Vlada bi na današnjoj sjednici trebala predstaviti dodatne mjere u borbi s ekonomskim posljedicama koronakrize, a neslužbeno se tvrdi da bi dodatni paket trebao težiti približno koliko i prvi – oko 30 milijardi kuna.

Među ključnim dodacima za poduzetnike trebali bi biti privremeni otpisi umjesto prvotno predviđenih odgoda u sferi plaćanja pojedinih poreza, a isto se najavljuje i za neke parafiskalne namete (od raznih naknada i obveznih članarina do spomeničke rente).

Pritom bi pravila u smislu trajanja poštede bila različita za tvrtke kojima je zbog koronakrize uvedena zabrana rada (tri mjeseca) i one koje rade ali im je zbog krize prihod pao 20 posto i više.

Mjere se usto podebljavaju i za poljoprivredu, ali i za radnike za čije očuvanje radnih mjesta je pristiglo već više od 360 tisuća zahtjeva poduzetnika za mjeru isplate “državnog minimalca”.

Umjesto minimalne plaće od 3250 kuna radnicima će se isplaćivati 4000 kuna neto, što bi trebalo stajati više od osam milijardi kuna.

Pored moratorija na plaćanje kreditnih obveza, za krizom pogođene građane u drugom su se paketu mjera navodno razmatrali i ustupci od strane pojedinih državnih poduzeća, i to kroz privremeno ukidanje plaćanja nekih naknada, ali i moratoriji ili smanjenja računa za potrošnju (npr. struja, voda.

Još jučer u Vladi su se vagale pojedine mjere “sa stola” za drugu rundu, a današnja sjednica pokazat će slijede li i neka iznenađenja, o čemu također ima dosta nagađanja.

Kako bilo, udvostručenje paketa mjera pomoći na oko 60 milijardi kuna za državne je financije ogroman zalogaj. To što će se samo dio tog iznosa izravno vidjeti u smanjenju prihoda odnosno povećanju rashoda opće države ne umanjuje izazov jer su tu i golema izvanredna povećanja proračunskih troškova povezana s epidemijom Covid-19.

U prvom redu to se odnosi na troškove u sustavu zdravstva, ali i policiji te još nekim javnim sustavima, a na sve se samo nadovezao i potres u Zagrebu. Ne čudi stoga što minstar financija Zdravko Marić ustrajava na tome da PDV tek po naplati faktura plaćaju samo poduzetnici s prihodima do 7,5 milijardi kuna.

Razumljivo je i da se u uvjetima neizvjesnosti trajanja koronakrize mjere nastoje prilagođavati u hodu. Upravo zbog faktora neizvjesnoti trajanja izvanredne situacije ni Marić ni guverner Boris Vujčić ne upuštaju se zasad ni u okvirne procjene utjecaja koronakrize na rast javnog duga i proračun 2020.

Sigurno je tek da s planskim veličinama neće imati puno veze. Sad su i fiskalna i monetarna vlast fokusirane na pitanje financiranja i osiguranje likvidnosti.

Najave ušteda i racionalizacija rashoda po pojedinim resorima mogu samo donekle pripomoći u tome, to prije što u pogledu plaća zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama zasad mahom govori tek u kontekstu razgovora sa socijalnim partnerima o suspendiranju lanjskog sporazuma o povećanju.

Ministarstvo financija i HNB stoga su “do grla” u velikim brojkama. Tako se, primjerice, nemali dio od oko 10,5 milijardi kuna nedavno otpuštene kunske likvidnosti slijedom HNB-ova spuštanja obvezne pričuva banaka sa 12 na 9 posto već prelio iz banaka državi kojoj iduća dva tjedna slijedi više od šest milijardi kuna isplata za mirovine i (redovne) proračunske plaće.

HNB je proteklih tjedana, osim deviznih intervencija, bio veoma aktivan i u otpuštanju likvidnosti kroz tzv. strukturne repo operacije, kao i izravne otkupe državnih obveznica (više od osam milijardi kuna).

Uz razgovore koje Vlada i sada vodi s bankama u vezi s financiranjem proračunskih rupa, središnja banka sigurno će i dalje biti aktivna i u izravnom ili neizravnom otkupu državnih obveznica.

Nakon što su u prvoj rundi u tom otkupu u fokusu bili investicijski fondovi (i stabilizacija tržišta obveznica nakon pojačanih isplata iz fondova), u drugoj bi mogli biti mirovinski fondovi.

Kao institucionalni investitori s imovinom od oko 110 milijardi kuna (krajem veljače 112) oni su jedan od važnih oslonaca države u financiranju, ali nakon izdanja obveznica potkraj veljače ni oni ne raspolažu s prevelikim udjelom likvidnih sredstava; računa se da je to oko pet posto, odnosno oko pet milijardi kuna. Za više od toga “mirovincima” bi očito trebala mogućnost da HNB otkupi dio obveznica RH iz njihova portfelja.

Osim toga, iako se zasad o tome ne govori, lako je moguće da se Vlada odluči i za privremeno zamrzavanje uplata u drugi mirovinski stup, što je i za nekih ranijih kriznih situacija bila opcija koja se razmatrala, a što godišnje iznosi približno 6 milijardi. To nisu i jedine mogućnosti drugog stupa u smislu financiranja, ali zasad se najmnje vjerojatnom ili najmanje spremnom čini angažman mirovinaca kroz privatizaciju.

Naravno, država dijelom računa i na europski novac. Uz 1,16 milijardi eura koji bi joj trebali pripasti kao proporcionalni dio neutrošenih sredstava iz proračuna EU za kohezijsku politiku, razmatra se i mogućnost dodatnih oko milijardu eura od ECB-a, iz neiskorištenih sredstava Europskog stabilizacijskog mehanizma unatoč tome što nismo dio eurozone.

Konačno, u Ministarstvu financija pomno se prati stanje na inozemnom tržištu obveznica i procjenjuju mogućnosti za izlazak na tržište.