U proteklih godinu i pol podrhtavanja tla na našem su području postala gotovo svakodnevica. Zagreb, Petrinja, Jadran, zaleđe Šibenika, Split, Dubrovnik.

Je li ovo je zaista vrijeme seizmičkih aktivnosti ili smo sada samo malo više senzibilizirani na ove vijesti?

– Situacija na petrinjskom području pomalo se smiruje, to je dobra vijest za sve koji ondje žive, jer sam siguran da su već izmoreni trešnjom. Nadamo se da to ide kraju, da će uskoro prestati. To što su potresi sve slabiji ne znači da neće možda biti neki jači potres, takva pravilnost ne postoji.

To se i pokazuje kroz ovo vrijeme. To je sve normalno da se tu i tamo pojavi poneki potres jači od 3 po Richteru, istaknuo je gostujući u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska” seizmolog Tomislav Fiket.

U Hrvatskoj se događaju razorni potresi u prosjeku svakih 45 godina, ali to ne znači da će se događati sada pa tek za 45 godina.

– Može se dogoditi da se u par dana dogode svi, pa se onda ne dogode 100 ili 200 godina. Tih 45 bi se moglo pretvoriti i u svakih 100 godina.  Naveo je pokupski potres 1909. godine, a nedugo zatim, 1916. godine bio je i onaj vinodolski.

– Zna se to dogoditi u povijesti. Sreću smo imali da je posljednji jaki potres bio 1996. godine u Stonu. Ne može se predvidjeti kada će doći do nekog potresa.

Seizmički najaktivnije područje na svijetu, što se tiče potresa, jest sve ono koje se naziva Pacifičkim vatrenim prstenom.

– To je područje gdje se sudaraju te velike ploče, ondje je velika seizmička aktivnost. Japan je najbolji primjer, ondje se događaju potresi koji su mnogo jači nego ovi kod nas, to je naša sreća, ali oni su i puno bolje pripremljeni za takve događaje.