Tekst u nastavku objavljen je u 5. broju priloga Poslovnog dnevnika 'Hrvatska 2020.' koji izlazi u četvrtak, 13. lipnja.

Kako ćemo preživjeti udar, bit će svima jasno najesen, kaže našoj novinarki direktor Koestlina Krešimir Pajić, komentirajući pripreme i očekivanja od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, što je tema kojom se bavimo u ovom broju posebnog priloga Poslovnog dnevnika Hrvatska 2020, samo dva tjedna prije tog velikog koraka. Prema ocjeni ekonomista Ante Babića, ima još dosta poduzetnika koji čekaju 1. srpnja za prilagodbu, a za neke bi to moglo biti pogubno. Očito će, dakle, jesensko svođenje računa nakon prvih nekoliko mjeseci u EU biti dramatično. Većina analitičara smatra, naime, da će za pozitivne posljedice trebati neko dulje vrijeme, i to ako ne zaspimo, kao što su, prema ocjeni profesora na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani Andreja Kumara, zaspali Slovenci. Ako je pak vjerovati procjenama Denisa Čaje, šefa Državnog ureda za trgovinsku politiku, optimistični možemo biti oko tržišta Cefte smatra da ćemo tržišne pozicije u regiji uspjeti obraniti, a omogućit će nam to, među ostalim, pregovori koje još vodi Europska komisija sa svakom zemljom članicom Cefte. Rezultati tih pregovora još uvijek nisu objavljeni, pa nam je to teško prosuditi.

Od Cefte je, čini se, ipak veće i teže pitanje kako ćemo se nositi s konkurencijom koja će doći ovdje i hoćemo li, s obzirom na poslovne okolnosti, moći/znati iskoristiti liberalizaciju s europskim “trećim tržištima”. U ovom broju donosimo, naime, popis država s kojima EU ima ili upravo pregovara o ugovorima o slobodnoj trgovini, te mnogi ukazuju da je za hrvatske izvoznike to velika prilika. Što se tiče domaćeg tržišta i navale konkurencije, proizvođači (posebno prehrambenih proizvoda) se nadaju da će ih, barem u prvom momentu, spasiti vjernost hrvatskih potrošača. Hoće li tako, što je pomalo paradoksalno, “kupujmo hrvatsko” biti skriveni lajtmotiv našeg ulaska u Europsku uniju? Pitanje je, naravno, hoće li si hrvatski osiromašeni potrošači moći priuštiti takav luksuz jer je očekivanje da će strana roba često biti jeftinija od ponude domaćih proizvođača. Drugim riječima, patriotizam je u ovom slučaju možda nemoguća misija. Poseban je problem za tvrtke, što nam otkriva porezna savjetnica, da zbog kašnjenja novog zakona i pravilnika o PDV-u nitko zapravo na operativnoj razini nije spreman za promjene u sustavu obračuna od 1. srpnja. S EU trguje oko 23 tisuće tvrtki (većinom su to uvoznici), a način funkcioniranja poreznih propisa vezanih uz PDV, kaže savjetnica Diana Antičić, još je nejasan. Što se same Vlade i hrvatske ekonomske politike tiče, s ulaskom u Europsku uniju ulazimo i u tzv. europski semestar.

To znači da ćemo, kao i niz zemalja, poput Slovenije, Španjolske, Portugala, Francuske i Poljske, vjerojatno odmah dobiti domaće zadaće, a pretpostavlja se i da će se Hrvatska suočiti s formalnom procedurom za sprječavanje prekomjernog deficita (EDP). Analitičar Velimir Šonje iz Arhivanalitike upozorava da će vrlo brzo svima postati bolno jasno, kada uskladimo svoju statistiku s europskim pravilima, da su hrvatska javna potrošnja i fiskalni deficit ekstremno visoki s obzirom na visinu našeg realnog dohotka po stanovniku. Daljna rezanja će stoga biti neminovnost, a ovaj put bit će diktirana iz sjedišta Europske unije. A kako naglašava Vladimir Gligorov s Bečkog instituta za ekonomska istraživanja, Hrvatskoj Bruxelles može donijeti samo bolju gospodarsku politiku, jer od ove, hrvatske, teško da može biti gora. Dakle, unutar europskog semestra dobit ćemo niz savjeta i zadaća (iza kojih stoji i prijetnja kaznama, vezanim uz korištenje novca iz EU fondova), pa će se improvizacije i zatvaranje očiju pred realnošću početi gubiti iz državnih planova. Ukratko, slijedi nam šokterapija.     

Hrvatska 2020 – 5. broj