Bernard Gršić državni je tajnik Središnjeg državnog ureda za digitalno društva, a već osam godina zadatak mu je da ‘gura’ digitalizaciju u javnoj upravi, državnim tijelima. Ukratko, da digitalizira društvo.

Platformu e-Građani danas koristi gotovo 1,9 milijuna hrvatskih građana, u pripremi je i mobilna platfroma. Lani je završeno niz projekata, pa ipak, EU statistika tvrdi da još nismo sve iskoristili, ali i da imamo potencijala za razvoj.

Strategiju je Ured izradio, a o tome kako napredujemo, razgovarat će se uskoro na drugom sastanku Vijeća za digitalnu transformaciju. Uoči tog sastanka, u razgovoru s Bernardom Gršićem provjerili smo stanje digitalizacije u Hrvatskoj.

Završili ste niz projekata koji su bili sufinancirani novcima fondova EU. Jeste li sve zbrojili i podvukli crtu?
Točnije, završili smo 13 projekata zaključno s krajem 2023. godine, a koji su započeti unazad pet godina. I da, na neki način možemo podvući crtu, ali to nije kraj već tek rezultat na semaforu dok utakmica još traje. Jer proces ide dalje i ono najbolje, u smislu koristi digitalizacije za građane i za hrvatsku državu, tek dolazi.

Što se tiče 2023. i projekata koje smo vodili, mogu reći da je bila produktivna i naš mali tim u Središnjem državnom uredu za razvoj digitalnog društva uistinu je uspješno dovršio sve projekte od onih koji su bili ugovoreni kroz EU fondove, ali i one obveze koje su postojale u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Gledamo li kroz investicije i novac, unazad pet godina samo za ovih 13 projekata financiranih iz EU fondova investirano je oko 86 milijuna eura.

Kako sada ocjenjujete stupanj digitalne transformacije, jesmo li završili temelje?
Dvije su ključne stvari koje su završene u prošle dvije godine i koje, možemo reći, predstavljaju kvalitetne temelje za nastavak procesa digitalne transformacije. Jedna je uspostava Centra dijeljenih usluga čime smo izgradili “srce” sustava, odnosno, možemo kazati, novu državnu informacijsku infrastrukuturu.

Time smo omogućili daljni razvoj, implementaciju novih tehnologija i integriranje cijelog državnog sustava u jednu cjelinu kojom se može efikasno upravljati. Druga temeljna stvar je donošenje Strategije Digitalne Hrvatske za sljedeće desetljeće krajem 2022. čime smo definirali što i kako ćemo raditi i razvijati u periodu ispred nas. Drugim riječima, time su postavljeni temelji da digitalnom transformacijom upravljamo na način da ona bude od koristi za svakog hrvatskog građanina, za poduzetnike i državu.

Sve manje je upita da ispočetka unosite podatke poput adrese prebivališta, a kroz sljedeći period će nestati, kaže Gršić/L. Stanzl/PIXSELL

Kažete da sada slijedi kompleksniji dio. Znači li to, konačno, više uvezanih i pojednostavljenih usluga? O kome one ovise?
Do sada smo izgrađivali infrastrukturu i usluge na način da su vrlo često bile nedovoljno povezane i međuovisne jer nije bilo sustava i izvora s kojima bi se povezale.

Danas, kad smo izgradili sustave i novu, povezanu infrastrukturu, svaki daljnji korak, bilo projekt ili usluga treba gledati što je već napravljeno i kako iskoristiti ono što već imamo. Iz tog razloga se svi procesi usložnjavaju, odnosno postaju kompleksniji, a rezultat će biti i složene usluge koje prate životne situacije, a ne procese koji se odvijaju u državnim tijelima ili institucijama.

CDU ističete kao najdugotrajniji i najobuhvatniji projekt čija je baza sada završena, a unutar njega i sabirnica. U kojem postotku je funkcionalan i što treba još ‘pomaknuti’ ne bi li taj proces bio u potpunosti operativan? Pojednostavljeno, koliko šaltera je maknuto iz upotrebe?
Jedna je platforma e-Građani koja je javni elektronički servis države kroz koju država pruža usluge građanima i poduzetnicima – mogli bismo reći elektronički šalter koji je dostupan od 0 do 24 sata čime se smanjuje potreba za fizičkim šalterima.

Dobro je mjerilo koliko je šaltera uklonjeno iz uporabe, no moramo biti svjesni da ih ne možemo sve ukloniti jer će uvijek postojati jedan dio građana koji ne žele sve digitalno. Takvu analizu još nismo naparavili, ali brojke o korištenju e-Građana govore da su građani 170 milijuna puta manje otišli na šalter otkako postoje e-Građani. Druga platforma koja je izgrađena u CDU je GSB (Government Service Bus) ili kako to volimo nazivati – “sabirnica”. Sabirncu koristi 180 tijela države uključujući i lokalnu i regionalnu samoupravu.

Povezano je 36 registara, a u prošloj godini provedeno je oko 180 milijuna transakcija. To znači da službenici na rješavanju zahtjeva građana i poduzetnika nisu 180 milijuna puta tražili potvrde u papirnatom obliku od drugih tijela ili građana, već to za njih radi sustav. I to predstavlja novi standard funkcioniranja državne uprave.

Sam projekt Uspostave Centra dijeljenih usluga završio je krajem prošle godine. Ispunjeni su svi ciljevi, imamo znatno više od 300 korisnika koliko je bilo zacrtano, a njegove koristi se vide i kroz sustave koje sam već naveo.

Jedna od uspješnica, bar kad se radi o tehničkom dijelu za koji ste zaduženi, je registar državne imovine. Pojasnite što to sada imamo? Odnosno, kada ćemo imati, čekao se Pravilnik. Jeste li ga poslali u e-savjetovanje i kada ćete?
Aktualna se Vlada prva uhvatila pitanja sustavne evidencije državne imovine i donijela Zakon o Središnjem registru državne imovine. Tim zakonom Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva je nositelj izrade Središnjeg registra državne imovine, ali ne upravlja državnom imovinom, što znači da smo napravili alat, odnosno registar, u kojem će biti evidentirana sva državna imovina kroz različite pojavne oblike poput nekretnina, pokretnina, financijske imovine i prava. Da budemo konkretni, radi se o 5 tisuća institucija – državnim tijelima, županijama, gradovima, općinama, itd. – kojima je omogućen unos podataka o državnoj imovini kojom upravljaju ili je koriste i na njima je odgovornost za unos tih podataka.

Da bi olakšali taj unos, Središnji registar smo povezali s 24 sustava, odnosno izvora podataka u kojima se nalaze referentni podaci, primjerice sa zemljišnim knjigama, sudskim registrom, Središnjim klirinškim depozitarnim društvom (SKDD) i drugima i na taj način olakšali unos podataka državne imovine u registar. Kada se radi o Pravilniku, on je u visokom stupnju gotovosti i uskor se može očekivati u e-Savjetovanju.

Kad se radi o rangiranju razvoja digitalizacije, Hrvatska u odnosu na druge zemlje članice EU, prema posljednjima istraživanjima, ne stoji sjajno, no, opisna ocjena kaže, da imamo potencijala?
Kao što sam na početku spomenuo, radi se o rezultatu na semaforu dok utakmica traje. Rangiranje država članica EU je prošle godine ukinuto, a po novom se mjeri doprinos koliko svaka članica doprinosi zajedničkom cilju EU – digitalnom desetljeću EU. I bez tih tablica koje su medijski atraktivne, svjesni smo područja na kojima moramo napraviti iskorake, kao i onih u kojima smo u samom vrhu država Unije.

Primjerice, iako stojimo dobro po pitanju osnovnih STEM vještina u populaciji, najveća boljka nam je nedostatak ICT stručnjaka. Kako vidite rješenja tog problema?
Nedostatak ICT stručnjaka nije samo hrvatski problem, iako se ponekad stječe takav dojam. Cijela ICT industrija na globalnoj razini u zadnjih par desetljeća, a pogotovo u proteklih nekoliko godina, bilježi značajan rast. Logično je da se javlja nedostatak stručnjaka, pogotovo u uvjetima slobodne trgovine i mobilnosti ljudi unutar EU.

Primjerice, na europskoj razini donesena je direktiva o kibernetičkoj sigurnosti, a u Hrvatskom saboru će biti uskoro donesen novi Zakon o kibernetičkoj sigurnosti koji kibernetičku sigurnost stavlja u fokus svakog državnog tijela, ali i gospodarstva, pa će stoga u nadolazeće vrijeme biti potreban veći broj stručnjaka i za to područje.

Nedostatak ICT stručnjaka je ozbiljna tema jer bez ljudi nema ni gospodarskog rasta, a to isto vrijedi i za ICT sektor i digitalnu transformaciju. Rješenje nije jednostavno niti jedinstveno i nije samo u formalnom obrazovanju kroz obrazovni i akademski sustav. Digitalna transformacija i prilagodba novom načinu života i rada koje potiču tehnologije “tjeraju” nas u cjeloživotno obrazovanje i to je nužnost za sve nas.

Jedno od mogućih rješenja, zalažu se već mnogi u tom smjeru, jest i ‘uvoz’ studenata, no poslije ih valja zadržati, kao i domaće stručnjake. Kako stojite po pitanju stručne radne snage, odnosno ima li država s tim problema?
Kad kažem da kvalificiranih i stručnih ICT profesionalaca nedostaje, tu mislim i na državne institucije i privatni sektor, kako u Hrvatskoj tako i u drugim razvijenim državama. Naravno, tamo gdje je standard viši, lakše je privući ljude stoga vjerujem da će Hrvatska biti sve zanimljivija stranim ulagačima, ali i studentima i ICT stručnjacima koji će doći živjeti, studirati i raditi u Hrvatskoj.

Ovo ne temeljim samo na vlastitim željama već na pokazateljima kreditnih rejting agencije od kojih je jedna, Moody’s u izvješću s kraja prošle godine potvrdila Hrvatskoj kreditni rejting Baa2, te izglede za daljnje kretanje rejtinga iz stabilnog u pozitivni. To je dosad najviša razina rejtinga u povijesti za Hrvatsku.

Druga loša stvar koju treba popraviti, bila je automatsko popunjavanje obrazaca? Prema toj stavki unutar kategorije digitalizacije javne uprave, mi smo uvjerljivo najgora zemlja članica EU, što ste i sami svojedobno rekli. Hoće li CDU popraviti tu kategoriju?
Upravo tako, uspostava Centra dijeljenih usluga kao “državnog oblaka” je temelj, preduvjet rješenja. Do uspostave CDU to tehnički nije bilo moguće, a sada kada smo postavili temelje to se može riješiti i to ćemo i riješiti – ljudi će jednom popuniti obrazac i to će biti sve što trebaju napaviti. Upravo je CDU osnova da bismo mogli uspostaviti unaprijed popunjene obrasce prilikom korištenja usluga za građane i poduzetnike. Da pojasnim, dosadno je kad vas za svaki zahtjev sustav traži da unesete npr. adresu prebivališta – jednom kad je unesete, ona će postati dio svih registara. Sve manje je takvih upita, a kroz sljedeći period će nestati.

Jedan od izazova s kojim se susrećete jest i što tehnologija napreduje brže negoli
uspostava procesa. Tako je primjerice, umjetna inteligencija s ChatGPT-em, brzo ušla u mainstream upotrebu. Koristite li vi AI i u kojem dijelu ili imate u planu?
Medijski je umjetna inteligencija vrlo interesantna, čak se usuđujem reći najpopularnija inovacija kada gledamo kroz medije, ali i veliki tehnološki iskorak koji treba služiti čovjeku. Istina je, ona donosi niz novih mogućnosti, umjetna inteligencija “odrađivat” će niz poslova koje smo inače radili “pješke” i time otvoriti mogućnosti da se usmjerimo na ono što donosi i stvara novu vrijednost, pogotovo u poduzetništvu. Danas je to moguće, a mogao bih naglasiti da onaj koji danas zanemaruje ili ne koristi alate koje pruža umjetna inteligencija neće biti dovoljno brz i konurentan.

I javna uprava koristi umjetnu inteligenciju, ali još će neko vrijeme proći da se prihvati i razvije do razine koja će značajno promijeniti rad javne uprave. Očekujem daljnji razvoj i njenu sve veću upotrebu u trenutku kada budemo sigurni u ono što umjetna inteligencija isporučuje. Druga stvar, potebno je jasno definirati etičke okvire upotrebe umjetne inteligencije jer digitalna transformacija mora biti na korist čovjeku, a ne da se koristi na drugačije načine.

Vaš ured je izradio Strategiju Digitalne Hrvatske, postavljeni su ciljevi do 2032. godine. Svojevrsni nadzor nad provedbom ima Nacionalno vijeće za digitalnu transformaciju na čelu s premijerom.
Koliko znam održan je jedan sastanak, a uskoro bi trebao i drugi. Što je na dnevnom redu?
Jedan od prioriteta Vlade u daljnjem periodu je uz demografiju i dekarbonizaciju, digitalna transformacija. Nacionalno vijeće za digitalnu transformaciju osnovano je s ciljem da se upravo s najviše točke izvršne vlasti prati provedba strateških ciljeva ovog prioritea.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je na čelu, a članovi Vijeća su svi ministri, kao i čelnici drugih institucija koje sudjeluju u digitalnoj transformaciji javne uprave, predstavnici akademskog sektora, gospodarstva i civilnog društva povezanih uz teme digitalne transformacije, jer digitalna transformacija je proces koji dotiče sve aspekte naših života, prožima sva ministarstva i institucije i postavlja nove standarde funkcioniranja državnih i javnih institucija i društva u cjelini.