Kakvim se zapravo bilješkama jučer tijekom svjedočenja na zagrebačkom Županijskom sudu koristio Petar Čobanković? Postalo je to glavno pitanje u nastavku suđenja za aferu Planinska. Naime, nakon što je bivši HDZ-ov ministar, nekada i sam optuženik u aferi Planinska, više od sat i pol vremena vrlo detaljno iskazivao kako je u dva navrata, 2004. i 2009., po nalogu Ive Sanadera sa Stjepanom Fiolićem dogovarao kupnju Fiolićeve zgrade u Planinskoj, Čedo Prodanović zatražio je od sudskog vijeća da utvrdi kakvim se to točno bilješkama Čobanković kao svjedok koristi.

Pitanja ili natuknice

– Mislio sam da su to njegove zabilješke, ali vidim da je to u formi pitanja i odgovora, i to onakvim redoslijedom kako pitanja postavlja USKOK. Svjedok čita odgovore na pitanja, a to ne smije – ustvrdio je Prodanović.

– To su samo moje natuknice – pravdao se Čobanković prije no što je Jasna Smiljanić, predsjednica sudskog vijeća, zatražila da joj Čobanković pokaže bilješke.

Nakon što je sudsko vijeće pregledalo Čobankovićev blokić, sutkinja Smiljanić kazala je da sadržaj bilješki nije potpuno istovjetan Čobankovićevu iskazu te je pojasnila da bi vijeće upozorilo Čobankovića da je zabilješke čitao.

No ta odluka vijeća nije zadovoljila Sanaderove branitelje, koji su prvo zatražili da im Čobanković na uvid preda sporne bilješke, nakon čega su zaključili da su bilješke napravljene u formi pitanja i odgovora.

– Stoga mi tražimo da se te bilješke fotokopiraju i uvedu u spis kao dokaz, jer redoslijed pitanja i odgovora u njima budu sumnju da je svjedokov iskaz usklađivan s USKOK-om. A sumnja je tim veća uzme li se u obzir neuobičajeno blaga kazna na koju je Čobanković u tom postupku osuđen, a nakon nagodbe s USKOK-om – kazao je Prodanović.

Tom zahtjevu pridružila se i obrana Mladena Mlinarevića, a hoće li sudsko vijeće Čobankovićeve zabilješke uvrstiti u spis, odlučit će se danas. Inače, Sanaderova obrana najavila je da će nakon što i oni ispitaju Čobankovića, vidjeti hoće li zatražiti izdvajanje Čobankovićeva iskaza iz spisa.

Takav eventualni zahtjev mogao bi zakomplicirati suđenje, jer je Čobanković zasigurno najvažniji svjedok tužiteljstva. Prije problema s bilješkama, Čobanković je detaljno ispričao kako je po Sanaderovu nalogu 2009. njegovo ministarstvo kupilo zgradu u Planinskoj od Fiolića.

Oštri Sanader

Bivši ministar prvo je kazivao o neuspjelom pokušaju prodaje 2004. godine kad su zgradu u vlasništvu Stjepana Fiolića trebale kupiti Hrvatske šume. Kako je kazao, zeleno svjetlo za tu kupoprodaju dao je Ivo Sanader tim da je bivši premijer Čobankoviću naglasio da kupoprodaju obavi preko nekog posrednika jer ne bi bilo dobro da se dozna da vlada zgradu kupuje od saborskog zastupnika HDZ-a.

– Nisam bio zadovoljan s tim i to mi se nije sviđalo, pogotovo zato što zgrada nije imala riješene imovinsko-pravne odnose. Osim toga, Fiolić je za 60 posto zgrade u svom vlasništvu tražio 25 milijuna kuna, a ja sam mislio da je ta cijena prevelika. Pozvao sam Darka Beuka koji je bio predsjednik uprave Hrvatskih šuma i rekao mu kakav smo nalog dobili, no njemu se ta cijela priča nije sviđala. On je dao nalog pravnoj službi koja se nije složila s kupoprodajom zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i cijene, a s njihovim mišljenjem smo se složili Beuk i ja – kazao je Čobanković.

Pojasnio je zatim kako Sanader s tom odlukom nije bio zadovoljan te kako je jednom prilikom nešto kasnije zaprijetio i da će smijeniti Beuka. Čobanković je kazao da mu nije bilo jasno zašto Sanader želi smijeniti Beuka jer je bio uspješni predsjednik uprave i jer su Hrvatske šume u to vrijeme poslovale uspješno. Bivši ministar potom je opisivao svoje razočaranje nakon izbora 2007. godine jer nije bio izabran za ministra poljoprivrede već ministra regionalnog razvoja. Smatrao je to svojevrsnom degradacijom, a degradacijom je smatrao i to što je u to vrijeme sa Sanaderom komunicirao rjeđe nego ranije. Čobanković je zatim pojašnjavao kako se ponovo pojavio problem s prostorom jer je ministarstvo regionalnog razboja bilo na sedam lokacija pa je na jednoj sjednici vlade rečeno da su im troškovi najma preveliki te da ih treba smanjiti.

Stoga je Čobanković svom tajniku naložio da nađe neki adekvatni prostor, no ovaj u tome nije uspio.

– Negdje krajem 2008. ponovo mi je došao Fiolić i ponudio zgradu u Planinskoj. Kazao mi je da su sada imovinsko-pravni odnosi riješeni jer je on u međuvremenu kupio ostatak zgrade. Rekao smo mu: Štef znaš tko za to mora dati zeleno svijetlo, a on je rekao da će razgovarati sa Sanaderom. Nakon nekog vremena Sanader nas je pozvao i rekao da to riješim, ali da kupovinu obavimo preko Hypo Leasinga. Na jednom od sljedeći sastanaka došli su predstavnici Hypo Leasinga koji su tražili da im mi damo pismo namjere, a stvar se trebala riješiti tako da oni kupe zgradu u Planinskoj, a mi je nakon nekog vremena otkupimo, kazao je Čobanković.

Pojašnjavao je zatim kao je on mislio da se ta kupovina neće realizirati zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa te da je tako postupao. Sanader se, kako je kazao, raspitivao kod njega i Fiolića kakvo je stanje s Planinskom te im je kazao da nastave s tim poslom.