Za koji dan će biti punih deset godina otkako je tadašnja Vlada Jadranke Kosor regulirala osnivanje fondova za gospodarsku suradnju, javno-privatnih fondova rizičnog kapitala u kojima je država tada predvidjela sudjelovati s maksimalno milijardu kuna.

S obzirom na procedure, svih pet i danas aktivnih FGS-ova zaživjelo je godinu dana kasnije pa ovih dana ulaze u 10. godinu rada, što je ujedno i predviđeni "osnovni" rok trajanja tih fondova. No, kako su od ukupno više od 20 ulagačkih projekata ti fondovi dosad odradili veoma malo "izlaza", većina će ih očito poživjeti nešto duže, jer je i pravilima predviđena opcija dodatnog roka od najviše dvije godine. U svakom slučaju sada slijedi razdoblje ubrzanog rada na dezinvestiranju, bilo prodajom strateškim investitorima ili menadžerima-suvlasnicima tvrtki u koje su ulagali novac.

Burza kao izlazna strategija, naime, većinom se ne čini baš izglednim ishodom. Kako bilo, podvlačenja crte pod taj projekt iniciran u jeku recesije (potkraj 2009.) s ciljem potpore poduzetnicima za očuvanje poslovanja i radnih mjesta, poduprijet će ili otupjeti kontroverze kojima je praćen od samog početka. Konkretno, već pri prvom definiranju pravila igre tadašnje je vodstvo Hanfe problematiziralo pitanje godišnjih naknada (u međuvremenu su smanjene i svedene na 1,6 posto stvarno investiranog kapitala), a kasnije su upitnici uglavnom bili usmjereni na isprepletenost odnosno višestruku ulogu u kojoj se pojavljivao Agrokor.

To je eskaliralo je sa "slučajem" Nexus FGS-a i pozajmica (u međuvremenu) posrnulom koncernu zbog kojih je to društvo izgubilo licencu, a upravljanje dvama FGS-ovima prepušteno novim fond menadžerima. U četiri društva koja danas upravljaju FGS-ovima ne otkrivaju previše o  trenutnom stanju i konkretnim aktivnostima, pozivajući se na specifičnost fondova kojima upravljaju. Posljednji dostupni podaci Hnafe o neto imovini FGS-ova upućuju da je krajem lanjskog lipnja ona iznosila nepunih milijardu kuna (954 milijuna).

Od toga se gotovo 400 milijuna odnosi na Quaestus PE Kapital II. Nešto više od 260 milijuna kuna iznosio je NAV Prosperus FGS-a, dok je Prosperus FGS II (bivši Nexus II) bio na oko 122 milijuna, a Inspirio FGS (nekad Nexus) na 165 milijuna. Izračuni NAV-a prema za to uobičajenim formulama i metodama mogu, naravno, nemalo odstupati od cijene prilikom prodaje.

U Inspire Investmentsu kažu kako se u trenutku preuzimanja upravljanja fondom Nexus FGS (preimenovanim u Inspirio) portfelj sastojao od šest investicija, a u međuvremenu su zatvorili dvije (jedna od njih je Požgaj grupa, op. a.). Trenutno provodimo prodajne aktivnosti za dva od četiri društva u portfelju", kažu menadžeri tog fonda čiji portfelj danas čine ulaganja u Energiju Gradec, Dalekovod, Zagreb Montažu te Podatkovni centar Križ, provedena kroz društva posebne namjene (SPV-e).

Zbog osjetljivosti tih procesa ne daju više detalja, ali potvrđuju da "te aktivnosti ne uključuju investiciju u Dalekovod". Inače, upravljačko društvo u vlasništvu Krešimira Kukeca i Dinka Novoselca zatražilo je od investitora produženje fonda za još dvije godine. U Quaestus Private Equityju na konkretna pitanja odgovorili su nam samo da je FGS kojim upravljaju "trenutno u fazi pripreme za izlaze iz projekata". Portfelj FGS-a Quaestus već oko sedam godina čine DI Spačva, Tvornica tekstila Trgovišće i Fragaria, a među tržišnim akterima računa se da bi u pogledu izlaza fonda za kupnju njegova udjela mogli biti zainteresirani i neki od današnjih suvlasnika koji su svojedobno u potrazi za dodatnim kapitalom dio vlasništva prepustili FGS-u.

Tomislav Tičić, član Uprave Prosperus Investa tvrdi kako to upravljačko društvo još nije zatražilo produljenje roka poslovanja ni jednog od dva fonda pod upravljanjem. Što se tiče podataka o projektima i fazi ulagačkog ciklusa kažu samo da "ulažu napore kako bi se ispoštovao vremenski okvir od 10 godina". Veći od dva Prosperus FGS-a, čiji su portfelj u Prosperus Investu sami stvarali, ima udjele u zagrebačkoj tvrtki Vodoskok, Energiji Gradec, Adriatic kampovima, HTP Korčula i HTP Orebić te HPB-u.

Daleko najmanji među FGS-ovima, Honestas, ima neto imovinu (prema Hanfi) tek nešto veću od deset milijuna kuna. Kako kaže Daria Fiamengo, voditeljica ureda tog društva, čini je ulaganje iz 2013., a trenutno se radi na provedbi izlazne strategije. Koliko su novca dosad privatni ulagatelji i HBOR kao kvalificirani ulagatelj imenovan od Vlade ukupno angažirali u FGS-ima ne može se pouzdano izračunati. Iz HBOR-a nam nisu uspjeli odgovoriti na pitanja u vezi s "javnom komponentom".

No, ako je suditi prema godišnjim izvješćima u u razdoblju od 2010., proizlazi da je u godinama investiranja (prvih pet) odobreno ukupno između 25 i 30 projekata (s tim da se ne precizira koliko ih je realizirano). Iznosi koji su u izvješćima navođeni vezano uz odobrene projekte dosežu nešto manje od 1,2 milijarde kuna računajući i privatnu i javnu komponentu (svaka po približno 600 mil.). Neovisno o tome je li sve u konačnici i realizirano, evidentno je da je iskorišten samo dio ulagačkog potencijala koji je prvotno namijenjen FGS-ovima, odnosno u najboljem slučaju 60-ak posto.

Jednako tako, zasad je teško govoriti hoće li upravljačka društva mimo naknada za upravljanje na kraju ostvariti pravo i na onu vezanu uz prinos odnosno uspješnost, imajući u vidu da prvo treba namiriti ulagatelje, uključujući i tzv. prioritetni prinos ili internu stopu povrata od 8 posto godišnje. Dostupni podaci iz godišnjih izvješća upravljačkih društava s tim u vezi sugeriraju da su na ime naknada za upravljanje FGS-ovima u  2018. naplatili nepunih 14 milijuna kuna, pri čemu se shodno NAV-u najviše odnosi na Prosperus (5,3 milijuna), dok je Quaestus PR Partnerima pripalo 4,4, a Inspire Investmentsu 4 milijuna kuna.