Novi moment u stečaju varaždinske kompanije Coning, od važnosti za budućnost Hotela Trakošćan, predstavlja najnovija odluka Visokog trgovačkog suda (VTS).

Njezinom ovotjednom objavom u fokus dolazi pitanje kako će djelovati kupac Hotela Trakošćan procijenjene vrijednosti oko 55 milijuna kuna, s obzirom na to da je potvrđen prvostupanjski sudski nalog da za ovaj hotel plati razliku kupovnine u iznosu od 27,855 milijuna kuna.

Pred završetkom su očito sudske procedure vezano uz prodaju atraktivnog dijela Coningove imovine, no žalba kupca Adriatic Tourist Resorts u postupku na žalbenom sudu kao neosnovana je odbijena i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja, odnosno varaždinskog Trgovačkog gdje se stečajni postupak vodi.

Usto, postoji i ‘rezervna’ opcija za eventualnog podrednog kupca, onog tko je jedini sudjelovao u e-dražbi za nekretninu, ali pod striktno određenim uvjetima iz sudskog rješenja o dosudi nekretnine, koji upućuju na to kad kao drugi u redu eventualno može to pravo konzumirati.

I WE-KR je još zainteresiran

Trenutačnom kupcu, ujedno velikom Coningovu vjerovniku, odnosno tvrtki Adriatic Tourist Resorts (ATR) d.o.o. u vlasništvu je slovačkog JS Capital Management, koja inače kroz zakup upravlja navedenim hotelom, još prije nekoliko mjeseci dosuđena je nekretnina Hotel Trakošćan za 29,055 milijuna kuna.

Tome je prethodila, podsjetimo, druga elektronička javna dražba, zaključena početkom godine. U postupku prodaje ove atraktivne nekretnine već iz drugog pokušaja postignuta je navedena, u biti dobra cijena.

Na toliko je, međutim, glasila ponuda trgovačkog društva WE-KR iz Donje Višnjice (proizvodna tvrtka s oko 370 zaposlenika na kraju 2019. i tad s oko 200 milijuna kuna prihoda), što se u njegovu korist kao kupca i utvrdilo u sudskom rješenju.

No, kako je vjerovnik ATR već odreagirao pravodobno dostavivši svoj zahtjev za korištenje uknjiženog prava prvokupa po postignutoj cijeni, i uz to zahtjev za oslobađanje od polaganja kupovnine, njemu je tako dosuđen Hotel Trakošćan.

Iz dosadašnje kronologije u ovom slučaju vidljiva je očita WE-KR-ova zainteresiranost za ovu nekretninu, npr. i kroz izjavljeni prigovor u proceduri još prije rješenja o dosudi kojim je nekretnina Hotel Trakošćan krajem travnja, a za 29,055 milijuna kuna, dosuđena kupcu ATR-u.

No, kao ispod radara prošla je žalba koju je Adriatic Tourist Resort podnio. To je razlog zbog kojeg rješenje o dosudi još nije postalo pravomoćno (tek nakon što postane pravomoćno teče rok od 30 dana za uplatu), i to zbog osporavanja iznosa od 1,2 milijuna kuna za koji ga kao kupca odlukom Suda oslobađaju od polaganja kupovnine, kako je to i utvrđeno rješenjem o dosudi.

Dvije osnove

Kako proizlazi da je pored iznosa za koji ga je sud oslobodio od plaćanja kupovnine zatraženo još oslobođenje od plaćanja kupovnine sve do iznosa od 14.038.544,94 kuna, posrijedi je razlika od oko 14 milijuna kuna.

No, ovime je za kupca žalba riješena negativno te je pitanje što slijedi. Odgovor na taj upit od ATR-a, odnosno od njihova direktora koji vodi poslovanje Hotela Trakošćan do predaje teksta nismo dobili.

Prema podacima vidljivima preko sudskog registra, Hotel nije zabilježio aktivnosti u 2020., te je ostvaren porezni gubitak od 5 tisuća kuna koji je raspoloživ za prijenos za razdoblje od pet godina.

U svojem obraćanju žalbenom sudu kupac je obrazlagao dvije osnove po kojima je sud trebao priznati njegovo pravo na oslobođenje plaćanja kupovnine: po prvoj u iznosu od 2.334.134,50 kuna jer toliko iznosi njegova tražbina prvog prvenstvenog reda, dok za drugu osnovu navodi da treba uzeti u obzir da je žalitelj razlučni vjerovnik drugog reda za iznos od 25.807.808,26 kuna i razlučni vjerovnik trećeg reda za 34.635.044,69 kuna, s tim da je jedini razlučni vjerovnik na nekretnini osim Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR).

No, s obzirom na to da kupac nije i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, a nije ni osoba koja se u ovršnom postupku namiruje prije svih ostalih vjerovnika koji imaju pravo na namirenje iz iste kupovnine (vjerovnik HBOR ima isti red namirenja), VTS je potvrdio kako je u Varaždinu primijenjen onaj dio članka 107. Ovršnog zakona prema kojem kupac uopće ne bi bio dužan platiti kupovninu ili barem samo razliku ako je kupovnina viša od njegove tražbine, što ovdje ne dolazi u obzir.