Početak iduće godine ponovno će obilježiti bavljenje velikom brodogradnjom u Hrvatskoj. U Rijeci će to značiti konačno zatvaranje priče o starom 3. maju, koji će napokon potonuti u stečaj, a na njegovom mjestu brodogradnju će pokušati očuvati njegova tvrtka-kćer 3. maj Rijeka 1905, koju je Vlada jučer odlučila i formalno preuzeti na račun podmirenja dijela svojih potraživanja po osnovu protestiranih jamstava.

Riječki škver time prelazi u fazu koju je prije nekoliko godina prošao pulski Uljanik, iako ni njegov novi početak kroz tvrtku Uljanik Brodogradnja 1856 ne teče glatko. Da proljetos Vlada nije priskočila u pomoć i ubrizgala ‘infuziju’, financijski bi krahirao. No, oba brodogradilišta u 2025. čeka i privatizacija, barem ako je suditi prema najavama iz državnih redova.

Nervozni kooperanti
Prva bi na red trebala doći prodaja udjela u Uljaniku. Nakon vlasničkih promjena i povećanja temeljnog kapitala u pulskom škveru CERP, koji je formalni vlasnik, organizirao je izradu nove procjene vrijednosti, kako bi se utvrdilo početnu cijenu za objavu prodaje udjela u Uljaniku, a koju se prema neslužbenim informacijama, očekuje u prvom tromjesečju 2025.

Iako se na prvi pogled i ne čini tako, između ova dva slučaja spašavanja brodogradilišta ipak je velika razlika. Jer, ‘novi’ Uljanik iznikao je iz tvrtke koja je već u stečaju, dok se već odavno osnovani, ali neaktivni ‘novi’ 3. maj podiže dok Matica još nije prestala s radom.

U 3. maju još se, naime, gradi brod koji je ove godine izazvao velike glavobolje u Ministarstvu financija i koji je već označen kao gradnja s najvećim gubitkom u povijesti hrvatske brodogradnje. Riječ je o samoiskrcavajućem brodu za rasute terete, koji je naručio kanadski brodar Algoma, ali je zbog posljednjeg probijanja rokova ljetos kupac raskinuo ugovor s Riječanima.

Slučaj je uz angažman države riješen novim ugovorom s Algomom, a novi deadline za predaju broda je 15. veljače. Do tada bi ‘novi’ 3. maj trebao stati na noge, a po potrebi, ako je suditi po vladinoj odluci s posljednje sjednice u 2024., odraditi i poslove na dovršetku Algominog broda.

Kako se država pobrinula namiriti dio svojih potraživanja i osigurati pokretanje ‘novog’ 3. maja, ionako nervozni kooperanti koji su angažirani na ovom poslu, dodatno su uzrujani i pitaju tko će njima platiti za njihov rad. I sama država, koja je uz Uljanik u stečaju pojedinačno najveći vjerovnik 3. maja, uzimanjem udjela u 3. maju 1905 riješila je samo jedan manji dio svojih potraživanja, točnije s udjelima u tvrtki čiji je kapital 10 milijuna eura pokrila je tek mali dio od oko 96 milijuna eura svojih potraživanja po protestiranim jamstvima.

No, na Matici će ostati golemi minusi, a imovina je već prenesena na tvrtku-kćer i logično je pitanje od čega će se kooperanti i drugi vjerovnici 3. maja naplatiti. Velik broj njih već je i prije nekoliko godina sklopio ugovore s 3. majem o obročnoj višegodišnjoj otplati ranijih potraživanja, iz doba kraha Uljanika u čijem je vlasništvu bio riječki škver, a sve to kooperanti su činili kako bi škver nastavio poslovati.

Prema kompanijskim podacima s kraja rujna, ukupna imovina 3. maja je 75,74 milijuna eura, a obveze prelaze 198 milijuna eura, kapital kompanije je negativan u iznosu od 114,4 milijuna eura, dok preneseni gubici dosežu 206 milijuna eura. Iz financijskog izvješća za treće tromjesečje vidi se i da upravo obveze prema dobavljačima i kooperantima snažno rastu, pa su tako s 9,5 milijuna koliko su iznosila krajem prošle godine dosegnule krajem rujna 17 milijuna eura.

Zasad još nema glasnih reakcija iz redova radnika na ono što slijedi u škveru. U odluci Vlade o preuzimanju 3. maja 1905 ne navodi se koliko će radnika dobiti ugovore za nastavak rada u ‘novom’ 3. maju. U toj je tvrtki trenutačno samo jedan zaposlenik, predsjednica Uprave Vjera Marić, dok je u ‘starom’ 3. maju zaposlenih 536 radnika.

Koliko njih će nastaviti raditi, službeno se još ne komunicira, ali se do sada spominjalo da se računa na oko 300 njih. Upućeni kažu da zbog obima posla veći broj nije niti realan. Jer nakon što se isporuči samoiskrcavajući brod za prijevoz rasutih tereta Algomi, u Rijeci imaju još samo jedan posao, gradnju trupa za polarni kruzer australske Scenic grupe.

Kruzer, inače, gradi Scenicova hrvatska tvrtka MKM Yachts, koja s 3. majem ima i ugovor o korištenju dijela njegovog koncesijskog područja u Rijeci, a i uspješno realiziranu suradnju na takvom projektu prije gotovo dvije godine. Početak radova na tom projektu predviđen je također za polovicu veljače, u vrijeme kada bi brod za Algomu trebao biti konačno isporučen.

Ozbiljni strateški partneri
Iako je riječ o velikom projektu, o spašavanju 3. maja ne govori se puno, tek iz vladine odluke vidi se da će u idućim danima i tjednima potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac s 3. majem treba zaključiti ugovor o prijenosu udjela u tvrtki-kćeri, a po upisu vlasništva u sudskom registru, upravljanje će se prepustiti CERP-u. Prema hodogramu, CERP dalje saziva skupštinu, imenuje četveročlani nadzorni odbor s predstavnicima iz redova ministarstava financija i gospodarstva, te CERP-a i radnika. CERP će po prijenosu poslovnih udjela koncesije potom pokrenuti privatizaciju.

Iskustvo s Uljanikom pokazuje da ti procesi dugo traju i sporo se odvijaju, a uz sve navedeno još je odnose oko 3. maja potrebno iskomunicirati i s Europskom komisijom. U Vladi ne očekuju oko toga komplikacije, držeći da država nastupa kao vjerovnik u cilju zaštite svojih tražbina, kao i s pozicije zaštite vlasničkih udjela.

No, upravo iz dosadašnjeg iskustva s Uljanikom i brzog nastajanja novih ‘rupa’, jasno je da imperativ u ovom postupku bude što prije vlasničke udjele prepustiti onima koji znaju organizirati i voditi poslove, dakle, što prije krenuti u potragu za ozbiljnim strateškim partnerima.