Kao vladin povjerenik za proces implementacije eura Ivan Štefanec, zastupnik u Europskom parlamentu (Europski pučani), u rodnoj Slovačkoj zaradio je nadimak “Mr. Euro”.

Uz javni sektor, ovaj ekonomist ima bogatu karijeru i u privatnom gdje je radio na vodećim pozicijama u Coca-Coli i Ernst&Youngu. Premda se, kada je Slovačka uvodila euro 2009. godine, Europa nije borila s rekordnom inflacijom, jest s raljama velike financijske krize.

S tek nekoliko mjeseci do datuma kada Hrvatska uvodi euro, Štefenec itekako dobro razumije strahove i nedoumice naših građana. Za Vladu i Hrvatsku narodnu banku ima jasnu poruku:

“Ključno je dvostruko iskazivanje cijena, Slovačka je gotovo dvije godine imala dualne cijene iako je mandatorna bila godina dana. To bih zaista savjetovao. Uz to smo imali etički kodeks i ‘crne’ liste tvrtki koje su zloupotrebljavale proces uvođenja eura da podignu cijene. Slovačkoj je to puno pomoglo, danas imamo rekordnu potporu euru među članicama”.

Koje su bile najveće bojazni u Slovačkoj oko eura? Inflacija, gubitak nacionalne valute…?
Najveći strah bio je od rasta cijena, vjerujem kao i u svakoj drugoj zemlji. Gubitak nacionalne valute nije bio pitanje jer je Slovačka prošla kroz promjene valuta, prvo smo imali češkoslovačku valutu, pa slovačku i onda je došao euro. Te promjene vjerojatno su pomogle za uvođenje eura jer su ljudi bili vrlo fleksibilni i pragmatični.

Slovačka valuta nije bila stvar nacionalnog ponosa, poput recimo Velike Britanije ili u Češke. Uglavnom, starije ljude brinuo je mogući rast cijena, na to smo se fokusirali. U godini nakon uvođenja eura inflacija jer bila još niža nego u godinu ranije dok smo imali slovačku krunu. Iako to dijelom bilo i zbog velike krize koja je pritisnula cijene prema dolje.

Ima jedan njemački izraz ‘euro – teuro’ (od njemačkog teuer, u prijevodu skupo, op.a.) da će euro donijeti povećanje cijena. Strah se nije pokazao opravdanim, zato se pobrinula kampanja informiranja, dvostruko iskazivanje cijena i ‘crne’ liste.

Još važnije od toga bio je etički kodeks koje su tvrtke potpisivale kao dobrovoljni sporazum da neće zloupotrebljavati uvođenje eura za dizanje cijena. To je posebno bilo važno u sektoru maloprodaje koji je to želio zbog povjerenja potrošača.

Kazne kao takve nismo imali, nisam siguran koliko bi one bile izvedive u tržišnoj ekonomiji. Imali smo slučajeva da su tvrtke završile na crnoj listi nakon čega su objašnjavale zbog čega su povećali cijene (npr. zbog sirovina) ili bi naprosto snizile cijene nakon pritiska javnosti.

Koliko su Slovaci danas zadovoljni eurom, da ih se pita, bi li se vratili na krunu?
Ne, ne bi. Prema Eurobarometru oko dvije trećine Slovaka je zadovoljno, to je jedan od najboljih rezultata u eurozoni. Moram reći da je 2006., kada sam se započeo raditi kao povjerenik, potpora iznosila oko 20%.

Javnost je bila dosta skeptična, razlog je bio da ljudi nisu imali informacija. Dakle, iskrena informacijska kampanja je vrlo važna. Treba jasno reći da će plaće i mirovine dolaztii u euru u kojem će biti iskazane cijene svih proizvoda i usluga.

Radi se naprosto o tečaju preračunavanja. Kampanja je bila ključna jer je potpora u godini nakon uvođenja porasla na 75 posto. Nakon financijske krize i krize u Grčkoj nešto je pala i otad je na stabilnih oko 65 posto.

Okolnosti hrvatskog uvođenja eura danas su bitno različite zbog izuzetno visoke inflacije u cijeloj Uniji. Koja bi bila vaša preporuka Vladi i HNB-u koje vode proces s obzirom na to da se najveći strah ljudi upravo obistinjuje bez obzira na euro?
Rekao bih iskreno komuniciranje. Da, imamo najvišu inflaciju u zadnjih 20 godina, ali nije uzrokovana eurom već ruskom invazijom i ogromnim skokom cijena energenata. Euro može stabilizirati situaciju, puno je bolje uhvatiti se u koštac s krizom kada imate snažnu valutu. Mogu vam dati primjer.

Slovačka je mala zemlja u središnjoj Europi i od 2009. kad smo uveli euro do 2019. inflacija je bila najniža među ostalim velikim zemljama u okruženju s nacionalnom valutom – Češkom, Poljskom i Mađarskom. Dobar je to primjer da euro ne donosi više cijene.

Razumijem zabrinutost, no treba imati na umu da je jedno stvarna, a drugo percipirana inflacija. S obzirom na preračunavanje, plaće, mirovine i cijene izgledat će niže nego prije. Zato je važno komunicirati da je svaki euro važan.

Ključno dvostruko iskazivanje cijena: Slovačka je gotovo dvije godine imala dualne cijene iako je mandatorna bila godina dana. To bih zaista savjetovao, u Slovačkoj je to puno pomoglo. Čak i danas, nakon toliko vremena, znam dobiti ponekad račun na kojem je naveden iznos u krunama.

Razumijem strah, to je nova valuta, ljudi se pitaju što će donijeti, kako će se preračunavati, hoćemo li izgubiti novac, što će biti sa štednjom, mirovinama… Sve su to očekivana pitanja, jednostavno treba ciljano adresirati pojedine grupe društva. Vrlo je bitno imati javnu potporu. Mi smo imali niz tribina na javnim prostorima, svi su mogli postavljati pitanja.

Na kraju kada se glasalo u parlamentu pozitivno sam se iznenadio da je od 150 zastupnika, samo jedan bio protiv. Građani i političari gledali su na euro kao dodatni korak integracije u EU, da nije dovoljno samo biti članica već treba biti u Schengenu i plaćati eurom.

Mislim da je vrlo slično i u Hrvatskoj, dobio sam dojam da su građani Hrvatske vrlo proeuropski orijentirani, da razumiju koliko je to dobro za ekonomiju. Euro štedi novac građanima i tvrtkama. Iskreno, ne vidim nedostatke uvođenja eura za malu otvoreno ekonomiju u Europskoj uniji.

Što kažete na ekonomsku argumentaciju da bi središnja banka mogla utjecati na visoku inflaciju apreciranjem tečaja, no u tom slučaju Hrvatska ne bi zadovoljila parametre tečajnog mehanizma. Opcija obuzdavanja inflacije, ali uz cijenu odgode eura za budućnost?
Moja poruka bila bi da trebamo razlikovati ciljeve u kratkom i dugom roku. Gledamo li kratkoročno, složio bi se sa takvom ekonomskom argumentacijom. Središnja banka bi se brže mogla uhvatiti u koštac s inflacijom, svaka zemlja vlastitom valutom ima određenu fleksibilnost.

No, iz dugotrajne perspektive, iako fleksibilnost monetarne politike prelazi na Europsku središnju banku, smatram da je mnogo bolje biti dio eurozone i baviti se tim pitanjima zajednički. Europu moramo gledati kao europsku ekonomiju, a eurozonu zonu kao gospodarstvo zemalja eurozone umjesto kao pojedinačne nacionalne ekonomije.

Dugoročno, i za Hrvatsku je najbolje kreirati snažno jedinstveno tržište. Takva intervencija kakvu spominjete možda bi pomogla u roku od godinu-dvije, ali definitivno ne na pet ili deset godina.

Dolazite iz privatnog sektora, radili ste u Coca-Coli i Ernst & Youngu. Kako gledate na cijene i dostupnost hrane i energije? Što bi Europa trebala i što može učiniti da spriječi udare?
Rješenje situacije jest da Europa proizvodi dovoljno hrane. Zbog ruske invaziju na Ukrajinu pojedinim dijelovima svijeta prijeti glad. Bojim se da će zemlje u razvoju biti puno više pogođene nego Europa koja je ipak bogata regija.

Poduzeli smo određene poteze u agrarnoj politici kako bi se proizvodilo više pšenice i žitarica na većim površinama. Europskim poljoprivrednicima potrebna je pomoć, već smo povećali isplate unaprijed s 50 na 70% budući da je to pitanje sigurnosti opskrbe hrane. No, bojim se da neće biti dovoljno hrane u svijetu.

Treba imati na umu da inflatorni pritisci nerazmjerno jače pogađaju ranjivije skupine društva. Zato je nužno uspostaviti specifične nacionalne politike za pomoć tim skupinama. Kada je inflacija u pitanju rekao bih da se moramo osloniti na europsku središnju banku jer oni rade dobar posao. Očekujem da će kamatna stopa porasti u narednih nekoliko mjeseci.

Na europskoj razini ono što možemo napraviti jest ukloniti barijere i iskoristiti potencijal jedinstvenog tržišta, pojačati suradnju jer još uvijek postoje neke prepreke, pogotovo u području usluga i time poboljšati poslovno okruženje za male igrače.

A energija?
Pitanje energije još je i važnije zbog inflacije. Europa koja sada uvozi oko 50 posto fosilnih goriva mora biti neovisna od ruskih izvora. Moramo promovirati obnovljive izvore energije kako je zamišljeno zelenim planom, i promijeniti naš energetski “mix”.

Smatram da ne treba stvarati strah od nuklearne energije jer je to energija koja ne stvara emisije. U narednih pet godina, možda i kraće, Europa može postati potpuno neovisna o Rusiji.

To je važno jer Rusija novcem od fosilnih goriva financira rat. Konačno, ali ništa manje važno je pozabaviti se energetskom učinkovitošću kako bismo trošili manje energije. Koristeći programe energetske učinkovitosti zgrada u Slovačkoj danas koristimo 15% manje plina nego prije 15 godina.

U Europskom parlamentu adresiramo pitanja energetske suradnje, nužno je kreirati energetsku uniju da kupujemo plin zajednički, da surađujemo u energetici kao što je bilo, primjerice, u nabavi cjepiva protiv Covida 19, u infrastrukturnim projektima i projektima skladišnih kapaciteta.

Europska suradnja se razvija, prije 20 godina nismo mogli zamisliti da ćete vi imati euro, da ćemo biti tu gdje smo danas, da ćemo imati bankovnu uniju, uniju tržišta kapitala, da ćemo surađivati u pandemiji… Puno je prostora za suradnju, a ključno je da smo zajedno jači.