suprotno. S druge strane, imamo članak 1100. Zakona o obveznim odnosima, koji regulira da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha. Taj bi članak Zakona o obveznim odnosima na taj način bio derogiran od strane novog zakona koji je lex specialis, dok bi brojni odštetni zahtjevi s tzv. neobjektivnom medicinskom dokumentacijom pali u vodu.

Kako ipak objašnjavate da slične inicijative za vrijeme prethodne vlasti nisu prolazile?

Točno je da je proteklih nekoliko godina pravosudni sustav odolijevao pritiscima nekih osiguravatelja da se u postupke naknade štete uvede medicinska tablica. To se pokušavalo uz obrazloženje da ona znači jedinstven kriterij za sve oštećenike te da jamči brže i pravednije rješavanje odštete i ubrzanje postupka naplate, sve to uz smanjenje broja sudskih postupaka. No, takvi pokušaji završavali su neuspješno jer je takve prijedloge odbacivala stručna javnost. Pod time mislim na Vrhovni sud RH, županijske i općinske sudove, Hrvatsku odvjetnička komoru, Hrvatsko društvo sudskih vještaka te Hrvatski liječnički zbor. Odbačena je, primjerice, ideja sa zakonskim tablicama, uz obrazloženje da predstavlja opasnost za sudsku praksu jer bi njihova primjena mogla dovesti do nejednakosti oštećenika pri odluci o visini naknade i vjerojatno tu naknadu umanjiti. Apsurdno je da se sada sporne medicinske tablice javljaju ponovno, ovaj put u formi zakonskog prijedloga, i to kao sastavni dio prijedloga zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a s medicinskim tablicama još se predlažu i tablice odštete u bodovima, kojima se tarifira visina naknade štete.

Koja bi konkretno opasnost prijetila od tablice odšteta u toj kombinaciji?

Tablica odšteta propisuje se u novom prijedlogu kao statičan sustav kojim se određuje novčana vrijednost za tjelesne ozljede, smrt ili imovinski gubitak kao posljedica prometne nezgode. Njome se uređuju oblici, način i kriteriji, tj. mjerila za utvrđivanje prava na odštetu zbog tjelesne ozljede ili smrti. I to ovisno o stupnju oštećenja i godinama oštećene osobe, odnosno težini tjelesnih ozljeda i ostalim okolnostima slučaja, kao i novčano vrednovanje tjelesne ozljede. Određuju se istodobno maksimalne vrijednosti odštete te krug osoba koje imaju pravo na odštetu. Za svaku grupu oštećenja predviđaju se bodovi koji su razvrstani po starosti oštećene osobe i tabelarno su prikazani uz postotke tjelesnog oštećenja. Problematičan je efekt i za lakše ozljede.

Što kažete za informaciju da je provjerom autorstva, koju je provela pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Ana Slonjšek, utvrđeno da je većina od 60-ak potpisanih autora iz redova liječnika specijalista zanijekala suradnju na projektu. Tko su pravi autori spornih tablica te što je moguća posljedica?

Autorstvo se pripisuje dr. Josipu Škaviću i dr. Davoru Strinoviću, vještacima sudske medicine, što je javna tajna u našim krugovima. Problem koji potencijalno prijeti postaje jasan svima kada se uspoređuju medicinske tablice s medicinskim kriterijima iz knjige Osnove sudske medicine za pravnike. Već je na prvi pogled vidljivo da su svi postoci tjelesnog oštećenja znatno smanjeni, što izravno navodi na zaključak da će i visina naknade biti smanjena. Osobito opasno za sudsku praksu, odnosno za oštećenike, jest način ujedinjavanja postotaka tjelesnog oštećenja kod višestrukih tjelesnih ozljeda. Prvo i najveće oštećenje uzima se u predviđenom postotku (1/1), drugo najveće kao polovica predviđenog postotka, treće kao četvrtina predviđenog postotka, a svako sljedeće oštećenje kao osmina predviđenog postotka. Takav bi način utvrđivanja ukupna postotka tjelesnog oštećenja nesumnjivo drastično oštetio teško ozlijeđenu osobu u postupku naknade štete.

Je li kriza dovela do takvih prijedloga ili postoje slična rješenja u komparativnom pravu?

Kriza i prijedlog ovog zakona nemaju baš nikakve veze, a europsko je zakonodavstvo do te mjere šaroliko da nema potrebe, niti je moguće, pozivati se na europsku praksu.

Potres mozga nije ozljeda bez nesvjestice i povraćanja u pravi čas!

Za koje lakše ozljede zbog novih rješenja prijeti opasnost masovna gubljenja prava na odštetu?

Velik broj čak i teških tjelesnih ozljeda poput prijeloma nosa, prijeloma kostiju ruke i prijeloma lisne kosti novi zakon tretira kao posve lake ozljede za koje je predviđena maksimalna odšteta do 400 bodova. S tim da je prvotno predviđena vrijednost boda bila 10 kuna, kasnije je određeno 12 kuna, a sada se spominje 13 kuna. Još je veći problem što tzv. posve lake ozljede po novome ne bi obuhvaćale ozljede koje nisu medicinski objektivizirane prema kriteriju sudske medicine. To znači da sve ozljede koje u liječničkoj dokumentaciji budu utvrđene dijagnozama poput potresa mozga, trzajne ozljede vratne kralježnice, istegnuća mišića vrata, razna natučenja i slično neće biti prihvaćene kao ozljede u smislu novoga zakona, kako se predlaže, ako uz dijagnozu ne bude navedena objektivna klinička pretraga kojom je ta dijagnoza utvrđena. Primjerice, više ne bi predstavljala ozljedu dijagnoza potresa mozga ako pacijent nije povraćao pred ordinarijusom ili nije dopremljen u besvjesnom stanju na pregled. Bolnost kao simptom ozljede subjektivna je karaktera, a ne bi bila uvažena ako uz mjesto ozljede ne budu opisani i simptomi poput modrice, razderotine, uboda ili slično. Na taj način isključene bi bile iz obveze osiguravatelja brojne ozljede čije su dijagnoze utvrdili liječnici nakon prijema u bolnicu ako i liječnička dokumentacija ne sadrži opis takozvanih objektivnih kliničkih pretraga, na temelju kojih je dijagnoza postavljena.