Iako nitko ne dovodi u pitanje vrijednost i važnost obnovljivih izvora energije, o samom modelu i opsegu se vode velike rasprave u čitavoj EU.

Zadnjih godina je fokus na razvoju solarnih kapaciteta. I dok postavljanje solarnih panela na krovove kuća, zgrada i tvornica nije nikome sporan, koplja se lome oko tzv. samostojećih sunčanih elektrana koje su u pravilu većeg instaliranog kapaciteta i postavljaju se na tlo.

U Hrvatskoj je gotovo nemoguće dobiti dozvolu za postavljanje takvih elektrana na poljoprivrednom ili građevinskom zemljištu, a sada se situacija pomalo mijenja kroz hibridni sustav agrosolara koji podrazumijevaju da se na istoj površini proizvode struja i hrana.

Prvi takav model pokrenut je u Ivancu kod Varaždina gdje bi, u investiciji teškoj 10 milijuna eura, trebala sredinom naredne godine zaživjeti sunčana elektrana instalirane snage 15 MW.

Bliska budućnost
Istodobno bi se na tom zemljištu, površine veće od 20 hektara, trebalo uzgajati 200-tinjak ovaca. Isti investitor planira u blizini još jednu veću elektranu na površini od 60 hektara, a koja bi također travom prehranjivala spomenutih 200 ovaca tijekom zime. I dok energetičari uglavnom pozdravljaju ovakav model, drugi smatraju da se radi o zloporabi poljoprivrednog zemljišta.

Kako bilo, u Hrvatskoj su agrosolari postali vrlo bliska budućnost, a u rujnu će interesno udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) predstaviti i Studiju o potencijalu iskorištavanja sunčeve energije u sektoru poljoprivrede i uzgoja slatkovodne ribe u Hrvatskoj. Za sada su poznati neki obrisi te studije, a iz OIEH su dali osvrt na važnost agrosolara za prevenciju prirodnih nepogoda kakvima svjedočimo proteklih dana i tjedana.

“Klimatske promjene i razorne vremenske pojave postale su naša svakodnevica. Nema sektora koji zbog njih nije ugrožen, no čini se kako je poljoprivreda među najteže pogođenima. Olujni udari s kojima se hrvatska poljoprivreda suočava posljednjih tjedana uzrokovali su nemjerljivu štetu, prvenstveno na trajnim nasadima.

Naleti vjetra i tuče uništavali su stabla i plodove stvarajući gubitke u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. U Europi su se kao inovativno i ekološki prihvatljivo rješenje ovog problema nametnuli agrosolari koji omogućuju inovativni pristup proizvodnji hrane i čiste energije na istom mjestu, uz strateški postavljene solarne panele na poljoprivrednom tlu, povrh poljoprivrednih nasada.

Istovremenom proizvodnjom hrane i energije iz obnovljivih izvora ostvaruje se dvonamjensko korištenje zemljišta što, u smislu učinkovitosti i multifunkcionalnosti, nadmašuje tradicionalne metode proizvodnje. No važnost agrosolara se ne očituje samo u dvostrukoj proizvodnji, njihov je doprinos mnogo širi”, navode iz OIEH kojima je na čelu direktorica Maja Pokrovac.

Dodaju da agrosolari postavljaju nove standarde u poljoprivredi u pogledu povećanja otpornosti na klimatske promjene jer njihova ključna uloga leži u zaštiti poljoprivrednih nasada od nepovoljnih vremenskih uvjeta poput intenzivnog sunčevog zračenja, jakih vjetrova, obilnih kiša i tuče.

Promašena stvar?
S druge strane, Slavko Canjuga, vlasnik tvrtke koja proizvodi opremu za energetska i industrijska postrojenja Hydromat iz Ivanca, ipak ima ozbiljnih zamjerki na njih.

“Agrosolari su za naše uvjete potpuno promašena stvar. Naravno, u PowerPoint prezentacijama sve prolazi. Pored uništavanja poljoprivrednog zemljišta za ozbiljniju poljoprivrednu proizvodnju, ekološku devastaciju i uništenje pejzaža, utrošit ćemo novce za poticanje, a iz agrosolara nećemo imati ni struje ni poljoprivrednih proizvoda, a to što ćemo proizvesti, cijene će biti van svake pameti”, ocjenjuje Canjuga.

Dodaje kako ništa manje bitno jest da agrosolarna poljoprivreda nužno zahtjeva daleko više živog i težeg fizičkog rada, vrlo često na visokim temperaturama od +40 stupnjeva Celzija. “Ljudi za daleko fizički lakše i bolje plaćene poslove u Hrvatskoj jednostavno nema ili ih oni koje se zalažu za agrosolare misle uvesti iz Nepala, Kine, Indije …”, pita se Canjuga.

Dodaje da mu je problematičan i model agrosolarne elektrane u Ivancu jer bi, navodi, svaki ozbiljniji OPG ili obitelj koja bi imala 30 hektara vlastite kvalitetne zemlje uzgajala 5-10 puta više ovaca od predmetnih 200.