Energetska tranzicija prema budućnosti bez emisija postala je mainstream tema u javnom i političkom prostoru, posebno i zbog trenutnog održavanja 26. klimatske konferencije UN COP26 u Glasgowu gdje se u cilju sprječavanja globalne klimatske katastrofe čelnici većine svjetskih zemalja (ne baš uspješno) pokušavaju dogovoriti o okviru za zajedničko djelovanje.
Ipak, u stručnim krugovima ova tema je izrazito prisutna već niz godina, a mnogim pojedinačnim politikama pokušava se implementirati programe i mjere usmjerene na smanjenje emisija stakleničkih plinova, uključujući i potporu novim tehnologijama koje se vide kao dio rješenja za izazove klimatskih promjena, odnosno za energetsku tranziciju.
Energetska tranzicija postala je važna tema i u Republici Hrvatskoj. Tako je premijer Andrej Plenković u svom uvodnom govoru na UN COP26 naveo namjeru da do 2033. Hrvatska ne ovisi više o proizvodnji električne energije iz ugljena kao primarnog izvora energije, a što se odnosi na gašenje jedine termoelektrane na ugljen u Hrvatskoj, TE Plomin.
Također je naveo i namjeru Hrvatske za postizanjem udjela od 39% neposredne potrošnje energije iz obnovljivih izvora energije te smanjenje emisija stakleničkih plinova za 45% u odnosu na 1990. Time se Hrvatska priključila rastućem klubu zemalja koje su se odredile za potpuno ukidanje korištenja ugljena za proizvodnju energije.
Hrvatski operator tržišta energije (Operator tržišta), kao državna tvrtka od posebnog interesa, implementira sustav operativnih potpore za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije (OIEVUK) od 2007. godine.
Obzirom na razvoj tehnologija OIEVUK ali i na liberalizaciju i razvoj energetskih tržišta, stari sustav otkupnih cijena (tarifa) evoluirao je u nove tržišno orijentirane potpore bazirane na tržišnoj premiji za veće projekte odnosno zajamčenoj otkupnoj cijeni za manje do 500 kW.
Trenutno u sustavu poticanja OIEVUK Operator tržišta vodi oko 1360 postrojenja ukupne snage 1050 MW. 2020. je u sustav ušlo 157 MW novih postrojenja, dominantno vjetroelektrana.
Ukupne obveze na godišnjoj razini prema povlaštenim proizvođačima u 2021. vjerojatno će biti nešto više od 3,3 milijarde kuna bez PDV-a od čega preko 400 milijuna kuna prema onima koji su ušli 2020.g., što predstavlja ukupno povećanje obveza od oko 10% u 2021. u odnosu na prethodnu godinu.
Operator tržišta isplaćuje potporu (razliku između cijene definirane ugovorom i tržišne cijene) iz sredstava prikupljenih s osnova naknada za poticanje OIEVUK te od prihoda od prodaje jamstava podrijetla za električnu energiju u sustavu poticanja koju EKO bilančna grupa prodaje na tržištu.
Prihodi za sustav potpora ostvaruju se i prodajom električne energije (60% na tržištu te 40% opskrbljivačima po reguliranim cijenama) te od članarine za članstvo u EKO bilančnoj grupi.
Redovita isplata potpora aktivnim povlaštenim proizvođačima u sustavu koji vodi Operator tržišta ključna je karika stabilnosti njihova poslovanja. Stoga je posebna briga usmjerena na analize i projekcije ukupne bilance sustava potpora kako bi se u slučaju eventualne potrebe pravovremeno moglo intervenirati u sustav.
Treba podsjetiti da je 2020. bila izuzetno izazovna godina. Kao posljedica pandemije koronavirusom pala je potrošnja električne energije uz značajan pad tržišnih cijena električne energije što je smanjilo prihodovnu stranu Operatora tržišta za isplatu poticaja. Obzirom na očekivan ulazak novih proizvođača u sustav tijekom 2020. pandemija je dovela do situacije u kojoj su obveze bile veće za nekih 360 milijuna kuna u odnosu na prihode. Sličan se trend nastavio i tijekom prvih mjeseci 2021.g. a do oporavka je došlo tek tijekom ljetnih mjeseci ove godine.
Mjesečno ostvarenje prihoda i rashoda Operatora tržišta u 2021. prikazuje graf na slicidesno. Mjesečna bilanca sustava bila je negativna u prvom dijelu godine da bi se promjenom okolnosti na tržištu električne energije mjesečna razlika prihoda i rashoda stabilizirala oko nule ili bila malo pozitivna.
Visoke tržišne cijene u konačnici su dovele do (labavo) likvidne situacije sustava potpora OIEVUK. No, ulaskom preostalih nositelja projekata u sustav te novih proizvođača u okviru sustava zajamčene otkupne cijene i tržišne premije, unatoč trenutno izrazito visokim cijenama električne energije na tržištu, situacija će brzo otići u ‘crveno’, posebno ako se cijene tijekom druge polovice iduće godine smanje, o čemu već postoje određeni indikatori u svim analizama europskih tržišta energenata.
Stoga je za dugoročnu stabilizaciju sustava poticanja potrebno predvidjeti dodatne, drugačije te komplementarne izvore sredstava ovim postojećim, kojima će se omogućiti daljnja nesmetana provedba sustava potpora za OIEVUK. Novi prijedlog Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (verzija od 8. srpnja 2021.) stoga predviđa nekoliko novih izvora sredstava, između ostalih sredstava prikupljena iz trgovanja CO2 emisijama te
sredstva od naknada za uvezenu energiju proizvedenu u trećim zemljama iz proizvodnih postrojenja koja koriste ugljen.
Iskustvo pokazuje da je diversifikacija izvora za potpore OIEVUK vodeći trend u mnogim zemljama EU budući svi izvori imaju istu namjeru, odnosno dekarbonizaciju energetike u pravom smislu koristeći instrumente s načelom ‘zagađivač plaća’. Nije na odmet reći da se dodatnim izvorima za sustav poticanja eventualno može otvoriti i prostor za smanjenje naknade za poticanje OIEVUK, ovisno o doprinosu ovih novih izvora za financiranje sustava.
Što je EU ETS i koja je njegova svrha
EU ETS (EU Emissions Trading System) je europski sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova inicijaliziran 2005. godini. U početku je bio uključen samo staklenički plin CO2 da bi se u kasnijim fazama sustava EU ETS otvorilo tržišta i za ostale. Trenutno je sustav u IV fazi (razdoblje 2021-2030).
Emisije CO2 koje ispuštaju elektrane ovise o tehnologiji i energentu koje koriste elektrane. Prirodni plin ispušta manje emisija no ugljen, dok nove učinkovite plinske elektrane ispuštaju još manje štetnog CO2 u atmosferu od starih plinskih elektrana. Nacionalni planovi dodjela (eng. The National Allocation Plans – NAPs) određuju ukupnu količinu CO2 emisija za svaku državu članicu EU.
Kao obveznici sudjelovanja u EU ETS sustavu uključene su neke energetski intenzivne industrije (rafinerije, željezare itd.), proizvođači energije koji koriste fosilna goriva te avioprijevoznici. Da bi ove industrije (radi se o velikim emiterima) mogle ispuštati emisije u atmosferu moraju kupovati tzv. emisijske jedinice (EUA – European Union Allowance), a ukupna količina stakleničkih plinova koju ove industrije mogu emitirati je ograničena. Jedna jedinica (EUA) je ekvivalentna emitiranju jedne tone CO2.
Korisnicima sheme EU ETS omogućena je kupnja neiskorištenih jedinica od onih koji su zadovoljili svoje potrebe (broj dopuštenih emisija). Cijena EUA se određuje kao i na tržištu, odnosno na temelju ponude i potražnje. Postoji nekoliko razvijenih tržišnih mehanizama kao što su: spot tržište te financijski forward i derivatives ugovori, ovisno o burzi na kojoj se trguje. Do sada su europske burze NordPool, EEX, ECX, PowerNext i EXAA razvile svoje platforme za trgovanje EUA jedinicama na spot i futures tržištima.
Ukoliko obveznici ne bi pokrili svoje emisije s odgovarajućom količinom emisijskih jedinica, platili bi penale znatno više od cijena samih emisijskih jedinica. Stoga je posljedica obveze sudjelovanja u trgovini emisijama dodatni izravni i neizravni trošak poslovanja.
U Hrvatskoj trenutno ima 52 obveznika kupovine emisijskih dozvola (jedinica) a za razdoblje 2021-2025. Hrvatskoj je alocirano 12,623 milijuna dozvola namijenjenih za prodaju putem dražbi. Prodajom emisijskih jedinica ostvaruje se prihod koji se skuplja na posebnom računu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU).
Način korištenja ovih sredstava određuje Vlada RH putem alokacijskog plana (Plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi). Ova sredstva koriste se za financiranje niza mjera u Republici Hrvatskoj s ciljem ispunjenja obveza iz područja klimatskih promjena.
Cijeli EU ETS sustav reguliran je europskim propisima koji su preneseni u hrvatsko zakonodavstvo. Važeći legislativni okvir vezan za EU ETS je trenutno u temeljitoj reviziji na EU razini, obzirom na vrlo ambiciozne klimatske ciljeve Europskog zelenog plana (European Green Deal), pretočene u Europski zakon o klimi (European Climate Law), o potpunoj ugljičnoj neutralnosti 2050 .g.
Ovom revizijom će se proširiti obuhvat sektora uključenih u EU ETS sustav. Pojačat će se i ciljevi smanjenja emisija za obveznike uključene u ETS sa sadašnjih 40% na 61% do 2030.g. Uz brojne druge dorade sustava, EU ETS će biti ključan mehanizam za dekarboniziranje visokoemitirajućih industrija te će istovremeno biti i izvor značajnih sredstava za financiranje mjera za borbu protiv klimatskih promjena, te mjera za prilagodbu.
Budući da je veće korištenje OIEVUK temelj za uklanjanje emisija iz elektroenergetskog sustava, sustav operativnih potpora kojim upravlja Operator tržišta prepoznat je kao jedan od potencijalnih korisnika ovih sredstava pa je u prijedlogu novog Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji predviđena mogućnost da se za poticanje OIEVUK koriste, uz ostale izvore, i sredstava prikupljena od prodaje emisijskih jedinica u okviru EU ETS sustava. Ovime se sinergiziraju dva sustava koji u konačnici imaju isti cilj.
CBAM – što je to?
Na tragu promjena koje će se dogoditi u europskom sustavu trgovanja emisijama, koje se odnose prvenstveno na uključivanje novih sektora u ETS, smanjenje slobodne alokacije te redizajn fonda za rezervu, očekivano će troškovi za emisije stakleničkih plinova utjecati na proizvodne troškove sve više roba koje se proizvode unutar EU (uključujući i električnu energiju).
Time se, međutim, otvara realan rizik od pojave tzv. izvoza ili istjecanja (eng. leakage) emisija u treće zemlje (izvan EU) sa slabijim politikama iz područja zaštite okoliša kao posljedica zatvaranje proizvodnih pogona koji zbog visoke cijene emisijskih dozvola postaju nekonkurentni te njihovih preseljenja izvan granica EU. Uvoz tih roba nazad u EU – neopterećenih troškovima za emisije – potpuno bi kompromitirao ideju penalizacije zagađivača u odabranim sektorima.
Stoga se na europskoj razini priprema regulativa koja će omogućiti da se prilikom uvoza roba u EU oporezuje sva roba iz trećih zemalja (u odabranim sektorima) u čije proizvodne troškove nije na adekvatan način uključen trošak emisije stakleničkih plinova, usporediv onome što ga plaćaju europski proizvođači.
Time se nastoji zaštititi konkurentnost EU proizvođača na internom tržištu uz istovremenu internalizaciju troškova emisija, neovisno o tome gdje emisije nastaju (unutar ili izvan EU). Ovaj se sustav zove Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama (Carbon Border Adjustment Mechanism – CBAM). Predložen je od strane Europske komisije kao dio tzv. srpanjskog paketa za provedbu Europskog zelenog plana (CBAM Uredba).
Sukladno prijedlogu CBAM Uredbe nekoliko je mogućih opcija ove prilagodbe, no sve se opcije na kraju svode na isti nazivnik oporezivanja i povezanosti s EU ETS sustavom.
Dapače, ove opcije se smatraju da će više pridonijeti zaštiti okoliša no povećavanje ciljeva i dodijeljenih dozvola unutar EU ETS-a. CBAM izjednačava cijenu emisija između uvozne i domaće proizvodnje (za sve robe, uključujući i električnu energiju).
Budući da je i proizvodnja električne energije jedan od sektora koji će biti uključen u CBAM mehanizam, prijedlog novog Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji predvidio je mogućnost oporezivanja uvezene električne energije kao robe iz trećih zemalja, proizvedene u termoelektranama na ugljen. Prema ovome prijedlogu sredstva prikupljena od ove naknade bi također trebala postati prihod Operatora tržišta u svrhu poticanja proizvodnje iz OIEVUK.
Zaključak
Veliki izazovi energetske tranzicije su pred nama. Operator tržišta planira provesti minimalno jedan javni natječaj godišnje u okviru novog Programa potpore tržišnom premijom (nakon njegova konačna odobrenja od strane Europske komisije), te zajamčenom otkupnom cijenom (koji je već odobren). Projekcije pokazuju da je za uspješan nastavak implementacije novog sustava potpora potrebno osigurati stabilne i diversificirane izvore financijskih sredstava.
Na tom tragu prijedlog novog ZOEVUK predvidio je nekoliko dodatnih izvora koji uključuju nove, inovativne tržišne elemente usmjerene na oporezivanje emisija stakleničkih plinova. Implementacijom ovog sustava otvara se nova etapa u strukturiranju poticajnih politika za OIEVUK kojima se u praktičnom smislu osigurava održivost i likvidnost sustava s jedne, a napredak prema dekarbonizacijskim ciljevima s druge strane.
Sve složenije financiranje sustava, međutim, nosi nove izazove budući da je pouzdana predvidivost utjecajnih tržišnih varijabli postala ograničena. Analitički pristup projekcijama i redovito praćenje energetskih tržišta koje provodi Operator tržišta jedini su način da se pravovremeno prepoznaju prijetnje za sustav. Unatoč novim izazovima koje usložnjeni sustav nosi, novi sustav financiranja OIEVUK, barem na idejnoj razini, donosi fleksibilnost za financiranje sustava kakve do sada nije bilo.
Ukoliko diversifikacija financijskih izvora za financiranje potpora zaista zaživi s novim Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, biti će to sustav financiranja na tragu recentnih europskih trendova, a sve u funkciji osiguranja stabilnog investicijskog okruženja za razvoj novih projekata OIEVUK.
