U hrvatskom bankarskom sektoru posljednje veće vlasničko preslagivanje dogodilo se prije dvije godine, i to kao posljedica ruske agresije na Ukrajinu i pratećih sankcija Zapada. Ekspresno organiziranom prodajom Sberbank je preuzela Hrvatska poštanska banka koja ju je lani i pripojila. Nedavna najava Nove ljubljanske banke da namjerava izaći s ponudom za dionice austrijske Addiko Bank nagovijestila je njezin povratak na hrvatsko tržište, ali i podsjetila na moguće nove podjele karata u sektoru. 

U zoni manjih kreditnih institucija priče o mogućim prodajama i/li okrupnjavanju dio su stalnih raspredanja o sve kompleksnijim regulatornim zahtjevima. Ali suprotno prevladavajućim križaljkama koje mahom idu u smjeru postojećih ili novih stranih igrača kao kupaca, uskoro bi se trebalo dogoditi jedno preslagivanje suprotnog smjera. Kako doznajemo, Slatinska banka je pred preuzimanjem Wüstenrot stambene štedionice od austrijske grupacije.

Prema neslužbenim informacijama, ta je operacija u poodmakloj fazi. Dubinsko snimanje je provedeno i očekuje se potpisivanje ugovora, s tim da zaključenje transakcije podrazumijeva i prateće regulatorne suglasnosti.

S 234 milijuna eura imovine odnosno 0,3 posto tržišnog udjela Slatinska banka svrstava se u skupinu malih kreditnih institucija na tržištu. Posluje na tržištu više od 30 godina, a iako je prošla niz dioničarskih rošada na listi najvećih dioničara i danas je jedna od onih koje nemaju većinskog vlasnika. Prema podacima Središnjeg klirinško-depozitarnog društva, pet-šest najvećih vlasničkih pozicija čine udjeli od 8 do 9,9 posto.

Posljednja promjena na vrhu dogodila se prošli tjedan, kad je objavljeno da je vodeću poziciju preuzela slovenska tvrtka CSET kupnjom 9,2 posto dionica od bugarske tvrtke Sajbar Level Ins, koja je u vlasničku strukturu ušla prije nepuniih godinu dana.

U kontekstu vlasničkih gibanja Slatinska se prije nekoliko godina našla na preuzimačkom radaru mađarske MKB banke. Uz stjecanje nepunih 10 posto udjela ona je tada poduzela i određene korake prema HNB-u kao regulatoru, ali potkraj iste godine, pandemijske 2020., objavila je povlačenje.

Isto tako, u međuvremenu su promjene razvojnih planova austrijske grupacije Wüstenrot iznjedrile priliku Slatinskoj da okrupni poslovanje kupnjom njezine stambene štedionice u Hrvatskoj. Wüstenrot je danas i jedina stambena štedionica koja i dalje posluje samostalno, dok su ostale tri pripojene bankama koje su ih osnovale (Zagrebačka, Privredna i HPB).

Preuzimanje Wüstenrota za Slatinsku banku, čiju Upravu predvodi Andrej Kopilaš, tehnički bi praktično značilo udvostručenje tržišnog udjela, jer su slične veličine. Prošlu godinu ta je stambena štedionica zaključila s bilančnim rastom nešto većim od šest posto, na 298 milijuna eura ili 0,38 posto imovine svih 20 kreditnih institucija na domaćem tržištu, a pritom je iskazala 1,85 milijuna eura dobiti.

Slatinska banka je pak uz natprosječan rast depozita ukupnu aktivu povećala gotovo 11 posto, ali je u konačnici iskazala oko 900 tisuća eura dobiti, što je znatno manji rast nego na razini cijelog sektora. Određeni utjecaj na to vjerojatno su imali i troškovi vezani uz planiranu akviziciju. Usto, u banci su isticali i ulaganja u kadrovske kapacitete i pojačanja bankarskog tima koje je nametnula strategija da se uz razmjerno jaku bazu klijenata u Slavoniji i fokus na malo i srednje poduzetništvo napravi iskorak prema drugim regijama te da se bolje pozicionira na njima.

U Wüstenrotu je prepoznata značajna sinergija. Osim baze klijenata za banku je zasigurno zanimljiv i specifičan kreditni portfelj stambene štedionice jer je kod stambenih kredita u pravilu i (naj)niži udjel neprihodujućih ili tzv. loših kredita. Na mrežnim stranicama Wüstenrota navodi se da je u nešto više od 25 godina, koliko je prisutna u Hrvatskoj, svojim poslovanjem (kreditima) štedionica “izgradila” grad veličine Makarske, a ponosni su, kažu, i na svoju “štednu obitelj” od preko 150.000 klijenata. Na teritoriju Hrvatske imaju 24 poslovnice.

Na tragu trenutnih apetita za širenje poslovanja Slatinske je i višegodišnja politika raspodjele dobiti, odnosno politika neisplata dividendi. Zbog toga, doduše, dio dioničara nije baš sretan. Nekoliko njih to je podcrtalo i u okviru svog zahtjeva za dopunom dnevnog reda ovogodišnje glavne skupštine sazvane za 21. lipnja, u kojemu problematiziraju dodjelu dionica predsjedniku i jednom članu Uprave na ime nagrada za prethodno petogodišnje razdoblje. Uprava i Nadzorni odbor igraju na drukčiji put povećanja vrijednosti za dioničare, a on očito ima i potrebnu skupštinsku podršku.

Uz pretpostavku uspješnog zaključenja preuzimanja koje je u tijeku, na razini ukupnog bankarskog sektora, dakako, neće se dogoditi značajniji pomaci strukturnih obilježja sustava. Ali u konačnici će se ipak još malo povećati udjel imovine kreditnih institucija u domaćem vlasništvu. On je nakon HPB-ova preuzimanja Sberbanka osjetno povećan, a krajem prošle godine iznosio je 12,6 posto, pri čemu je HPB stigao nadomak devet posto. Udio stranih vlasnika pao je s više od 90 na 87,4 posto, a ove godine, kako stvari stoje, mogao bi se spustiti na 87 posto.