Još jednom se pokazuje koliko je samozaposlenim osobama teže, odnosno složenije ne samo raditi nego i brinuti u sklopu svog poslovanja o tome kako će zaraditi za plaću, kako za vlastitu, tako i plaću koju samozaposlene osobe isplaćuju svojim zaposlenicima.

Drugim riječima, još jednom se ruše mitovi i predrasude o tome kako poslodavci žive na račun radnika, što konkretno ponovo dolazi na vidjelo i kroz nove podatke Eurostata za 2022. u sklopu pitanja koliko Europljani obično tjedno rade. Slično je i s menadžerima.

Najmjerodavnija anketa
Posrijedi su godišnji podaci u kojima Eurostat rezultate prikazuje za Europsku uniju kao cjelinu, pojedinačne zemlje EU, tri zemlje EFTA-e (Island, Norveška i Švicarska) i jednu zemlju kandidatkinju (Srbiju).

Fokus je izoštren na prosječnom broju uobičajenih sati rada tjedno koje su zaposleni ljudi proveli na svom glavnom poslu u 2022., a brojke potječu iz Ankete o radnoj snazi ​​EU (LFS), inače najveće, te prema stručnjacima i najmjerodavnije europske ankete o uzorku kućanstava, koja daje tromjesečne i godišnje rezultate o radnoj participaciji osoba u dobi od 15 godina i više, kao i osoba izvan radne snage.

Taj važan izvor informacija o stanju i trendovima na nacionalnom i EU tržištu rada među ostalim pokazuje koliko su velike razlike između uobičajenog prosječnog radnog tjedna za zaposlene i onog za samozaposlene. Utoliko strši podatak da su najduži prosječni radni tjedan na razini EU u 2022. imali samozaposleni sa zaposlenima (odnosno poslodavci) – 47,5 sati.

Slijede samozaposlene osobe bez zaposlenih (poznate i kao ‘samostalni radnici’) – 40,7 sati, te zaposlenici – 36,7 sati. Kad je riječ o Hrvatskoj, to se odnosi na nešto više od 202.000 osoba ili 12,5% onih koji su zaposleni u obrtu i slobodnim profesijama i 18.450 osoba ili 1,1% osiguranika poljoprivrednika, o kojima skrbe poslodavci kao samozaposlene osobe te jedan dio onih koji su registrirani u sklopu doo-a.

Ovi poslodavci su imali najduži prosječni radni tjedan u gotovo svim zemljama. U Bugarskoj je najdulji radni tjedan zabilježen i za poslodavce i za samostalne radnike, dok su u Srbiji najdulji radni tjedan imali samostalni radnici.

Prosječni radni tjedan za zaposlene u EU kretao se od 32,2 sata u Nizozemskoj do 40,3 sata u Rumunjskoj. Prosječni radni tjedan za radnike za vlastite potrebe kretao se od 33,2 sata na Cipru do 46,7 sati u Grčkoj, a za poslodavce od 38,5 sati u Estoniji do 51,2 sata u Belgiji.

Prosjek na 37,5 sati
Gledajući i različite skupine zanimanja, uz kvalificirane radnike u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu (43,9 sati) u vrhu su menadžeri (43,3 sata) jer su imali najduže prosječne uobičajene radne tjedne u EU-u 2022. Nasuprot tome, pomoćni službenici (35,5 sati) i radnici s osnovnim zanimanjima (32,5 sati) imali su najkraće radne tjedne.

Za razliku od navedenih podataka generalni pokazatelj za 2022. je uobičajeni radni tjedan za osobe u dobi od 20 do 64 godine, a isti je EU lani iznosio u prosjeku 37,5 sati, no vidljive su značajne razlike među zemljama.

Najduži radni tjedan zabilježen je u Grčkoj (41 sat), Poljskoj (40,4), Rumunjskoj i Bugarskoj (oba po 40,2), dok je nasuprot tome, Nizozemska imala najkraći radni tjedan (33,2 sata), a slijede je Njemačka (35,3) i Danska (35,4). U Hrvatskoj je u prosjeku radni tjedan iznosio 39,5 dana.

Različito zakonsko i uobičajeno trajanje radnog tjedna te različiti udjeli radnika s nepunim radnim vremenom po zemljama utječu na rezultate. Primjerice, duljina prosječnog radnog tjedna za radnike s punim radnim vremenom u EU kretala se od 38,8 sati u Finskoj do 42,7 sati u Grčkoj, no Srbija (44 sata), Švicarska (43,4 sata) i Island (42,8 sati) premašile su Grčku s dužim radnim tjednom za radnike s punim radnim vremenom.

Najduži radni tjedan za radnike s nepunim radnim vremenom zabilježen je u Švedskoj (26,4 sata) i Rumunjskoj (26,2 sata), dok je najkraći u Portugalu – 18,6 sati.