Poduzeća iz sektora industrije tekstila, obuće, koće i gume Hrvatske (TOKG) su među najvećim poslodavcima i izvoznicima sa značajnim neto izvoznim efektom, a ovisna su o uvozu sirovina i materijala.

Kako pojašnjavaju u Hrvatskoj udruzi poslodavaca – Udruzi tekstilne i kožne industrije, sektor se s krizom suočio naglo, promjenom poslovnog okruženja nastalog uslijed pandemije, a koja je uz mjere koje ograničavaju poslovanje, kretanje ljudi i roba i radikalnog urušavanje nabavnog i prodajnog tržišta dovela do velikog ili potpunog smanjenja svih poslovnih aktivnosti.

Prema riječima Marijana Batine, predsjednika HUP -Udruge tekstilne i kožne industrije, inače i čelnog čovjeka Boxmark Leathera, zbog korona krize su najpogođenije one tvrtke čije je poslovanje vezano uz modu, a koju su proizvodili na “tuđe ime” u tzv. Lohn poslu.

“Zatvorila su se maloprodajna mjesta na inozemnim tržištima, skladišta su puna zaliha, dok su oni proizvođači koji su bazirani na prodaju vlastitih proizvoda na domaćem tržištu (Varteks, Galeb, Jadran tvornica čarapa, Ivančica – Froddo) jednako bili primorani zatvoriti svoje maloprodaje, a zaliha ostaje njima na teret. Nešto malo se prodaje kroz web shopove, no potrošači su vrlo suzdržani oko potrošnje i modni artikli postaju luksuzna roba”, ističe Batina.

Dodaje da ima i tvrtki koje su dio stranih korporacija, no ni tu situacija nije bolja. “Oni koji su vezani uz autoindustriju su zatvorili svoje pogone, koji trenutno stoje prazni jer je cijela autoindustrija stavila ključ u bravu na dva mjeseca. Imamo proizvođače koje su svoje poslovanje vezali uz interventne nabave pa isporučuju prema javnom sektoru (vojska, policija i sl.).

Oni su za sada još u dostatnoj poslovnoj aktivnosti jer poštuju ugovorne obveze, ali teže dolaze do sirovine. Procjena pada poslovnih aktivnosti u cijelom sektoru, u ovom vrlo kratkom periodu, je dakle od 100% u nekim tvrtkama do 20-30% ili manje”, navodi čelnik HUP-ove udruge te upozorava da je zapravo čitava poslovna aktivnost stala te je izrazito mali broj tvrtki čiji poslovni model ovu situaciju može prebroditi na duži period.

IZ HUP-a upozoravaju da će se ovaj sektor, čak i da se stanje normalizira, biti preslab da se samostalno oporavi. “Oporavak će biti dugotrajan i trebat će podrške da se stanje normalizira. No, trenutno tvrtke trebaju preživjeti, svi trebaju razumijeti poteškoće u kojima smo se našli u poslovanju i tražiti rješenja kako zadržati razinu zaposlenosti.

Poslodavci su svjesni da “mjera 3250” nije dostatna, traži se od države povećanje tog iznosa maksimalno koliko to proračun može podnijeti, a najmanje na iznos koji će dobiti državni službenici i namještenici za dane kada neće raditi.

Istječu ugovori o radu na određeno za koje nije izvjesno da li će postojati mogućnost produljenja, koriste se zaostali godišnji odmori, slažu preraspodjele rada na način da se razrijede smjene kako bi se poštivale sve sigurnosne mjere i smanjio rizik u slučaju zaraze.

No, biti će potrebno riješiti neka ograničenja koja nam se javljaju kroz postojeći Zakon o radu. Trenutak je da svi socijalni partneri shvate da nam istječe vrijeme u kojem ćemo ponoviti scenarij te da će neke tvrtke nestati ako im se ne pruži adekvatno okruženje da prežive.

Trošak hladnog pogona bez obzira je li vam u rad uključeno 300 ili 2.000 ljudi je isti, morate poštivati mjere zaštite, što znači da ne samo da trebate prilagoditi radne procese, nego recimo i prijevoz kojim će ljudi dolaziti na posao, tu su dodatni troškovi obveze redovite dezinfekcije pogona, zajedničkih prostora… trebaju se držati i predfinancirati veće zalihe repromaterijala.

Uz plaće su tu ostali troškovi poslovanja (javna davanja, razni nameti, režije, krediti, repromaterijal…). Država se, recimo, još nije odrekla davanja na poreze, fiskalne i parafiskalne namete, režijske troškove prema javnim poduzećima (HEP), a što se očekuje u drugom setu mjera.

Zapravo će se trebati dogoditi ono o čemu smo pričali i prije epidemije. Poslodavce će trebati rasteretiti fiskalnih i parafiskalnih nameta, smanjiti doprinose i povećati neoporeziva davanja za radnike jer ono što je već sada izvjesno je da će cijena rada pasti ispod trenutne. Koliko će pasti, ovisi o trajanju epidemije i stvarnim posljedicama koje se za sada tek nagađaju”, procjenjuje Batina.

Najavljuje da ih očekuju novi izazovi, nova pravila tržišta, drugačiji odnosi jer se sve mijenja na dnevnoj bazi te da moraju biti fleksibilni, brzi, ne samo kao tvrtke, nego i kao pojedinci, kao institucije, i cijeli sustav jer jet to jedina prilika, pogotovo izvozno orijentiranim tvrtkama koje će se naći u utrci na svjetskim tržištima s konkurentima iz drugih zemalja kojima su ponuđena bolja rješenja.