Energetska tranzicija i potpuna dekarbonizacija gospodarstva i društva su neizbježne, no pitanje je rokova i cijene. Da bi se postigla potpuna dekarbonizacija s nula emisija ugljičnog dioksida (CO2) nužna su enormna ulaganja te se sve više raspravlja o tome tko će i na koji način to platiti.

To je bila i tema panela “Financiranje energetskih sustava sutrašnjice za ostvarivanje potencijala održivosti” koji se održao jučer u hibridnom obliku u sklopu trodnevnog Europe EnergyWeeka u organizaciji Siemensa.

Sudionici su pokušali odgovoriti na pitanje kako tvrtke mogu uravnotežiti ulaganja s potrebom pružanja jeftinih rješenja za električnom energijom, kako financijski sustav može odgovoriti na nove zahtjeve izvješćivanja i transparentnosti te poticaje potrebne za motiviranje uvođenja energetskih sustava sutrašnjice.

Maria Ferraro, financijska direktorica, Siemens Energy, ističe da privatni sektor vrlo ozbiljno shvaća energetsku tranziciju te radi na mobilizaciji svih mogućih izvora financiranja za razvoj nove tehnologije i čitavog novog modela poslovanja.

“Privatne tvrtke ovise o profitabilnosti te uvijek moramo biti usmjereni na potrebe naših korisnika i kupaca. Stoga pažljivo osluškujemo što oni traže kako bi bilo sigurno da je to što razvijamo upravo ono što će njima trebati i istovremeno biti ono što će zadovoljiti ciljeve energetske tranzicije i nulte emisije CO2”, kazala je Ferraro.

Cilj je svugdje isti, sredstva ne

Edna Schöne, članica Uprave Euler Hermes, tvrtke koja se bavi osiguravanjem kreditiranja, ističe da se radi o složenom financijskom modelu koji obuhvaća velika sredstva i brojne sudionike, kako one privatne, tako i države, u konkretnom slučaju Njemačku.

“Sve banke moraju imati pokriće ili osiguranje kako bi mogle plasirati velika kreditna sredstva u energetsku tranziciju po pravilima EU regulative”, kazala je Schöne.

Stefan Hoops, član Upravnog odbora Deutsche Banke, također ističe da su banke neizostavni dio investicija u energetsku tranziciju, no isto tako da je nužno dobro urediti taj model i regulativu jer se radi o velikim sredstvima koja moraju biti plasirana u “sigurne” projekte koji će dati povrat samoj banci.

“Veliko je pitanje gdje se određeni projekt odvija – radi li se o Njemačkoj ili SAD-u gdje je regulativa kvalitetna ili se ipak radi o nekim drugim tržištima gdje postoje drukčije prakse i veće nesigurnosti”, ističe Hoops. Dodaje da je jasno da je cilj energetske tranzicije gotovo svugdje isti – nulta emisija CO2, no da je metodologija kako do toga doći i u kojem roku, vrlo različita, a što onda utječe i na sam razvoj projekta i još više na njegovo financiranje.

Još vremena za vodik

Schöne je upozorila da države, posebice Njemačka, moraju što prije urediti regulativu koja će omogućiti garantiranje financiranja i izvođenje projekta na međunarodnom tržištu.

Prijedlozi za to su, napominje, već u vladinoj proceduri i očekuje se da bi vrlo brzo to moglo biti i doneseno, a što bi olakšalo tvrtkama poput Siemensa investicije u brojnim zemljama Europe i svijeta, a isto tako i bankama da s manje rizika ulaze u takve projekte.

Upozoreno je da se obnovljivi izvori energije baziraju uglavnom na još novim znanstvenim saznanjima te je za dio takvih projekata potrebno dodatno proučavati po pitanju njihove pune profitabilnosti i vremenskog okvira za to, a što se posebno odnosi na vodik i tehnologije njegova crpljenja i primjene.