Kao po pravilu svakog ljeta u isto vrijeme domaći proizvođači voća i povrća žale se kako nemaju kome prodati svoju robu, koju moraju bacati ili dijeliti jer ne mogu sa otkupnom cijenom pokriti svoje troškove, dok uvozno jeftino voće i povrće iz Europske unije i regije preplavi trgovačke lance (ali ga prodaju i prekupci na tržnicama). Ovih dana svjedoci smo svojevsrsne “kuknjave” poljoprivrednika iz okolice Virovitice koji nemaju kome prodati svoje paprike i krastavce.

Dijelu uzgajivača povrća iz okolice Virovitice u jeku turističke sezone, sredinom srpnja, otkupljivači su, naime, prestali otkupljivati paprike i krastavce. Stoga su odlučili tone tog povrća zaorati u zemlju, odnosno uništiti. Mnogi se žale da ne mogu sklopiti sigurne ugovore s otkupljivačima u situaciji dok Hrvatska godišnje uveze povrća za 270 milijuna eura. Što se, zapravo, događa na domaćem tržištu voća i povrća?

Pregovaračka moć

Iako je formula vrlo jednostavna, hrvatski proizvođači je već godinama ne žele primijeniti u praksi. Sami, usitnjeni, s malim količinama i bez unaprijed poznatog kupca (kooperacija) u trenutku kad im sazrijeva proizvodnja sigurno neće imati kome prodati svoje voće i povrće. Dakle, ako žele biti konkurentni moraju se udružiti u zadruge ili kako se sad to po novom zove u EU, proizvođačke organizacije. Jedino udruženi će imati jaču pregovaračku snagu i moći će se nositi s uvoznom konkurencijom.

Nije isto ako samo jedan proizvođač dođe nekom trgovačkom lancu ili otkupljivaču ponuditi svoju proizvodnju i kad ih je deset ili pedeset. Nisu niti isti troškovi nabave sjemena, gnojiva, mehanizacije.

I nije isto ako jedan seljak samo proizvodi i isporuči svoje voće i povrće u recimo zadrugu, koju onda neki profesionalni menadžer prodaje, nego kad mora sam saditi, brati, tražiti kupca, voditi knjige, boriti se s tržištem i dr. S takvom logikom je sigurno unaprijed osuđen na propast. Zato u Hrvatskoj i propadaju sve proizvodnje voća i povrća, što potvrđuje i statistika.

Naravno, ne možemo za ovaj problem amnestirati niti državu (koja poljoprivrednicima daje ogromne poticaje), jer ona ne kontrolira uvoz i pušta da na tržište ulaze ogromne količine voća i povrća iz cijele EU i zemalja regije – a radi se o ogromnim viškovima, koji dolaze po daleko nižim cijenama nego što su cijene u Hrvatskoj. Samim tim će ih trgovci staviti na policu umjesto skupog domaćeg voća i povrća jer je kupovna moć ta koja određuje što će se nuditi.

Trgovci tako bildaju svoje profite (na visokim cijenama loše robe), a kupci kupuju jeftinije i ono što im se nudi. Zato u Hrvatskoj na policama i imamo izuzetno lošu ponudu voća i povrća, strašno loše kvalitete (to tvrde gotovo svaki obični potrošač), a cijene nisu niske, dapače sve su više. Ovaj začarani krug država bi mogla i trebala prekinuti.

Ili da natjera proizvođače da se udruže i pomogne im u tom procesu, dok bi s druge strane trebala na tržištu kontrolirati kvalitetu (ne samo zdravstvenu ispravnost), ali isto tako vidjeti koje su cijene na tržištu dampinške, te oštro kažnjavati trgovce i uvoznike. Barem u trenutku kad je ponuda domaće robe velika.

I sama Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) ogorčena je što se takve situacije događaju i dalje na hrvatskom tržištu odnosno da u trenutku kada na tržište dolazi domaća proizvodnja, trgovački lanci i uvozni lobiji uvoze voće i povrće sa svjetskog tržišta, lošije kvalitete i po cijenama koje su ispod proizvođačkih.

Praćenje cijena

HPK već dugi niz godina nastoji pokrenuti državu da se ove situacije promjene, a poznato je da je više puta tražili da se osnuje Povjerenstvo koje će pratiti proizvođačke cijene i one iz uvoza, kako bi se utvrdilo što je ono što se prodaje ispod proizvođačke cijene na domaćem tržištu.

“Na žalost nismo uspjeli u tome, ali i dalje nastojimo uvjeriti nadležne kako je vrijeme da se stane na kraj s ovim praksama, jer na ovaj način gubimo sve više proizvođača i proizvodnji. Svjedoci smo da su potrošači ogorčeni što se u trgovačkim lancima nudi i prodaje voće i povrće zadnje kategorije, što se vrlo jasno očituje i na brojnim potrošačkim portalima i društvenim mrežama gdje građani objavljuju voće i povrće iz uvoza koje sigurno ne bi moglo naći svoje mjesto na policama trgovačkih lanaca u brojnim EU državama”, kaže predsjednik HPK Mladen Jakopović.

Jakopović: Svjedoci smo da su potrošači ogorčeni što se u trgovačkim lancima nudi i prodaje voće i povrće zadnje kategorije.

Dodaje, kako se na žalost, inspekcije i dalje bave zdravstvenom ispravnošću, ali ne i kvalitetom uvoznih roba što je također ogroman problem. Iz Hrvatske poljoprivredne komore kažu kako moraju biti sasvim iskreni i reći kako sve više dobivaju i pritužbe potrošača da su i proizvodi domaćih proizvođača, posebice na tržnicama, također preskupi, a obzirom na kupovnu moć građana, oni se onda u tim situacijama odlučuju za cjenovno povoljnije uvozno voće i povrće, a ne kvalitetu i domaći proizvod. Nemaju emociju za hrvatske proizvođače.

Ovaj problem koji je top tema svako ljeto je vrlo složen i potrebno je i nešto dodatno učiniti na promociji domaće proizvodnje, ali i na poticanju proizvođača na udruživanje. Ono što se možda nazire kao mogući pozitivan korak je to što je, primjerice, Podravka postala vlasnik poljoprivrednog biznisa Fortenova grupe.

A upravo je Podravka posljednjih godina bila lider u pokretanju kooperacije, a poljoprivrednici vjeruju da će sa ovim preuzimanjem Podravka potaknuti nove procese i da bi to mogla biti prijelomna točka da hrvatski proizvođači proizvode za poznatog kupca, po unaprijed ugovorenim otkupnim cijenama. U HPK očekuju da će Podravka sada jačati kooperaciju u svim aspektima proizvodnje, a to bi onda lančano moglo potaknuti i druge tvrtke i možda okrenuti sadašnje vrlo loše trendove.

Stihijski nastup na tržištu, s malim količinama i visokim cijenama nije put kojim treba ići jer država nema mehanizme da zabrani uvoz, posebice iz Europske unije. Našim proizvođačima je potrebna bolja organizacija i udruživanje kao jedini način da ojačaju svoju snagu na tržištu. Na žalost, uvoz hrane, a posebice voća, povrća, mesa, mlijeka i pekarskih proizvoda i dalje raste i to je ono što nas sve skupa kao društvo i državu treba zabrinjavati.

Prošle godine zabilježen je povijesno najveći vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a nažalost, i u prvom kvartalu ove godine bilježimo nastavak negativnih trendova – izvoz stagnira, a uvoz je rastao za 9%. Od ulaska u EU do danas fizički obujam proizvodnje pao je za 5%, pri čemu posebno zabrinjava činjenica da su se u tom razdoblju potpore u poljoprivredi utrostručile.

Kako je u susjedstvu?

Vrijeme je da osvijestimo potrebu da ojačamo domaću proizvodnju, a ne da je i dalje uništavamo. Svjedoci smo da su ovih dana i proizvođači jabuka uputili apel, kolika bi trebala biti minimalna otkupna cijena jer u suprotnom prijeti daljnje urušavanje i te proizvodnje.

Umjesto zaključka, jedna potrošačka crtica. Ovih sam dana tijekom boravka u Beogradu obišao nekoliko velikih trgovačkih centara i ostao šokiran ponudom voća i povrća. U Srbiji se na policama nudi primjerice čak šest vrsta dinja, te preko deset različitih sorti lubenica (osim klasičnih i nekih bez koštica, sa žutim i narančastim plodom, različitih oblika i sličnih veličina).

Ponuda rajčice svih vrsta i sorti je ogroman, a isto tako i bobičastog voća, koje je također povoljno, a što je postalo nedosanjani san hrvatskih potrošača. Cijene su, naravno, daleko niže neko što su u Hrvatskoj (iako su cijene hrane možda već i veće nego kod nas), a to samo dokazuje da kad imate svoju vlastitu, veliku proizvodnju možete biti konkurentni. I da većina voća i povrća koje se nudi u Srbije doista i jest iz domaće proizvodnje. Što se jasno vidi na deklaracijama.