Majkama je u situaciji rada od kuće najizazovnije jer su istovremeno u svim svojim ulogama i to u jednom prostoru. Odgajateljice, kuharice, direktorice, kolegice.
Kako im uspijeva, koji su njihovi savjeti kako se sada najbolje organizirati, povjerile su nam se neke od zaposlenih žena, ujedno supruga i majki.
“Iskreno, ovo je horor. Djeca nemaju mira, svade se pa se igraju loptom u stanu… Osjećaju promjenu i dosadno im je. Cijeli dan mi ode na smirivanje strasti i radim tek po noći”.
“Kad mi beba spava, nastojim maksimalno iskoristiti vrijeme, nema druge. Jako je važno da sada prestanete biti perfekcionistice, pomirite se da je razina produktivnosti ispod uobičajene”.
“Organiziram se s mužem na smjene. Dok ja radim, on se igra i obrnuto. Večer nastojim organizirati što kvalitetnije s njima. Igramo igre, šivamo, plešemo…. Na taj način im ‘kompenziram’ što po danu nisam stalno u ulozi mame i osjećam se bolje”. “Sada nema smisla uzrujavati se što mi je dijete na tabletu. Jednostavno nema druge, dok ja odrađujem nešto što na poslu gori”.
“Mislim da trebamo maksimalno vježbati strpljivost. Krenuli smo kao da je ova izolacija sprint, a nije – to je maraton. Ne znamo koliko dugo će trajati. Trebamo čuvati energiju i pokušati svaki dan uspostavljati ravnotežu”.
Nina Kapel, copywriterica i prevoditeljica iz Istre, majka dvogodišnjeg djeteta koja inače radi od kuće i već je mjesec dana u karanteni, dijeli svoje iskustvo: “Najveći mi je izazov što živimo u manjem stanu. Sad mi je ta jedna soba i ured i teretana i igraonica. Primijetila sam da mi smeta taj kaos. Nemoguće je to držati u redu i to me umara, ne mogu raditi kad je oko mene toliki nered. Ako se dogovorim s mužem da on čuva malenog dok ja radim, to ne funkcionira jer maleni traži mamu. To smo već probali. Zato radim navečer, od 21 sat do ponoći, kad dijete spava. Nastojim taj dan sve drugo napraviti, igrati se s njim, skuhati, pospremiti, posebice taj dio prostora gdje radim, kako bih u miru mogla raditi. Tijekom dana mi ideje padaju na pamet pa uvijek pokraj sebe imam papir i olovku, zapisujem si sve u notes i onda navečer samo mogu raspisati i posložiti u prezentaciju. Posla jest manje jer smo uvelike bili vezani uz talijansko tržište, no još se radi. Zna mi se dogoditi da ne mogu spavati poslije ponoći jer mi je mozak u ‘radnom modu’. Ne mogu si priuštiti da spavam sljedeći dan pa jednostavno ne spavam. Osjećam se kao da me pregazio kamion! No, baterije mi napuni moj sin i igra s njim…. Nije lako, no dobra organizacija i motivacija i preživjet ćemo, vedra je Istrijanka.
Radim na svojoj fleksibilnosti. Što god dođe, moramo se prilagoditi. Možda nije idealno ono što radiš, ali moraš ići dalje”, kaže radna mama Nina Kapel.
“Neki nemaju više laptopa u obitelji, imaju jedan. Neki nemaju pomoć drugog roditelja, neki nemaju više soba u stanu niti mogućnost šetnje vrtom”, poručuje, pak, majka iz Zagreba. “Nekima je potres razorio stanove. Stoga je važno da svi budemo svjesni što se u ovom trenutku događa u domovima, da budemo puni razumijevanja za svoje kolege, sugrađane i za sve obitelji”, zaključuje ona.
