U manje od mjesec dana u stečaj odlaze dvije tekstilne industrije s ukupno oko 600 zaposlenih, požeška tvornica košulja Orljava i krapinski proizvođač odijela Kotka.

Vijesti o otvaranju stečajnih postupaka, iako je u prvom slučaju riječ o tvrtki u državnom vlasništvu, a u drugom o donedavno stabilnoj tvrtki koja je poslovala s dobiti, zapravo i nisu iznenađenje.

Predstavnici ove branše pri Hrvatskoj gospodarskoj komori još su lani, kada je buknula pandemija koronavirusa, upozorili da na jesen, nakon što se iscrpe potpore kojima je država pokrivala trošak plaća i zadržavanje radnika, slijedi prava kriza u toj proizvodnji.

S pandemijom su došle i promjene u potražnji, koja je, nakon prvotnog prebacivanja na online kupnju, ipak vidno smanjena, dijelom i zbog trenda sve češćeg rada od kuće.

Diljem Europe, koja je za naše proizvođače tekstilnoj proizvodnji glavno izvozno tržište, zatvarali su se trgovački lanci i smanjivale narudžbe, što je posljedično pogodilo cijeli sektor, koji je ionako godinama iscrpljen borbom protiv konkurencije iz Kine.

Nakon kakve-takve normalizacije života na skladištima su ostale zalihe, a proizvođačima ojačao pritisak na likvidnost, posebice onima koji ovise o lohn-poslovima, što je po svemu sudeći bilo presudno za Kotku.

Hoće li uslijediti val stečajeva i predstečajnih postupaka tvrtki iz proizvodnje tekstila, odjeće i kože? Ako je suditi po ocjeni predsjednika Udruženja tekstilne i odjevne industrije pri HGK, teški dani za ovu proizvodnju neće brzo proći.

Poslovna tajnica Udruženja Jagoda Divić, analizirajući prethodne, pretkrizne godine i trenutno stanje zaključuje kako će za cijeli sektor naredno razdoblje biti izrazito zahtjevno, a osobito za odjevnu industriju koja je radno intenzivna, te joj trošak plaća predstavljaju najveću stavku u poslovanju.

“Obzirom na smanjene narudžbe, smanjenu kupnju, udio lohn poslova, ova godina za odjevnu industriju predstavljat će razdoblje preživljavanja”, ističe Jagoda Divić, nastavljajući kako je situacija nešto bolja u proizvodnji tekstila, koja nije u toj mjeri radno intenzivna, te više ulažu u proizvode visoke dodane vrijednosti koji su konkurentni i na domaćem i na stranom tržištu.

Slabljenje ovog sektora razvijenog u doba socijalizma i niskih troškova rada slabi od početka tranzicije i paralelnog seljenja industrije na Daleki istok, a udarac koji je cijela prerađivačka industrija pretrpjela uslijedio je s 2009. i gospodarskom krizom, čije negativne posljedice nisu popravljene ni do koronakrize.

Iz HGK podsjećaju da je razina industrijske proizvodnje u 2019. i dalje bila oko 9% niža nego u pretkriznoj 2008., kao i činjenicu da je udio prerađivačke industrije u stvaranju BDP-a u Hrvatskoj niži od onog na razini EU (oko 17% u 2019.).

A paralelno se smanjuje i udio proizvodnje tekstila, odjeće i kože u strukturi prerađivačke industrije, koji je, kad se sve tri proizvodnje objedini, bio tek 4,5%.

Plaće među ‘najtanjima’

Uoči koronakrize u te tri proizvodne djelatnosti bilo je zaposleno oko 25 i pol tisuća radnika, a njihov broj kontinuirano pada pa je i s koronom, kako potvrđuju pojedini proizvođači, nastavljen. Već duže vrijeme “tekstilci” upozoravaju Vladu i apeliraju da se razmotre promjene pojedinih zakona kojima bi se omogućilo poboljšanje plaća, koje su u ovoj proizvodnji među “najtanjima”.

Konkretno, lobira se za povratak mjere smanjenja osnovice za obračun doprinosa na plaću i to ne samo u visini 50 posto na minimalnu plaću za doprinose na plaću, kao što je vrijedila za 2018., dok je za 2019. i 2020. spuštena na 25 posto, a ove je godine, kada im je, kako kažu i najpotrebnija, zaboravljena. Sada tekstilci smatraju potrebnim ovu olakšicu primijeniti ne na minimalnu plaću, nego na plaću do 10 tisuća bruto, čime bi efekt bio vidljiv.

Pri tom, menadžerske plaće bi bile izuzete ovog “režima”, jer cilj je, kažu sugovornici, očuvati zaposlenike. Problem mnogima predstavljaju i troškovi za bolovanje pa kao i u drugim sektorima tekstilci smatraju da bi se moglo pomoći i smanjenjem broja dana bolovanja koje pokriva poslodavac sa sadašnjih 42 na 10 dana.

Te su dvije mjere u osnovi vatrogasne i za državu ne predstavljaju velik teret, no u djelatnosti koja je radno intenzivna, dale bi vidljiv efekt.

Pametni materijali

Tekstilna industrija je, kaže Jagoda Divić, već dugo vremena u procesu tranzicije i “to više nije stvar izbora kompanija nego proces koji se događa i koji je potrebno slijediti”. Ističe tehnički tekstil kao područje koje se galopirajuće razvija, koji je od 2009. u EU u konstantnom porastu, a uključuje pametne materijale visokih performansi koji se koriste u brodograđevnoj, sportskoj, građevinskoj, automobilskoj i avio industriji.

“Otpadni tekstil danas je vrijedna sirovina, suvremeni strukturni materijali baziraju se na pametnom, tehničkom tekstilu, i vlaknima, održivoj modi ili eko-dizajnu. Dizajneri, inženjeri i proizvođači novih tekstilija vođeni su težnjom za stvaranjem visokoučinkovitih na tekstilu baziranih proizvoda i to je način rada na koji se zemlje EU bore s nelojalnom konkurencijom s Istoka.

Upravo je to smjer kojim održavaju svoju konkurentnost ulažući u inženjerska i tehnička znanja i razvojne timove, kreativnost te na taj način stvaraju proizvode koje je vrlo teško kopirati na tržištu.

To je jedini način na koji se danas tvrtke mogu transformirati u uspješne, a nikako lohn poslovi ili poslovi dorade za strane vlasnike gdje ljudi rade za vrlo niske plaće a poslodavcima ostaje niska dobit”, zaključuje Jagoda Divić, a kao recept za opstanak tekstilne branše podvlači samo inovacije i razvoj vlastitog proizvoda u suradnji sa znanstvenom zajednicom.

Da to funkcionira, potvrđuju i uspješne tvrtke, kojih ima i u Hrvatskoj, poput primjerice omiškog Galeba i međimurskog Čateksa, koje su i prošlu godinu uspjele zaključiti s dobiti.