Predsjednik Uprave Erste banke Christoph Schöfböck upravo je usred trećeg mandata na čelu jedne od značajnijih banaka koje djeluju u Hrvatskoj te već više od deset godina živi ovdje. Stoga je vrlo dobro upoznat s kretanjima u gospodarstvu, ali i u našoj državi u cjelini pa u razgovoru s njim istražujemo kako će se banka prilagoditi novim regulatornim zahtjevima, kakav je njegov pogled na kretanje kamatnih stopa, tržište nekretnina i inflaciju te kako vidi budućnost stambene politike, pogotovo u usporedbi s austrijskim tržištem. Schöfböck u razgovoru ističe pozitivan skok koji je doživjelo hrvatsko gospodarstvo posljednjih godina, ali navodi i strukturne reforme koje je nužno provesti.
Guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris Vujčić najavio je da će 1. srpnja 2025. stupiti na snagu nove mjere kojima se postrožuju uvjeti kreditiranja građana
Svakako ćemo se prilagoditi. Djelomično već jesmo prilagođeni jer se jedna od tih promjena odnosi na LTV, odnosno vrijednost kredita u odnosu na vrijednost nekretnine u omjeru od 90%, što već i sada primjenjujemo te u tom dijelu ne očekujemo velike promjene. Međutim, analiziramo mogući utjecaj na potražnju za tim kreditima i možemo reći da će kriteriji regulatora zaoštriti i naše kriterije koji su u skladu s tržištem i našom grupom. U ovom trenutku u Hrvatskoj imamo povijesno nizak udio loših plasmana, nikada nisu bili niže nego sada. Dio klijenata koji će tražiti kredit sigurno će osjetiti utjecaj novih regulatornih mjera, a u kojem opsegu točno, još je rano reći. Međutim, prema onome što je do sada poznato, može se očekivati određeno usporavanje dinamike stambenog kreditiranja u drugoj polovini godine.
Kako Erste banka procjenjuje kretanje kamatnih stopa u idućim mjesecima?
Prvo, u Hrvatskoj imamo posebnu situaciju što se tiče kamatnih stopa, one su u ovom trenutku jako povoljne, primjerice naša ponuda za stambene kredite kreće se od 2,8 posto nadalje, i to fiksno do dospijeća. Prema mojim saznanjima, takve ponude u EU nema, to su najniže kamatne stope u Europi, s ECB-om ili bez njega, pa čak i šire. Ni u Americi ni na drugim kontinentima nema takve ponude. Možemo reći da Hrvatska trenutačno ima uvjete za stambene kredite koji su vjerojatno među najpovoljnijima na svijetu. Prije 5-10 godina bilo je nešto malo drukčije. Tada su, prije ulaska u eurozonu, krediti ili kamatne stope bili nešto viši nego prosjek EU, dok su sada niži i fiksirani.
HNB mijenja regulaciju dijelom zbog inflacije, a dijelom zbog tržišta nekretnina, na kojem vidimo da i dalje jako bujaju cijene
Mislim da će cijene nekretnina ostati stabilne, ne vjerujem da će one u ovom trenutku puno porasti, ali ne očekujem ni da će značajnije padati. U kontekstu cijena treba gledati različite gradove i lokacije jer praksa je da uvijek gledamo, primjerice u Zagrebu, najskuplju lokaciju i onda kažemo da se tamo nekretnina prodaje za 6 do 7 tisuća eura po kvadratu. To je točno, takav projekt postoji, ali ima jedan ili dva takva projekta u gradu. Većina ili prosjek cijena nekretnina u Zagrebu ipak je znatno niži. Istina je da je puno skuplje nego prije desetak godina, ali u tom su razdoblju i plaće dosta narasle.
Definitivno je danas mladoj obitelji teže kupiti stan i tome sigurno neće pomoći regulatorno zaoštravanje kriterija za dobivanje kredita. Stanove se kupuje iz dva izvora. Jedan su krediti, to uglavnom rade mlade obitelji i drugi mladi kupci stanova. Drugi izvor su kupnje bez kredita, to su ljudi koji imaju novac i koji ulažu u nekretnine, što je u Hrvatskoj dosta popularno. Ne vjerujem da će se mjerama zaoštravanja mijenjati cijene nekretnina, a one neće pomoći ni mladim obiteljima da lakše dođu do stana.
Što zbog posla, a što zbog života u ovom okruženju, možda najbolje znate usporediti austrijsku i hrvatsku stambenu politiku, Beč i Zagreb
Beč ima dugu tradiciju stanogradnje, i to ne samo gradnje i prodaje nekretnina, već postoji razvijen model priuštivog stanovanja, koji promoviramo i u Hrvatskoj. No za priuštivo stanovanje potrebne su i određene izmjene zakona koje bi mogle olakšati gradnju stanova za tu svrhu. To tako funkcionira u Beču, koji ima veliki stambeni fond u vlasništvu grada, ali i stambeni fond u vlasništvu privatnih tvrtki koje grade te stanove.
One to rade s minimalnom maržom i to tako da se ti stanovi daju u dugoročan najam. Ne na dvije ili tri godine, nego na pet, deset ili više godina, neki cijeli život žive u takvim stanovima. Polovina nekretnina u Beču nisu u vlasništvu stanara, nego su najmoprimci, to je dosta velika razlika. U Beču sigurno ima novca kao u Zagrebu, vjerojatno i više, nije stvar u tome da si ljudi tamo ne mogu priuštiti stanove, nego smatraju da je bolje i pametnije za njihov životni ciklus ići u dugoročan najam.
Mi kao Erste banka propagiramo tu ideju, čak razvijamo i neke modele, ali potrebna nam je pomoć Vlade i zakonodavca kako bi se to olakšalo. U zadnje vrijeme o tome se počelo više govoriti u Hrvatskoj i bilo bi jako dobro za Zagreb i druge gradove da se razviju slični modeli.
U usporedbi s drugim zemljama, poput Njemačke i Francuske, banke u Hrvatskoj bilježe tri puta veće profite. Kako biste usporedili profitabilnost banaka u Hrvatskoj s onima na europskom tržištu?
Moram priznati da mi, prema svim dostupnim statističkim podacima, imamo sasvim suprotnu situaciju. U Hrvatskoj je profitabilnost niža, govorim o povratu na kapital, ROE, banke u odnosu na druge velike tvrtke trebaju jako puno kapitala da bi uopće mogle funkcionirati. Erste banka ima više od milijardu i pol eura kapitala samo kao potreban fundament za kreditiranje klijenata, i taj kapital mora ostvariti, što je izuzetno teško. Što se nas tiče, mi smo u ovom trenutku najmanje profitabilni u kontekstu naše grupacije.
Dugoročno vidimo Hrvatsku kao dobro tržište, to je naše temeljno tržište na kojem želimo dalje ulagati i još više razvijati svoje poslovanje, ali treba istaknuti da je hrvatsko tržište izrazito regulirano, čak i preregulirano u ovom trenutku u odnosu na ostatak europskih zemalja, i to na kraju počinje kočiti razvoj i inovacije. Ne govorimo o kapitaliziranosti, velika kapitaliziranost je dobra jer to daje stabilnost, što je poželjno. Hrvatska, to je bio naš stav i još je, ima potencijal postati financijsko središte za ovu regiju i naši vlasnici imaju pozitivno mišljenje o tome.
No, to zahtijeva investicijsku sigurnost jer nitko vam neće dati više odgovornosti, visokokvalificirana radna mjesta, mogućnost odlučivanja ne samo za Hrvatsku nego i za regiju te možda i šire, ako postoji dojam da se svakih šest mjeseci mijenjaju pravile igre. Potrebna je stabilnost, koju smo zadnjih godina imali, i nadamo da se to neće sada mijenjati. Definitivno treba vidjeti koje su regulative uistinu potrebne, a koje nisu. Mi smo za jaku regulativu, ali da bude jednostavna.
Što je s bankomatima? Obični građanin očekivao bi da ih je sve više, ali vidimo da neke manje sredine ostaju i bez poslovnica banaka, ali i bez bankomata
Mislim da imamo vrlo razvijenu mrežu bankomata u Hrvatskoj. Zanimljivo je da svaki bankomat generira prilično velike troškove, čak i da samo stoji na svojemu mjestu. Morate ga instalirati, održavati, puniti novcem, morate ga štititi, dovesti struju, software, tako da svaki bankomat i bez podizanja novca s njega generira trošak. To znači da se bankomat ne može isplatiti ako ga koriste samo naši klijenti, već i, primjerice, gosti i turisti.
Unatoč tome, u slučaju Erste banke i, koliko znam, kod većine hrvatskih banaka, svojim klijentima omogućavamo besplatno podizanje gotovine na bankomatima i nije cilj uvesti naknadu za takvo što. Važno je znati da Erste banka u Hrvatskoj ima više od 600 bankomata, to je jedna od najvećih mreža i nemamo je sad u planu znatno smanjivati. Kada bi se usvojio prijedlog zakona koji bi značajno proširio opseg usluga koje moramo pružati besplatno, onda bismo analizirali je li nam isplativo zadržati toliku količinu bankomata.
U ovom trenutku Hrvatska ima više bankomata po stanovniku nego većina EU zemalja. Istovremeno se sve više transakcija odvija digitalno, pogotovo mlađe generacije koriste puno više mobitel nego bankomate. No mi smo banka za sve generacije i želimo sačuvati razvijenu mrežu bankomata, koje naši klijenti mogu koristiti uz minimalne troškove.
Kakvi su planovi za proširenje i razvoj Erste banke u Hrvatskoj u idućim godinama?
Pozicija Erste banke u Hrvatskoj je jaka i svake godine nam raste tržišni udio, što se tiče i građanstva i tvrtki. Vodeća smo banka za tvrtke u Hrvatskoj, za male i srednje firme naš tržišni udio veći je od 25 posto. Poseban fokus je na razvoju digitalnih usluga, za tvrtke i za građane. Prošli smo brojku od više od milijun korisnika digitalnih usluga u Hrvatskoj, putem naših glavnih aplikacija George i Keks Pay, što je s obzirom na broj od četiri milijuna stanovnika jako dobro ostvarenje. Digitalne kanale želimo i dalje razvijati. Keks Pay je posebna priča, zovem ga hrvatskim startupom jer je kreiran i generiran u Hrvatskoj i u hrvatskom timu. Razvijat ćemo ga i dalje u Hrvatskoj, a imamo planove širenja na međunarodno tržište i tržišta u našoj regiji.
Koji su danas izazovi poslovanja banaka s obzirom na geopolitičke krize i makroekonomske financijske prijetnje?
Najvažnije se pripremiti za to što bi se moglo dogoditi, ali se nadamo da se neće dogoditi. Uvijek je bolje biti pripremljen i otporan, i mislim da mi to jesmo. Naša je politika uvijek da smo u Hrvatskoj dugoročno, razvijamo dugoročno svoje odnose s klijentima, a to su i tvrtke, gradovi i građani. Nadalje, da uvijek imamo disperzirano poslovanje, spomenuo sam maloprije da imamo više od milijun digitalnih korisnika, ne možete se puno više diverzificirati od toga. Nama je to važno s jedne strane, a s druge je visoka kapitaliziranost koja može premostiti određene krize. Imamo i balans jer poslujemo s tvrtkama, pogotovo malim, srednjim i mikro firmama u Hrvatskoj, tu imamo najveći udio u Hrvatskoj te, naravno, s građanima.
Taj balans je vrlo bitan. I zbog vrlo dobre kapitaliziranosti spremni smo kvalitetno pratiti bilo koji projekt u Hrvatskoj, javni ili privatni. Prije svega smo banka realnog sektora, iako radimo vrlo uspješno s državom i jedinicama lokalne samouprave. U tom kontekstu, kada ste spomenuli geopolitiku, nitko ne zna što će biti sutra, hoće li ili neće biti recesija. Hrvatska nekoliko godina ima dobru stopu rasta i optimističan sam kad je riječ o idućih tri do pet godina, uglavnom zbog europske integracije, eurozone, vrlo dobre fiskalne situacije i posebno zbog dobrog poslovanja privatnog sektora.
Tvrtke su financijske zdrave, puno zdravije nego prije deset godina, male i srednje firme sada su puno bolje kapitalizirane, imaju veću likvidnost, nisu prezadužene, dakle imaju prostor za rast. Isto tako, nadamo se razvoju još kvalitetnijeg turizma i da se paralelno razviju i drugi sektori. Moram priznati da pratimo pozitivne trendove ICT sektora, imamo tu dosta firmi koje se jako dobro razvijaju. O tome se možda manje govori, ali pogotovo na sjeveru Hrvatske postoje male i srednje firme koje su izuzetno jake i uspješne u izvozu. Zovem ih skrivenim prvacima jer se o njima malo govori, a imaju izvoz od 90 posto u plusu.
Te tvrtke i poduzetnici koji su uz njih za mene su vrlo pozitivan primjer, koji je prije deset godina bio puno manje razvijen nego danas. Ako oni imaju javnu podršku za lakši razvoj, onda mogu raditi i razviti svoj biznis i usluge, u ICT i drugim sektorima. To znači da imamo jako dobru bazu za daljnji rast bez obzira na to što će se događati u svijetu. Hrvatska ima velik prostor za napredak kad se govori o strukturnim reformama. Potrebno je znatno dinamizirati taj proces, s posebnim naglaskom na reforme u obrazovnom sustavu.
Naime, digitalna i financijska pismenost, koja je u izravnoj vezi s izgradnjom financijske sigurnosti u svim fazama života, kao i kritično mišljenje te analitika ne samo da su jako bitni danas, već će u budućnosti još više dobivati na važnosti. S druge strane, čisto učenje napamet odlazi u drugi plan.
Kako ocjenjujete rastuću potrebu za sigurnosnim mjerama i zaštitom podataka u bankarskoj industriji, posebno s obzirom na sve veću digitalizaciju?
Ulaganje u cybersecurity sigurno će se nastaviti i ono će rasti. To nije tema na kojoj možete reći da ste sagradili zid i da ste sigurni, već stalno morate taj zid nadograđivati i dodavati nešto novo. Erste banka provodi projekt koji ima i podršku Europske unije, zove se Cyber Guardian, u sklopu kojeg razvijamo operativni centar sigurnosti u Zagrebu. Konstantno ćemo ulagati u ovo područje, i ne samo mi kao banka, već je to dio industrije koji će se u okviru ICT sektora u Hrvatskoj dosta razviti, ima firmi koje to jako dobro rade. To su investicije koje će, nažalost ili hvala Bogu, ovisno o tome s koje strane gledate, nastaviti rasti. Tu sigurno nema smanjivanja investicija, nego samo povećavanja iz godine u godinu.
Na PRO PR konferenciji u Selcu govorili ste o komuniciranju. Kako u Erste banci vidite digitalnu komunikaciju u odnosu s klijentima, posebnu u eri sve veće digitalizacije bankarskih usluga?
Što se tiče digitalizacije, kako smo rekli, imamo platforme George i Keks Pay, svaka od njih broji više od pola milijuna korisnika. Komunikacija ide sve više preko tih kanala, ali to nije jedino kada govorimo o digitalnim kanalima, u širem kontekstu naravno imamo svoju web stranicu i društvene mreže. Bitno je da pružite sve ono što klijent želi. Klijenti, pogotovo oni mlađe generacije, žele sve odmah i uvijek, po mogućnosti besplatno. Zanimljiv koncept, nije li? Naša aplikacija Keks Pay je besplatan sustav koji pruža transakcije na takav način i mi to radimo godinama. Ali da se vratim, mislim da digitalne kanale treba još više razvijati i naša prodaja digitalnih usluga raste iz godine u godinu. Već sada je više od 50 posto svih naših prodaja realizirano digitalno, to je vrlo visok udio i to će se i dalje razvijati.
S druge strane, želimo i dalje svim generacijama pružati usluge licem u lice, i to uglavnom preko poslovnica, koje će se transformirati u savjetodavne centre. Sve više transakcija klijenti žele raditi online, još više preko pametnih telefona, i mi ćemo to omogućiti. U poslovnicu ne treba ići svaki dan, nitko to i ne želi, ali za kompleksnija pitanja, za organizaciju životnih pitanja poput stambenoga kredita, to klijenti itekako žele i to treba onda biti pripremljeno u drukčijem formatu nego prije, kada su poslovnice imale niz šaltera i pretežito obavljale transakcije. Sada je to drukčija koncepcija, vi ste došli na razgovor, na savjetovanje, na pružanje financijske pismenosti. Tu će se banke sigurno još više angažirati i koncept licem u lice će ostati, siguran sam, i idućih deset godina.
Zanimljiv je podatak da je provedena međunarodna anketa i na pitanje mlađoj generaciji kakvu financijsku uslugu želi imati, očekivali su svi da će 90% željeti digitalnu uslugu, no više od 60% mladih reklo je da žele imati i mogućnost razgovora licem u lice. I Gen Z će više od 90% koristiti digitalne kanale, ali ako nešto treba, opet će pitati: “S kime mogu razgovarati?” Stoga se moramo kvalitetno organizirati da takvu uslugu omogućimo.
