Pred sam kraj godine javno su progovorili proizvođači iz drvne industrije o ozbiljnom padu narudžbi i stiskanju glavnih tržišta, koje osjećaju već od početka 2023., a prave razmjere po nagovještajima s terena očekuju u 2024. Zato su se obratili za pomoć Vladi, apelirajući da im pomogne mjerama po uzoru na one iz pandemijskog razdoblja.

Već tradicionalno, ‘drvari’ za sebe kažu da su prvi vjesnik teških vremena za gospodarstvo, a iako će u razgovorima gospodarstvenici u više-manje svim sektorima potvrditi da se već debelo osjeća nastavak neizvjesnosti koja traje od početka rata u Ukrajini, hrvatski su poduzetnici i dalje optimističniji nego njihovi kolege u ostalim europskim zemljama.

Redovita godišnja anketa koju o očekivanjima za narednu poslovnu godinu provodi Eurochambres u 27 zemalja, u odnosu na 2023. pokazuje da su nešto pozitivniji u procjenama za svoje poslovanje tek poduzetnici u Crnoj Gori, Portugalu i Rumunjskoj te Turskoj. U svim zemljama koje su naša glavna tržišta, u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, poduzetnici očekuju pogoršanje. Tek Talijani, koji su lani bili pesimisti, pokazalo se i s razlogom, sada ne očekuju značajnije promjene.

Ljubomir Jelić/PD

Za većinu ispitanika, visoke potrošačke cijene i niska osobna potrošnja ostavljaju danak na domaćoj prodaji. No, hrvatski poslovnjaci, njih gotovo 58 posto, uvjereni su da će im na nacionalnoj razini prodaja u 2024. rasti, promjene ne očekuje 36,5posto, a tek njih 5,6 posto očekuje pad prodaje. Izvoz je, s druge strane, u ovoj godini najprije znatno usporio, a potom i skliznuo ispod razine u 2022., no na stranim tržištima i unatoč signalima na koje ukazuju drvnoj industriji, hrvatski poduzetnici su optimisti. Samo ih mali broj, manje od 7 posto, očekuje slabiji izvozni rezultat nego u ovoj godini.

Visoke kamatne stope u većini zemalja poduzetnicima predstavljaju razlog za propitivanje planiranih ulaganja, pa ih primjerice u Austriji 38,5 posto očekuje pad investicija, u Njemačkoj 31 posto i Sloveniji 32 posto, dok u Hrvatskoj pad ulaganja realnim procjenjuje tek 11 posto. Takve signale prate i pokazatelji o očekivanju u području zaposlenosti, pa u Hrvatskoj pad očekuje manje od 5 posto poduzetnika, za razliku od njemačkih kolega (22 posto) ili austrijskih i slovenskih (32 posto).

Nema vremena za čekanje

Da investicijski ciklus neće stati, vidljivo je i iz kolumni gospodarstvenika koje Poslovni dnevnik tradicionalno pozvao da iskomentiraju uvjete za svoje poslovanje i planove za iduću godinu. Dva su momenta važna za zadržavanje tempa ulaganja – zelena tranzicija EU koja diktira i nove standarde u poslovanju, te europski fondovi na koje se u realizaciji projekata tvrtke mogu oslanjati. Konzultanti koji pružaju potporu poduzetnicima u povlačenju EU-sredstava kažu kako je itekako puno prostora za unapređenje prakse i poboljšanja u 2024.

“Iako su pomaci vidljivi u pozitivnom kontekstu, jer je Hrvatska ugovorila projekte u vrijednosti od 13,73 milijarde eura, što je znatno više nego što je imala na raspolaganju (10,73 milijarde eura), to ne znači da će isto toliko biti iskorišteno, jer je do sada ovjereno samo 64,34 posto dodijeljenih sredstava, postavljajući pitanje hoćemo li dosegnuti 100 posto ukupne alokacije”, ističe Ljubomir Jelić iz HUP-ove Udruge profesionalaca za fondove EU (HUP EU PRO).

Sažimajući što je iza nas i gdje želimo biti, Jelić kaže kako unatoč dosadašnjem iskustvu u korištenju EU fondova još nismo uspostavili jedinstven sustav koji bi olakšao i pojednostavio procedure. Štoviše, stvorili smo ‘birokratsko klupko’ s prevelikim brojem pravila, propisa i administrativnih zahtjeva koji otežavaju i usporavaju procese. Kao primjer on navodi Poziv ‘Jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije u sektoru turizma’, koji uz Poziv ‘Potpora poduzećima za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo’ predstavlja najveći poduzetnički natječaj u ovoj godini.

“Unatoč upozorenjima HUP-a na vrlo kompleksne tehničke zahtjeve kod dokumentacije i kriterija za prijavu poduzetnika, pravila natječaja ostala su izazovna, za poduzetnike, ali i za provedbena tijela u fazi evaluacije”, ističe Jelić, konstatirajući kako na jedan od ovih natječaja nije pristiglo dovoljno prijava, budući da se poduzetnici sa spremnim projektima nisu mogli kvalificirati, a za drugi proces evaluacije još traje.

“Poduzetnici nerijetko nemaju vremena čekati sustav koji njihove investicije ocjenjuje bez jasnog vremenskog okvira i ponekad zbunjujućeg sustava vrednovanja, zbog čega se događa da dio njih nakon jednog pokušaja zauvijek odustane od EU natječaja”, ističe Jelić, a iz komunikacije s poduzetnicima u pripremi projekata detektiran je nedostatak stručnog kapaciteta i u javnom i u privatnom sektoru.

Neizvjesnost i kašnjenje, dodaje, također su velik problem u planiranju. “Unatoč činjenici da je Hrvatska završila proces programiranja za novo programsko razdoblje 2021.-2027., i dalje smo zemlja članica koja nije raspisala niti jedan poziv. Uvažavajući činjenicu da smo u vremenskom rascjepu između dva programska razdoblja i apsorpcije NPOO-a, ne dozvoljava nam da posljedice snose sami korisnici”, kaže Jelić, ukazujući kako će u godini koja je pred nama vrijeme biti velik izazov svim sudionicima u korištenju EU fondova.

Emanuel Kovačić/D. Puklavec/PIXSELL

EK prema kraju mandata

Strategija pametne specijalizacije, kao krovni strateški dokument za inovacije, ovih će dana biti upućen Vladi na usvajanje. “Od ukupno 1,7 milijardi eura za gospodarstvo, najviše potpora ići će upravo za istraživanje i razvoj te za razvoj i internacionalizaciju poslovanja MSP-ova, za što se vrijeme u provedbi ne može olako skratiti”, poručuju iz HUP EU PRO-a, podvlačeći da su voljni pomoći oko pripreme uvjeta budućih natječaja, te da će se bez sinergije teško uspješno iskoristiti raspoloživa EU sredstva.

Protekle dvije godine najosjetljivije za realni sektor bilo je osigurati sirovine i energiju u uvjetima nedostatka i rasta njihovih cijena, a izazov su predstavljali i troškovi visokopostavljenih ‘zelenih’ ciljeva EU. Oni ostaju velik izazov i u idućoj godini, a hrvatski poslodavci lobiraju da se uspostavi ravnoteža između provođenja cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova i održavanja sigurne i cjenovno pristupačne opskrbe energijom.

“Petogodišnji mandat Europske komisije bliži se kraju, a u tijeku su završni radovi na objavljivanju preostalih prijedloga i dokumenata u sklopu agende Green Deal s ciljem da Europa postane prvi klimatski neutralni kontinent s ekonomijom koja učinkovito koristi resurse uz ‘neto nula emisija’ do 2050. Na tom putu je ključan ‘Paket Fit for 55’ i njegovi zahtjevi, kako bi se postiglo smanjenje emisija stakleničkih plinova od bar 55 posto do 2030. u usporedbi s 1990.

Paket uključuje 13 međusobno povezanih dokumenata kojima se revidiraju postojeće klimatske i energetske postavke iz direktiva i uredbi EU i šest novih zakona, ispunjenje kojih omogućuje bržu transformaciju u gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika”, objašnjava trenutnu poziciju Emanuel Kovačić, predsjednik HUP-ove Udruge za energetiku.

Očekuje se, kaže, da će novi zakoni povećati troškove poslovanja i promijeniti potražnju za proizvodima, dok će istovremeno pružati povećanu potporu aktivnostima i proizvodima s niskom emisijom ugljika, kao što su napredna biogoriva, zeleni vodik, sintetska goriva i obnovljiva elektroenergija.

Ukratko – ispunjavanje novih obveza, posebice korištenje OIE u području prometa, kao i obaveza uštede energije, bit će izuzetno zahtjevan i skup zadatak.

Ulaganja u vrijeme inflacije

Kovačić ukazuje i da se u regiji srednje i istočne Europe suočavamo s trostrukim izazovom: moramo osigurati pristupačnu opskrbu energijom, istovremeno ispunjavajući ciljeve dekarbonizacije i kružnog gospodarstva, tražeći balans u sve konkurentnijem međunarodnom okruženju. Za tvrtke u svakom slučaju ta pravila pretpostavljaju ogromna ulaganja i investicijske projekte, i to u uvjetima viših cijena energije, inflacije i rizicima opskrbe, a jedna od prepreka koja će usporavati ostvarenje cilja je i nedostatak stručnih kadrova i u javnom i privatnom sektoru.

Nedostatak radnika nastavlja sve više pogađati EU, pa tako i Hrvatsku, u kojoj je u deset mjeseci ove godine izdano više od 147 tisuća dozvola. Procjene su poslodavaca da će iduće godine potrebe biti i veće, da će u Hrvatskoj raditi više od 200 tisuća stranih radnika. Izazov ostaju i u 2024. troškovi rada, jer je dugotrajnu visoku inflaciju morala pratiti prilagodba plaća, naročito u radno intenzivnim sektorima. Pred gospodarstvenicima je, nema sumnje, još jedna napeta godina, u kojoj ponovno puno toga neće ovisiti o njihovoj umješnosti.