U Hrvatskoj je trenutačno blokirano oko 2650 MWh investicija s energetskim odobrenjem, vrijednih 1,5 milijardu eura, upozorili su iz HUP-a predstavljajući početkom tjedna svoju “Bijelu knjigu”, dokument kojim već treći put Vladi ukazuju na trenutačno stanje i daju preporuke za mjere kojima olakšati poslovanje. U dokumentu koji je predstavio HUP-ov glavni ekonomist Hrvoje Stojić, sadržano je i poglavlje s preporukama Udruge energetike, koje objašnjava i spomenuti problem blokiranih investicija. Takvom stanju pridonijela je ponajviše situacija s HERA-om, odnosno izostanak njezine metodologije za priključenje na mrežu, zbog čega je nemoguće ishoditi potrebne dozvole i planirati daljnja ulaganja. Situaciju zbog HERA-e ilustrira podatak koji je iznesen u Bijeloj knjizi, da je trenutačno u Hrvatskoj instalirano 1800 MW OIE, te da bi kapacitetima koji stoje blokirani moglo osigurati pokrivanje potreba gotovo polovice kućanstava u Hrvatskoj.
Rast profita i zaposlenih
U prezentaciji ovog sektora i potrebe da mu se u Vladi posvetiti više pozornosti radi daljnjeg jačanja, HUP izdvaja podatke iz kojih je vidljiv njegov rast zabilježen u prethodnih pet godina – poslovni prihodi čak za preko 134 posto, popevši se na 19,2 milijarde eura u prošloj godini, a pritom je trećinu prihoda u posljednje tri godine realizirano kroz izvoz. Broj poduzetnika u ovoj djelatnosti povećao se za više od 50 posto, na 1255, a prema posljednjim podacima one zapošljavaju 17,3 tisuće radnika, posluju s neto dobiti od 577 milijuna eura i EBITDA-om od gotovo 1,4 milijarde eura. Tvrtke bilježe, kako ocjenjuju u HUP-u, solidan realni rast produktivnosti i profita u odnosu na prosjek EU-a, a potencijala za rast ima znatno više, kako zbog prirodnih resursa, tako i geostrateškog položaja i činjenice da se nalazi na dva energetska koridora važna za europsko tržište. Osim toga, sektor je i visokokapitaliziran i nezadužen, sposoban za velika investiranja u projekte, što dodatno pojačava i mogućnost povlačenja sredstava za zelenu tranziciju iz europskih fondova. Procjene su da bi do 2030. s investicijama u OIE Hrvatska mogla postati energetski samodostatna, no to će uvelike ovisiti i o politici i funkcioniranju javnog sektora. Zelenu tranziciju već sada koče nedostatni kapaciteti prijenosne i distribucijske elektroenergetske mreže. Mjere koje su na snazi s ograničenjima marži otežavaju prema ocjeni HUP-a poslovanje distributerima naftnih derivata, rastu i troškovi distribuciji prirodnog plina, a k tomu administracija koči realizaciju projekata, velikim dijelom i zbog manjka radnika, pa je Hrvatska tako jedna od četiri članice EU u kojima ishođenje potrebnih dozvola traje najduže. Sve to su slabe točke na ‘terenu’, kojima se limitira snažniji razvoj i ostvarenje zacrtanih ciljeva u razvoju OIE.
Kako pomoći ulaganja u OIE i energetski sektor? Poslodavci su Vladi svoje prijedloge objedinili u 11 točaka upućenih kroz Bijelu knjigu, a čije uključenje u vladinu politiku u narednom razdoblju može poboljšati uvjete i potaknuti daljnji razvoj u sektoru.
Krovna radna grupa
Prvi je prijedlog da se osnivanje međuresorna krovna radna grupa, koju će činiti predstavnici javnih tijela iz energetskog sektora i privatnika i koja će se baviti problemima provedbe energetske tranzicije i problema administrativnih procedura i promjena regulative. Drugi je prijedlog HUP-a primjena premijskog sustava poticanja proizvodnje OIE, a treći predviđa hitno donošenje Odluke o iznosu jedinične naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu, što drže presudnim za pokretanje investicijskog ciklusa. Taj zastoj zaslužan je i za blokirane investicije, jer zbog kašnjenja te odluke, a to traje već dvije godine, nije moguće pokrenuti postupak izrade EOTRP-a i ishoditi ugovore o priključenju, dakle, poduzetnici nemaju mogućnost dobivanja dozvola za svoje projekte OIE. Osim toga, u HUP-ovoj Udruzi energetike smatraju i da kod utvrđivanju naknade trošak priključenja treba obuhvatiti samo stvarne troškove, odnosno investitorima treba naplatiti samo izgradnju trafostanice, vodova, kablova i druge opreme. Predlažu pritom i da se umjesto podnošenja zahtjeva samo jednom godišnje, od 1. do 15. svibnja, omogući ‘labaviji’ pristup priključenju na mrežu.
Za razvoj ovog sektora potrebnim poslodavci vide i donošenje programa državnih poticaja za ulaganja u OIE i visokoučinkovitih kogeneracija, kojim bi u tom kontekstu trebalo utvrditi kvote za njihove poticaje. Ukazuju i kako pozornost treba dati i općoj uredbi o skupnom izuzeću (GBER), jer javni poziv za tržišne premije ne može obuhvatiti i geotermalnu tehnologiju, koja je, kako ističu, financijski zahtjevnija i ulaganja u taj proces traju duže i rizičnija su u odnosu na ostale obnovljivce. Naravno, naglasak je i da se na natječajima za tržišne premije postave i ‘adekvatne otkupne cijene’.
Među mjerama potrebnima za poboljšanje u sektoru HUP-ovci ističu i smanjenje kašnjenja u postupcima ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš. U praksi ona se protegne i na 240 dana, umjesto propisane razine od 60 dana, a prijedlog je i da umjesto nadležnog Ministarstva izrade mišljenja bude spušteno na energetske institute, koji su bolje kapacitirani i stručni za takve postupke. Time bi se omogućilo i rješavanje ovog problema za razvojne projekte.
Kočnicom se u praksi pokazuje i situacija s energetskim odobrenjima (EO). Njihova valjanost traje sedam godina, što poslodavci inače drže i nedostatnim za složenije projekte, a stav je i prijedlog Vladi da se početak tog roka počinje mjeriti od dobivanja pravomoćne građevinske dozvole. S obzirom na valjanost energetskih odobrenja od 7 godina za izgradnju postrojenja (premalo za kompleksne projekte), EO treba smatrati konzumiranim s pravomoćnom građevinskom dozvolom.
Ukidanje komunalne naknade
“Zbog nedonošenja odluke o iznosu jedinične naknade za priključenje na mrežu investitori ne mogu nastaviti razvoj projekata, a istovremeno im teče rok za izgradnju postrojenja te ulaze u rizik da će im zbog kašnjenja institucija isteći valjanost energetskog odobrenja”, ističu u HUP-u, pojašnjavajući kako se time investitore vraća na sam početak. U praksi se pojavljuju kao problem i komunalne naknada za postrojenja OIE, koja, kako tvrde u HUP-u, proizvoljno i bez utemeljenja određuju jedinice lokalne samouprave. Apsurd je po njima za takvu naknadu još i veći što one ne sudjeluju u razvoju infrastrukture, jer se postrojenja vjetroelektrana i solarnih elektrana u pravilu grade izvan naseljenih područja i ne koriste infrastrukturu lokalnih samouprava. Zbog toga opravdanim poslodavci drže ukidanje ove komunalne naknade. Osim toga, smanjenje administrativnih i financijskih opterećenja potrebnim vide i za ulaganja u tehnologije vodika iz vlastitih OIE. Usklađivanjem domaćeg zakonskog okvira s europskim direktivama trebalo bi, kažu, rasteretiti obveze ishođenja energetskog odobrenja za postrojenja kojim se povezuju ona za proizvodnju energije na ona za proizvodnju vodika, putem izravnog voda. Među predloženim mjerama još je navedena i potreba liberaliziranja maloprodajne cijene goriva u korist malih distributera, koje više pogađaju velike oscilacije u tržišnim cijenama nafte. Kako se izmjenama RED III direktive distributerima nameće visoke obveze distributerima, te postavlja istodobno ograničenja za umješavanje biogoriva, Vladi predlažu i ukidanje ograničenja od 1,7 posto udjela biogoriva u nacionalnom prometu ili postupno uvođenje ograničenja do 2030. Za izmjenama potrebno je po predstavnicima sektora posegnuti i u Metodologiji tarifnih stavki za distribuciju plina. One su, naime, određene na temelju troškova distributera iz 2020., zbog čega su tvrtke prisiljene smanjiti investicije i broj zaposlenih.
Uz ovih 11 prijedloga Vladi, u Bijeloj knjizi ukazuje se i na nekoliko dodatnih slabih točki za ovaj sektor, poput sve većeg rizika kibernetičkih napada na javnu infrastrukturu, ali i činjenicu da se kasni s donošenjem desetogodišnjeg strateškog plana razvoja prijenosne i distribucijske mreže za električnu energiju, trebao je biti donesen još 2022.
