Proteklih mjeseci pažljivo se priprema teren za provođenje izbora u Udruženju drvne industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), koje je sektorskim konsenzusom iz 2010. godine preuzelo brigu o sirovinskim pitanjima. Postojeća rukovodeća struktura ne želi izgubiti kontrolu nad tom ključnom razvojnom funkcijom. Istovremeno, izbori će se održati i u Hrvatskom drvnom klasteru te u CROBIOM-u, hrvatskoj udruzi za biomasu.

Nova vlada ima prepoznatljiv reformski smjer, što neosporno veseli sve one poduzetnike koji se zalažu za veću transparentnost u poslovanju sektora, prije svega kroz pridržavanje svih pravila za nabavu državne sirovine u vrijednosti 1,6 milijardi kuna. Vlada, odnosno resorni ministri su već pozvali čelnike javnih i državnih tvrtki da stave svoje mandate na raspolaganje, stoga se vrlo vjerojatno mogu očekivati i eventualne promjene unutar Hrvatskih šuma koje su glavni dobavljač sirovine za sektor.

Visoka politizacija modela

Treba istaknuti kako je u protekle četiri godine znatno unaprijeđen prodajni model i kako su Šume nastojale pridonijeti stabilizaciji sektora, ali se još uvijek u znatnoj mjeri osjetila snažna politizacija u sektoru. Konkretno, i dalje su neke tvrtke uspjele postići povećanja svojih sirovinskih kvota (neke od utjecajnih tvrtki, povezanih s politikom i od 30 do 50 posto), a najviše u segmentu hrasta koji je proteklih godina imao status najtraženije sirovine.

Također, dio nezadovoljnika je vrlo otvoreno, uglavnom kroz dopise nadležnima, ali i kroz medijsku kampanju koja je u konačnici naštetila cijelom sektoru pokušavao argumentirati kako su značajno zakinuti u provedbi sirovinske raspodjele. Osjetila su se i snažna politička i regionalna lobiranja, što kroz aktivne ili bivše dužnosnike, oživljene su neke stare interesne alijanse i političko – interesni savezi, ali u konačnici treba istaknuti kako je gotovo 80 posto sirovine raspoređeno po vrlo korektnom i održivom principu. Nažalost, osim sirovine po strani su ostala sva druga razvojna pitanja i to je razlog nezadovoljstva mnogih sektorskih poduzetnika.

Prilika za reformu Udruženja

Politička preslagivanja i nove ministarske nadležnosti otvaraju i mogućnosti za reformu komorskog sustava koji baštini stoljetnu tradiciju i stoga vesele najave čelništva HGK kako će se ova monumentalna i važna institucija transformirati u moderni i učinkoviti servis gospodarstvu.

Najveća mana takvih sustava je sporost i nedostatak inicijative za promjene. Protekle četiri godine je isto Udruženje, naočigled stručnih službi pretrpjelo niz manipulacijskih udara u kojima su se množile nadležnosti i birokratiziranost, osnivala bespotrebna povjerenstva, provodile nevažeće procedure koje su trebale opravdati usvojena rješenja, pa i ona koja su bila pokriće za tih 20 posto netransparentno raspoređene sirovine.

‘Sektorsko događanje naroda’

Sada se za izbornu skupštinu masovno skupljaju ”no name” tvrtke, bez zaposlenih i bez značaja, kako bi u izbornom inženjeringu omogućile ostanak na pozicijama moćnim pojedincima. Postoje ozbiljne indicije o trgovanju utjecajem, budući kako se u pridobivanju podrške već obećava neka buduća sirovina, umjesto da se ta elita koju su 2016. godine podržavali tadašnji političari sada uredno zahvali, pokupi aplauze i fokusira na svoje poslove te prepusti pozicije onim tvrtkama koje imaju ideje za provedbu reformi u sektoru.

HGK ne bi zbog svoga reputacijskog rizika smjela dozvoliti da se unutar njezinih udruženja organiziraju izborne skupštine u kojima može fizički prisustvovati čak 1900 registriranih subjekata, jer je vješti pisac poslovnika u proteklom periodu podvalio takvu odredbu i glupost je sada postala pravilo.

Taj scenariji, mobilizacije glasača, autobusi, pojedinci s 30-40 sumnjivih punomoći u rukama i slično podsjećaju na “događanja naroda”.

Vjerujemo kako je moderna Hrvatska odbacila takve obrasce ponašanja, ali evo želje za moći i utjecajem očito tjera i motivira pojedince da sektorske izbore pretvaraju u teatralne predstave, bez obzira na to što nemaju poslovnih uporišta niti svježih ideja.