Uprava Ine prezentirala je sindikatima i Nadzornom odboru glavne preporuke studije Deloittea za Rafineriju nafte u Sisku, a kako je već najavljivano, najboljom solucijom ocijenjeno je postupno gašenje rafinerije tijekom sljedeće tri godine i njezino pretvaranje u logistički centar te biorafineriju. U istom bi se razdoblju trebala dovršiti modernizacija rafinerije u Rijeci, u koju će se uložiti 3 milijarde kuna. Logistički centar Deloitte je ocijenio najisplativijom opcijom za kompaniju, jer bi u usporedbi sa sadašnjim načinom rada, koja generira gubitke, u tri godine donijelo 93 milijuna dolara novčanog tijeka. Postupak konverzije u logistički centar i biorafineriju krenuo bi s 1. siječnjem 2021., a u međuvremenu kao prijelazno rješenje Deloitte vidi prijevoz naftnih poluproizvoda između Siska i Rijeke u oba smjera, radi bolje iskoristivosti kapaciteta, s mogućnošću proizvodnje bitumena i kalciniranog koksa u Sisku. Tako bi se, kažu, rasteretilo Rijeku tijekom tri godine u kojima će se graditi postrojenja za obradu teških ostataka, a kada bi, kako navode u izvješću Ine, bio moguć i eventualni početak pokretanja biorafinerije u Sisku.

Službenih informacija o ovim planovima iz Ine jučer nije bilo, no u nedavnom intervjuu predsjednika uprave Ine Zoltan Aldott u Poslovnom dnevniku potvrdio je da se već radi na projektu proizvodnje biogoriva od azijske trstike miskantus.

“Ta je priča još u eksperimentalnoj fazi, ali naša strategija ide i prema utvrđivanju tržišnih mogućnosti za taj oblik proizvodnje. Zasad je rano za bilo kakve konkretnije procjene, budući da regulativa za to nije još uređena. Načelno, druga generacija biogoriva ima puno veću energetsku učinkovitost od prve pa smatramo da itekako ima smisla pripremati takav projekt. Biljke miskantusa u osnovi su vrlo učinkovite, energetski im je potencijal izuzetno visok, nisu invazivne, pogoduje im neplodno tlo, ali potrebno je nekoliko godina da izrastu do faze kada postaju iskoristive za proizvodnju biogoriva. Riječ je o izuzetno skupom i kompleksnom projektu za čiju bi realizaciju bilo nužno pronaći partnere koji bi bili zainteresirani za takav pogon i proizvodnju”, kazao je Aldott.     

Mogući partneri u projektu tražit će se među poduzetnicima u poljoprivredi koji posjeduju zemljište i koji bi uzgajali miskantus, no kako je ova tehnologija i na europskoj razini još u eksperimentalnoj fazi, procjene su i da u projekt Ina ne bi išla sama, odnosno da bi vjerojatno išla s partnerom za ulaganje. “To odudara od naše uobičajene prakse, ali radi se i o drugačijem poslovanju od dosadašnjeg”, dodao je Aldott. Sisak je idealna lokacija za takvu brownfield investiciju i stoga što obiluje zemljištem koje nije u funkciji. Grube procjene su da bi za biorafineriju bilo potrebno uložiti između 160 i 220 milijuna dolara, s tim da miskantus nije jedina sirovina na koju se razmatra oslanjati u proizvodnji biogoriva.

“To je za mene kao Ininog naftaša apsolutno porazna ideja. Sisak je “točka na i” istraživanju i proizvodnji nafte i najava preinake rafinerije u logistički centar i downstream znak je da se obustavlja istraživanje, obnavljanje zaliha na kopnu i proizvodnju, za što Hrvatska još ima velikog potencijala i nadam se da Vlada na tu ideju neće pristati, komentira akademik Mirko Zelić, predsjednik Znanstvenog vijeća za naftu HAZU, koji je svoj radni vijek imao u Ini, u kojoj je 15 godina bio direktor upravo u sektoru proizvodnje nafte i plina. Zelić upozorava kako o Deloitteovim idejama koje nudi uprava Ine treba ozbiljno razgovarati i ne trčati u biogorivo, koje može biti dodatna djelatnost, no on upozorava na činjenicu da Hrvatska već ovisi o uvozu energenata i energije, koji su okosnica sigurnosti i razvoja države, te pristane li ići dalje ovim smjerom posve će izgubiti nadzor. Ako je i izbor države gašenje proizvodnje u upstreamu, onda je i prijedlog za Sisak posve logičan, zaključuje Zelić.

Okretanje proizvodnji biogoriva, kako i iz Ine zapravo govore, na dugom je štapu, no logistički centar puno je izglednije i razrađenije rješenje. No, odluku o tome samo vodstvo tvrtke ne može provesti bez odobrenja države, koja još uvijek drži 44,8 posto dionica u Ini. Odobrenje države za gašenje sisačke rafinerije iz Ine već neko vrijeme pokušava se dobiti odgađanjem ulaganja u riječku rafineriju. Dodatno se u tom klupku odnosa upleo i slučaj s retroaktivnim obračunom poreza Ini, a zbog kojega se vodi i sudski spor. Rješavanjem pitanja poreza Inini čelnici otvoreno uvjetuju ulaganja u Rijeku, polazeći od stava da je za tako veliku investiciju nužna porezna predvidivost.

Zanimljivo je i da je Aldott najavio da će Deloitteova analiza javno biti objavljena tek kad se dioničari, dakle Vlada i Mol, dogovore što i kako dalje u Sisku. Do toga nije došlo, pa analitičari u objavi prije svega vide nastojanje da se pitanjem Siska potakne Vladu da ubrza aktivnosti i na rješavanju vlasničkih odnosa s Molom.