Hrvatska je kad je riječ o siromaštvu i socijalnoj isključenosti među najpogođenijim zemljama Europske unije, a rješavanje tog ozbiljnog društvenog problema pitanje je prije svega političke odluke i jačanja svijesti da su socijalna prava ljudsko pravo i investicije u ljudski kapital a ne potrošnja, kazano je u utorak u Zagrebu na konferenciji o siromaštvu u Hrvatskoj.

Teška i dugogodišnja gospodarska kriza ostavila je teške posljedice na socijalnu situaciju u Hrvatskoj.

Po najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj preko 19,5 posto stanovnika živi u riziku od siromaštva, čime se Hrvatska uz Bugarsku, Grčku, Litvu, Rumunjsku i Španjolsku nalazi pri vrhu zemalja Europske unije.

Nezaposlenost se kreće oko 19 posto, a osobito su zabrinjavajući podaci o stopi nezaposlenosti mladih koja je veća od 40 posto te o regionalnim nejednakostima, kazano je na konferenciji "Siromaštvo i ljudska prava osoba s iskustvom života u siromaštvu".

Predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva, organizatora konferencije, Nino Žganec upozorio je da mjere za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj nisu zadovoljavajuće, dovoljno kvalitetne i pristupačne.

Politika socijalne skrbi reaktivna je, usmjerena na ublažavanje posljedica, a ne preventivna, kazao je.

Borba protiv siromaštva po njegovu je mišljenju prije svega stvar političke odluke, a da bi bila učinkovita potrebne su ne samo mjere socijalne skrbi nego sinergijsko djelovanje svih javnih politika, počevši od obrazovne pa do ekonomske i zdravstvene.

"Socijalna prava ljudsko su pravo i investicija u ljudski kapital a ne potrošnja", istaknuo je.

Javnosti se nameće dojam da je potrošnja za socijalnu skrb u RH prevelika, no udio potrošnje za socijalnu zaštitu (uključujući potporu u vrijeme nezaposlenosti, socijalnu skrb, mirovine i zdravstvenu skrb) iznosi 20,8 posto BDP-a, što je ispod prosjeka u Europskoj uniji (29,5 posto), napomenuo je Zdenko Babić, član Izvršnog odbora Hrvatske mreže protiv siromaštva.

Žganec je također upozorio da su socijalne usluge u zemlji razmrvljene i da ih treba integrirati kako bi se izbjeglo dupliranje i nepotrebne mjere, a posebice je naglasio potrebu kvalitetnijeg stručnog rada na prevenciji siromaštva na lokalnoj razini.

Hrvoje Sadarić, pomoćnik ministrice za socijalnu politiku, strategiju i mlade, kazao je da je osnovni problem sustava socijalne skrbi manjak sredstava, a jedino rješenje za to su fondovi EU-a i Svjetska banka.

Vlada je do sada pripremala osnovne okvire za sustavnu reformu socijalne skrbi, donijela je Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti od 2014. do 2020. i program njezine provedbe, uvela zajamčenu minimalnu naknadu, koja je na snazi već godinu dana, a koja bi s vremenom trebala prerasti u zajamčeni minimalni standard i biti jamac zadovoljenja osnovnih životnih potreba korisnika, te informatizirala sustav, istaknuo je.

Barbara Helfferich, direktorica Europske mreže protiv siromaštva, kazala je da je siromaštvo velik problem i u Europskoj uniji.

Po podacima Europske komisije, broj siromašnih u EU porastao je od 2010. do 2012. za 6,6 milijuna, na ukupno 124,2 milijuna ljudi, što znači da neki oblik siromaštva pogađa svakog četvrtog stanovnika Europske unije.

Posebno je zabrinjavajuće što zaposlenost postaje sve manje siguran put za izlazak iz siromaštva jer podaci pokazuju da je stopa zaposlenih europskih građana koji su siromašni porasla s 8,6 na 9,1 posto. Osobito je teška situacija među mladima (preko 24 posto nezaposlenih).

Države članice EU-a trebale bi po njezinu mišljenju osigurati primjeren minimalni dohodak i primjerene socijalne naknade kako bi se ljudima omogućio dostojanstven život i dala im se prilika da se uključe na tržište rada.

Europska mreža protiv siromaštva zauzima se da se ljude stavi u središte europskih politika, ne samo socijalnih, kako bi se riješilo tu veliku krizu, istaknula je.

O problemu siromaštva u Mađarskoj govorila je Krizstina Jasz, iz Mađarske mreže protiv siromaštva, kazavši da je u Mađarskoj siromašno svako četvrto dijete, broj siromašnih povećao se u zadnjih godinu dana za 100.000, a 70 posto pripadnika srednje klase nakon deset godina članstva u EU ne bi moglo podnijeti neplanirani trošak od otprilike 20 eura.

Veliki problem u Mađarskoj su regionalne razlike, odnosno veliko siromaštvo u pograničnim područjima te diskriminacija Roma, a vladina sredstva nedovoljna su da bi se išta promijenilo, kazala je.