Potencijal korištenja obnovljivih izvora energije u poljoprivredi vrlo je velik, no u Hrvatskoj se, za razliku od drugih zemalja EU, koristi minimalno.

Neinformiranost, neznanje i predrasude najčešći su razlozi tome, a posljedice takvog pristupa su veći troškovi poljoprivredne proizvodnje, slabija konkurentnost i znatan utjecaj na klimu i okoliš.

Sklopljena suradnja
Dok u Njemačkoj ili Austriji gotovo da više i nema farme bez solarnih elektrana na krovovima, postrojenja bioplina ili sve više i agrosolara, u Hrvatskoj je to još uvijek raritet. Gospodarsko udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) i Agronomski fakultet u Zagrebu potpisali su ovog tjedna sporazum temeljem kojeg planiraju suradnju na različitim projektima kojima je cilj osnaživanje poljoprivrede kroz primjenu OIE.

Teme koje se na početku ove suradnje otvaraju su korištenje energije sunca kroz projekte agrosolara čija primjena u drugim zemljama EU pokazuje vrlo dobre rezultate zaštite poljoprivrednih kultura i povećanje prinosa uz istovremenu proizvodnju energije, kao i valorizacija digestata koji je nusproizvod rada bioplinskih postrojenja, ali i nedovoljno prepoznato i korišteno organsko gnojivo koje poboljšava kvalitetu tla.

Maja Pokrovac, direktorica OIEH, ističe da Agronomski fakultet vide kao partnera čiji će znanstveno-istraživački rad dati velik doprinos njihovu nastojanju da se u poljoprivredi više koriste OIE.

“Njihovo korištenje dugoročno smanjuje troškove poljoprivredne proizvodnje, povećava održivost i konkurentnost. Također povećava šanse poljoprivrednika za povlačenjem financijskih sredstava iz EU fondova jer je primjena OIE sve češći uvjet u natječajima, budući da je održivost, prvenstveno smanjenje štetnih emisija, jedan od ključnih ciljeva EU u sklopu zelene tranzicije”, navodi Pokrovac.

Dekan Agronomskog fakulteta Ivica Kisić podsjeća da im je širenje znanstvenih vidika omogućio da je ova institucija zadnjih godina na svim svjetskim listama citiranosti u području “Agricultural sciences” bude svrstana među 100-200 najcitiranijih u svjetskim razmjerima.

“Kroz nove studijske programe (obnovljivi izvori energije, agroturizam, ruralni razvoj, ribarstvo i lovstvo) te cjeloživotno obrazovanje ili organiziranje ljetnih škola pokušavamo ukazati na koji način zadržati mlade ljude u ruralnim područjima odnosno pronaći više izvora za život u ovim područjima.

Smanjenje ekološkog otiska kroz korištenje OIE je jedan od načina kako ublažiti emisiju stakleničkih plinova odnosno prilagoditi se i ublažiti posljedice klimatskih promjena”, kaže Kisić.

Dvije tehnologije u fokusu
Ova suradnja u fokusu ima dvije tehnologije – agrosolari i digestat. Digestat je nusproizvod procesa anaerobne digestije u dobivanju energije iz bioplinskih postrojenja koja proizvode zelenu energiju – bioplin čija je primjena široka, a može služiti i za pokretanje turbina za proizvodnju električne energije.

Konkretno, dobiva se organsko gnojivo koje je prema mnogim analizama čak i učinkovitije od stajskog gnojiva. U Hrvatskoj je 80% digestata u tekućem obliku, a 20% u krutom.

Prema trenutnom prijedlogu zakonodavnog okvira dozvoljeno je samo korištenje krutog digestata jer on zadovoljava tražene parametre udjela dušika, fosfora i kalija, dok bi tekući digestat mogao biti samo sastavni dio nekog drugog gnojidbenog proizvoda.

Na drugoj strani imamo agrosolarstvo koje podrazumijeva suživot elektrane i oranice/livade na istoj površini. Prema uobičajenoj praksi, solarna elektrana je prostorno odvojena od poljoprivredne proizvodnje, ali u agrosolarstvu se te dvije komplementarne djelatnosti nalaze na jednoj površini.

Naime, tehnologija postavljanja solarnih ploča je takva da između njih ostaje značajan udio neiskorištenog zemljišta koji se može iskoristiti za poljoprivrednu proizvodnju. Prostor koji se nalazi u redovima između panela se koristi za biljnu proizvodnju ili se, u slučaju stočarstva, unutar zone solarne elektrane dovode životinje npr. ovce na ispašu.