Mr.sc. Milan Božić, dr.vet., predsjednik Udruženja ribarstva HGK i direktor tvrtke „Ribnjačarstvo Poljana“d.d. održao je na okruglom stolu 'Riba i vino' u organizaciji Poslovnog dnevnika uvodno izlaganje koje u cijelosti možete pročitati u nastavku:

Uvod

U ovom  izlaganju želim prikazati neke podatke o stanju i mogućnostima razvoja hrvatske akvakulture  kao poticaj raspravi na Okruglom stolu, slanja poruke vladinim institucijama o neiskorištenim proizvodnim kapacitetima i potencijalima nacionalnog ekonomskog razvoja, kao i mogućeg doprinosa izlasku iz krize.

Tradicija uzgoja slatkovodne ribe u RH postoji već više od 120 godina, a moderna marikultura, odnosno uzgoj bijele morske ribe datira od početka '80-tih. Od slatkovodnih riba uzgaja se pretežno šaran i pastrva, a od morskih lubin i komarča, te tuna.

Sadašnje stanje

Proizvodnja (2012)

Sada se u Hrvatskoj ukupno uzgaja oko 13.916 t (2012.) ribe god., od  toga 9.707 t u marikulturi, a 4.209 t u slatkovodnom uzgoju. Po vrstama uzgaja se oko 3.000 t šarana i ostalih ciprinida, 1.000 t pastrve, oko 5.600 t lubina i komarče i oko 2.000 t tune. Što se tiče školjkaša uzgaja se oko 3.000 t dagnji i kamenica.

U ukopnom proizvodu ribarstva od 63.000 t, akvakultura zauzima oko 20%, a u ukupnom izvozu oko 22% . Vrijednost izvoza proizvoda akvakulture je u porastu i iznosi oko 80 mil. $, što u ukupnom izvozu ribarstva u zadnje dvije godine čini 58%. Najveća vrijednost  u izvozu je izvoz tuna i iznosi oko 60 mil. $.

Potrošnja proizvoda ribarstva je u RH oko 9 kg per kapita, a u EU 26 kg.

Broj pravnih osoba ko0je se bave akvakulturom je oko 80, a broj fizičkih osoba 104.

Ukupan prihod pravnih osoba je oko 600 mil. Kn, od toga 100 u slatkovodnom,a 500 u morskom uzgoju.

Ukupan broj zaposlenih osoba je oko 800.

Prije Domovinskog rata samo šaranski uzgoj iznosio je 12.000 t. Razlog takvom smanjenju slatkovodnog uzgoja vidimo u nastalim ratnim štetama, gubitku tradicionalnih istočnih tržišta, problemima tranzicije iz socijalističke u ekonomiju kapitala, ali i izostanku ili neprovođenju mjera utvrđivanja pravnog statusa ribnjaka (vlasništvo, koncesija, dugogodišnji najam poljoprivrednog zemljišta), vodnih i koncesijskih naknada…Rezultat je to složene (?) , neadekvatne zakonske regulative i nekoordinirane aktivnosti tijela državne uprave raznih ministarstava čije se nadležnosti isprepliću.

Što se tiče modernog morskog uzgoja koji se, u istraživačkom području (1973.) i industrijskom smislu (1981), počeo razvijati među prvima u Mediteranu, uskoro su nas pretekle ostale zemlje (Grčka, Turska), kojima su ekonomski učinci djelatnosti među vodećima u nacionalnim ekonomijama.

Organiziranost

Trgovačka društva, odnosno tvrtke koje se bave uzgojem u RH uglavnom su udružene i organizirane u okviru HGK u Grupaciju akvakulture gdje utvrđuju zajedničke interese i probleme i u dijalogu sa tijelima državne uprave, znanstvenim institucijama i nevladinim organizacijama nastoje poboljšati svoj tržni položaj i promicati povoljnu gospodarsko-političku atmosferu za razvoj djelatnosti.

Također, na međunarodnom planu već od 2004., putem Grupacije udruženi smo u međunarodnu Europsku asocijaciju proizvođača u akvakulturi (FEAP) koja je ostvarila dobru suradnju sa EK i ostalim međunarodnim institucijama, a svojim značajem pruža se mogućnost utjecaja na formiranje pozitivne EU zakonske regulative za djelatnost.

Također, putem HGK organiziran je stalan nastup na Sea Food-u u Bruxsellesu, najznačajnijem svjetskom sajmu akvakulture, ribljih proizvoda, tehnike i procesne opreme. To hrvatskim uzgajivačima daje mogućnost ocjene stanja tržišta, našeg položaja i smjera u kojem se treba kretati kako bi mogli biti konkurentniji.

Potencijali razvoja

Klasične, već dobro poznate, naše prednosti su u velikim vodnim resursima, prije svega morskim, ali i slatkovodnim, tradiciji, dobrim kadrovima, povoljnom geopolitičkom položaju, pozitivnom ekološkom imiđu  i blizini najjačeg, talijanskog tržišta.

Dodatna velika prednost je naše članstvo u EU jer akvakultura, kao izrazita izvozna djelatnost, sad nema ograničene izvozne kvote, komplicirane, duge i skupe izvozne procedure, pa riba može već u roku do 24 sata od izlova biti na ino-tržištu. Od svih marketinških prednosti, svježina je za ribu najvažnija, a tu sada imamo pred konkurencijom značajnu prednost.

Prošle godine desio se za EU akvakulturu vrlo značajan događaj.  EK  je izdala obvezujući dokument za sve članice;  Strateške smjernice za održiv razvitak EU akvakulture, kojim se utvrđuje njen značaj za EU ekonomiju i zdravu prehranu stanovništva i  predlažu administrativne i financijske okvire za ubrzani razvoj za period 2014. – 2020.

Zbog izuzetnog značaja djelatnosti i velikih potencijalnih mogućnosti razvoja nacionalnih akvakultura i velikih očekivanja za EU ekonomiju 2020., želim dodatno pojasniti neke razloge donošenja kao i značaj navedenog dokumenta.

U globalnim, svjetskim omjerima, akvakultura je u području proizvodnje hrane najbrže razvijajuća se ekonomija sa godišnjim rastom 6-8% i ukupnom proizvodnjom od 63,6 mil. t. Istovremeno, EU akvakultura u zadnjoj deceniji se ne razvija i iznosi samo 2.1 % svjetske proizvodnje.

U EU i širem europskom ekonomskom prostoru (Norveška i Island) sada se u okviru FEAP-a uzgaja oko 2,2 milijuna tona riba i ostalih vodnih organizama   (EU 28 1.3 mil.t), čija je početna vrijednost ex-farm oko 8 milijardi €, a koja se u trgovini, transportu, preradi itd. višestruko povećava.

Istovremeno, ribolovu se svake godine zbog prelova ribljih resursa dodjeljuju sve manje izlovne kvote, pa postaje jasno da se manjak ribe na tržištu može nadoknaditi jedino povećanjem proizvodnje u akvakulturi, i to europskoj koja jamči najviše zdravstvene i sanitarne standarde proizvodnje, ekološku održivost, dobrobit životinja uz zadržavanje dobrih nutricionističkih karakteristika proizvoda.

U EU se godišnje konzumira 13,6 milijuna tona ribljih proizvoda, od čega samo 35% dolazi iz vlastitih izvora (25% ribolov, 10% uzgoj), a 65% se uvozi, uglavnom iz dalekog istoka. 

Uvozom ogromnih količina proizvoda iz inozemstva financira se i potiče otvaranje radnih mjesta i ekonomija trećih zemalja, izvoznica, dok u EU još uvijek vlada ekonomska kriza i nezaposlenost, pogotovo mlađih generacija. Analizom slabih točaka djelatnosti utvrđene su mjere poticanja u koje, između ostalog,  spada:

skraćivanje i pojednostavljenje administracijskih postupaka licenciranja (koncesije, dozvole, suglasnosti…),

koordiniranim prostornim planiranjem povećati dostupnost uzgojnih površina (prostora),
rast konkurentnosti i osiguranje uvjeta ravnopravnog tržnog natjecanja,
osiguranje značajnih financijskih, nepovratnih sredstava za investicije i razvoj.

U skladu sa EU smjernicama svaka zemlja članica mora donesti svoje Nacionalne strateške planove razvoja za period 2014. – 2020.koje trebaju biti usvojene do lipnja 2014. Nakon toga treba izraditi Operativne programe kao podloge tvrtkama za izradu investicijskih programa,  apliciranja na EU fondove i povlačenja bespovratnih sredstava. Radi se o velikom novcu za Hrvatsku (280 mil. € za 2014. – 2020.), prilici koju do sada nismo imali, koja se neće lako ponoviti i koja se nikako ne smije propustiti.

Izrada HR Nacionalnog strateškog plana, za koju je zadužena Uprava ribarstva MPŠ-a, a koja se izrađuje u suradnji sa Nacionalnim povjerenstvom u čijem se sastavu uz stručnjake ministarstva  nalazi proizvodni sektor  znanost, je u tijeku i u dobroj fazi gotovosti, pred objavom za javnu raspravu.

Vizija i ciljevi plana razvoja moraju  biti ambiciozni i istovremeno realni i obuhvaćaju sve aspekte ove složene zootehničke djelatnosti; tržišne, marketinške, proizvodne, tehnološke, sanitarne i veterinarske, prostorne, kadrovske, istraživačko-znanstvene i mnoge druge. Sadašnja fizička proizvodnja će se višekratno povećati (sa sadašnjih 13 na 40 – 50,000 t), ali vrijednost proizvodnje i izvoza ne smije se vrednovati sa samo višestruko uvećanoj novčanoj vrijednosti, nego i velikom socio-ekonomskom značaju kroz zapošljavanje i zadržavanje te razvoj otočne i priobalne, kao i kontinentalne ruralne populacije stanovništva.

Povećanje konzumacije riba jedan je od prioriteta. Na svjetskoj razini jede se oko 16 kg ribe po stanovniku, u EU prosječno oko 26 kg, dok u Hrvatskoj samo oko 9 kg. Ta mana trenutno je i prednost, jer postoji trend povećanja konzumacije ribe i značajnog dodatnog plasmana roba do zasićenja tržišta. Ipak teško ćemo sustići potrošnju vina u nas od 28 lit/stanovniku, na čemu zavidimo.

Veliki je značaj akvakulture u povezivanju sa turizmom i gastronomijom kroz ponudu visokovrijednih, autohtonih namirnica. Značaj i raskoš sljubljivanja ribljih delicija i vina poznato je još od antičkih vremena i kroz milenijsku povijest nije oslabilo nego se stalno povećava i razvija svoj brend kao npr. zdrava Mediteranska kuhinja, odnosno filozofija življenja, ali i kao raskošna kontinentalna ruralna riblja kuhinja.

Također, moguće je organizirati posjete uzgajalištima kroz ekološko-gastronomske ture, fotosafarije i sl., posebno u kontinentalnom slatkovodnom uzgoju kroz tzv. Multifunkcionalna ribnjačarstva. Radi se o vrlo velikim raskošnim prirodnim površinama (često preko 1000 ha) vode i biljne vegetacije, sa obilnim životinjskim svijetom, posebno pticama, u koje se ugrađuju mnogi dodatni sadržaji i prihodi kao što su ekološko-prirodnjačke radionice, izletničke ture i razgledavanje prirode (fotosafari-ptice), gastronomske degustacije, organizirani smještaj i noćenje i sl. Na taj se način okolno stanovništvo ugrađuje u velike, inače nedostupne prostore, umanjuju prostorni konflikti, ali i osiguravaju dodatni izvori prihoda.

Pred nama se nalazi povoljan razvojni period i potencijalni doprinos nacionalnoj ekonomiji, sa velikim mogućnostima i izazovima. Uspješnost realizacije ponuđenog ovaj puta ovisi samo o nama, našoj razboritosti i marljivosti, sinergiji nacionalnih vrijednost i potencijala. Ova prilika se nikako ne smije propustiti.

Na kraju, dozvolite mi da spomenem izvadak iz prigodnog govora predsjednika EU federacije uzgajivača prigodom prijema Hrvatske 2005.

„Hrvatska nije značajna po tome koliko proizvodi nego po onome što je pridonijela nastanku i razvoju mediteranske i europske akvakulture“.

Sad je vrijeme da Hrvatska bude značajna i po onome što i koliko proizvodi.