Buran istup dekana FER-a Gordana Gledeca na nedavnom predstavljanju programa o klimatskim promjenama, kada je pred ministrima ukazao na probleme koje ima s EU projektima zbog prevelike administracije na lokalnoj razini, ukazao je na jednu zanimljivu činjenicu. FER je, naime, jedan od najvećih i najuspješnijih korisnika EU fondova. 

U okviru EU programa Horizon 2020, koji je u Hrvatsku donio 92 milijuna eura, IRB je povukao više od 10 posto, FER gotovo 10 posto, a zagrebački FSB ih slijedi u stopu. Uspoređujući to s Njemačkoj, IRB je u hrvatskim okvirima po povlačenju novca jednako uspješan kao i Max Planck Institut u Njemačkoj, a FER je uspješan kao Fraunhofer Institut. K tome, više od trećine zaposlenih na FER-u, znači više od 200 istraživača, plaće financira tako što godišnje iz EU fondova povuku 25 milijuna kuna.

Da li je bilo posljedica i učinka od vašeg govora pred ministrima? 
Nisam očekivao neposredni učinak. Ono što je sad izvjesno je da se u programskom razdoblju od 2021. planira smanjiti administrativno opterećenje. Iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost su nas kontaktirali kako bi se pobliže upoznali s našim iskustvima i olakšali provedbu na obostrano zadovoljstvo. Iz ministarstava je bilo negodovanja, ali i podrške za izrečeno.  Moje riječi nisu bile uperene ni protiv koga osobno, nego sam naveo isključivo činjenice da preveliko administriranje guši istraživački rad FER-a  i drugih fakulteta i znanstvenih institucija. No, javili su mi se i brojni gospodarstvenici te neki gradonačelnici, koji kažu da su jednako ogorčeni.

Kakve biste promjene predložili? 
Ako bih to mogao sumirati u jednu rečenicu, onda bi to bilo da država prestane korisnike svojih usluge promatrati prvenstveno kao muljatore i mutikaše. Kod nas moraš dokazivati nevinost, u normalnom svijetu svi su nevini prije nego što im se dokaže krivnja, a ako prevariš državu, npr. ne platiš porez, kazna treba biti nemilosrdna. Ne vidim zašto tako ne bi bilo i u Hrvatskoj..

Da li je to jedini problem? 
Naravno da ne. Osim što se država ne fokusira na lov i kažnjavanje muljatora pa previše administrira prema svima nama ostalima, jednako tako treba i novu kadrovsku politiku u administraciji. Trenutačno, u svim institucijama koje se bave EU fondovima nedostaje kompetencija. Ljudi dođu, nauče i odu na bolje plaćene poslove i bolje uvjete rada. Nema motiviranja da ostanu i da cijeli sustav bude učinkovitiji.

Kako FER zadržava svoje stručnjake da ne odu? 
S jedne strane, to nije ni cilj. Ljudima treba ostaviti prostora za razvoj, i ako svoje iskustvo oplemene drugdje i vrate se, i to podiže cijeli sustav. Uostalom, kod nas i radi nekoliko istraživača koji su svoju karijeru započeli u inozemstvu. Prije koju godinu sam na skupu dvadesetak najvećih hrvatskih izvoznika pitao koliko su zaposlili doktora znanosti pa je ispalo da nisu nijednog. Protočnost nije dobra ni u gospodarstvu. S druge strane, raditi na FER-u je vrlo poticajno za naše stručnjake, jer su u kontaktu s vrhunskom znanošću na globalnoj razini. Imamo snažnu međunarodnu suradnju. Više od 100 partnera i 190 istraživačkih projekata, od toga 59 međunarodnih.  Naši istraživači i profesori pronalaze nove kadrove među studentima. Neki kasnije ostanu na fakultetu, neki odu u gospodarstvo. Međutim, da bismo ih motivirali na ostanak razvijamo centre u okviru fakulteta koji surađuju s malim i srednjim tvrtkama na R&D-u.

Radite li i s velikim tvrtkama na istraživanju i razvoju? 
Da. Primjerice, s Končarom smo radili na barem stotinu projekata, sada primjerice radimo i na projektu 'SafeTram: Sustav za povećanje sigurnosti vožnje javnog urbanog tračničkog prometa'. U osnovi riječ je o AI sustavu koji će pomagati vozačima tramvaja, čime će se značajno smanjiti broj nesreća u kojima nastaju velike materijalne štete i stradavaju ljudi. Izuzetno smo ponosni i na trajnu suradnju s Ericssonom Nikola Tesla. S Končarom, Ericssonom i Schneider Electricom radili smo i na razvoju naših studijskih programa.  U suradnji s američkim MIT-om radili smo na sustavu za praćenje kvalitete zraka temeljenom na Internetu stvari, koji je testiran u Singapuru. Slični sustavi testirani su i u Zagrebu. Dakako, takvih primjera ima mnogo.

Mnogo se priča o STEM-u, a na STEM fakultetima u jesenskom roku ostaje slobodnih mjesta. Zašto? 
Možda neki učenici smatraju da su takvi fakulteti teški. Možda okolina potiče takve promjene sporije nego bismo željeli. Mnogo je razloga. FER se s time nosi tako da u sklopu programa popularizacije znanosti koji je pokrenut 2012. godine naši istraživači gotovo svaki tjedan drže predavanja i radionice u osnovnim i srednjim školama te tako djeci i učenicima otvaramo vidike. Samo prošle godine aktivnostima u sklopu programa doprijeli smo do preko 5 tisuća mladih. Za taj smo program dobili i državnu nagradu za popularizaciju znanosti.  Nažalost, niti jedna promjena ne događa se brzo.

Interes za FER je sada 2:1. Hoće li FER podizati svoje kvote? 
Za oko 1300 maturanata godišnje FER je prvi izbor fakulteta. To ne osigurava samo brojnost nego i kvalitetu. Zato ne namjeravamo dizati kvotu za postojeće studije sa sadašnjih 650. Treba znati da oko 70 studenata po generaciji ne diplomira. Kad bismo ih upisivali više, fakultet bi s uspjehom završio jednak broj studenata kao i sada.

Ali i sve je više izbora: Algebra, TVZ, PMF; razne online edukacije… Kako se FER prilagođava tim trendovima? 
Transformacija obrazovanja prati brzi napredak razvoja tehnologija pa se i mi tome prilagođavamo. Malo nas usporava što proces akreditacije novih programa traje i do godinu dana.  No, već smo uveli niz specijalističkih studija: za upravljanje projektima, za transformatore, za željezničke elektrotehničke sustave, za regulaciju tržišta elektroničkih komunikacija, za informacijsku sigurnost i za tehnologije u osiguranju. Tu su nam partneri HŽ, Končar, Hakom i drugi. U suradnji s FSB-om iz Zagreba i gradom Šibenikom u Šibeniku smo pokrenuli dislocirani Studij energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora. To je sjajan projekt; studij upisuje 30-ak studenata i nudi izvrsnu perspektivu zapošljavanja u temama koje su trenutačno u europskom fokusu. Moram istaknuti i veliko zalaganje grada Šibenika i gradonačelnika Burića koji postavlja primjer svima kako se lokalna vlast mora brinuti o budućnosti.  Tradicionalno smo u preddiplomskim i diplomskim studijima fokusirani na elektrotehniku, ICT i računarstvo. Ali i tu ćemo inovirati diplomske studije. Moram istaknuti da nam Algebra, TVZ i PMF nipošto nisu konkurencija, nego partneri s kojima ostvarujemo zajednički cilj.

Koje nove diplomske studije? 
U sve naše studijske programe ugradili smo elemente koji studentima približavaju poduzetništvo, posebno putem programa studentskih praksi. Osim što razvijamo studijske programe iz područja elektrotehnike, ICT-a i računarstva, s Medicinskim fakultetom i FSB-om razvijamo studij biomedicinskog inženjerstva. S Filozofskim fakultetom surađujemo na razvoju kognitivnih znanosti. S umjetničkim akademijama razvijamo diplomske studije dizajna i razvoja videoigara. To je smisao, suradnja, jer tržištu ne treba 5000 studenata FER-a, ali FER svojim kompetencijama može sudjelovati u studijima drugih akademskih partnera.

Ali svaki taj novi studij donijet će nove kvote, povrh 650 postojećih? 
Da. Svaki od tih studija imat će svoju kvotu. Ove godine planiramo pokrenuti i međunarodni studij na engleskom s kvotom od 50-ak studenata. 

Ima li visoko obrazovanje u Hrvatskoj budućnost zbog pada nataliteta i trendova među mladima? 
To je veliki problem. Od 2018. do 2022. godine broj osamnaestogodišnjaka  pada za 20 posto, s 50 na 40 tisuća. Do 2050. godine past će još i više. Bazen je sve plići. FER se s tim nosi ranije spomenutim otvaranjem studija na engleskom jeziku, otvorenog strancima. Već ove godine kao svojevrsni pokus upisali smo devet studenata iz Kine na studiju energetike. I nama je sve to novo, o svemu učimo, od poboljšanja programa do toga kako im pomoći da budu zadovoljni boravkom u Hrvatskoj tijekom studija. Možda je teško vjerovati, ali tek je nedavno promijenjena definicija studenta koja je dosad onemogućavala da se studentom smatra netko tko nije državljan EU (pa tako i Hrvatske). Teško je bilo biti student iz inozemstva.

Osim 'uvoza' studenata, hoćete li uvoziti i kadrove na fakultetu? 
Koliko je god dobro da se organski, unutar organizacije razvijaju novi kadrovi, toliko nije dobro ako je to jedini kadrovski model. FER zato i tu inovira. Među istraživačima na našim zavodima već smo imali istraživače iz Indije, Italije, Iraka i Irana. Nažalost, dovesti vrhunske stručnjake da predaju često je složeno i financijski zahtjevno, no i to činimo putem programa međunarodne razmjene Erasmus+. 

Ali unatoč trudu mnogi mladi odlaze van raditi?
Dijelom to traži promjene i kod poslodavaca. Često poslodavci dođu i traže studente završne godine diplomskog studija da bi ih zaposlili. To je pogrešno očekivanje. Poslodavci moraju pomoći graditi buduće stručnjake i mnogi u Hrvatskoj to već rade. Veliki dio domaće ICT industrije na svim godinama studija provodi projekte na kojima u mjeri u kojoj im studentske obaveze dopuštaju mogu raditi studenti. Tako se studenti uče novim stvarima, dobivaju ideju kako će im izgledati posao, ali i upoznaju potencijalne poslodavce. Do završne godine diplomskog studija takoreći da nema studenta koji već nije odlučio gdje će dalje. Čak 80 posto studenata FER-a ima posao tijekom studija. Ponosni smo što naši studenti mogu nakon diplome izravno u Google, Microsoft ili Facebook, no trudimo se da velike strane kompanije pokreću projekte kod nas te u Hrvatskoj otvaraju inovativna i dobro plaćena radna mjesta.

Osim Centra za umjetnu inteligenciju što ćete još graditi?
Trenutačno imamo jedini tehnički znanstveni centar izvrsnosti u Hrvatskoj. To je Znanstveni centar izvrsnosti za znanost o podacima i kooperativne sustave, i u njemu objedinjujemo 13 institucija u Hrvatskoj. Kad se govori o gradnji, fokusirani smo na to kako pronaći 60 milijuna kuna da bismo mogli obnoviti fakultet, jer troškovi održavanja i režija dosežu do 10 milijuna kuna godišnje. Zadnja osoba koja nas je podržala u fizičkom proširenju fakulteta bio je naš alumnus Ante Marković, zadnji savezni premijer prethodne države. I to je napravio uz protivljenje tadašnje republičke vlasti. Žalosti da nam nitko nije dao konkretnu potporu za modernizaciju i proširenje fakulteta od tada.

A Centar za umjetnu inteligenciju?
Centar za umjetnu inteligenciju neće biti zgrada, nego ćemo kroz taj projekt još jače povezati naših 18 laboratorija koji rade u tom području, da bi mogli raditi multidisciplinarne projekte, s obzirom na to da je smisao inovacija u AI-u u konvergenciji. Danas si mali broj poduzec?a u Hrvatskoj moz?e prius?titi razvoj vlastitih istraživačkih odjela pa je zato partnerstvo s nama logic?an izbor. Mi imamo snaz?nu suradnju s gospodarstvom i brojne uspjes?no zavrs?ene projekte u podruc?ju umjetne inteligencije s partnerima iz gospodarstva, poput razvoja sustava za zas?titu od kibernetic?kih prijevara, povec?anje sigurnosti voz?nje tramvaja, povec?anje produktivnosti u poljoprivredi, i mnoge druge.

S jačanjem AI-ja se vidi da je tehnologija tek dio odgovora u digitalnoj transformaciji, a dio je, primjerice i u etici i društvenom dogovoru. Vi ste radili na Hašeku. Zar jedan takav IT alat nije najbolje rješenje za jačanje pismenosti među mladima?
Hašek danas na adresi ispravi.me koristi više od 6000 ljudi dnevno tako da vjerujem da oni to razumiju. Nažalost, od 1991. kad je napravljen nitko nije prepoznao njegov značaj za hrvatsku kulturu, primjerice na poboljšanje pismenosti. Radimo na tome da ga integriramo u uredske alate, pametne telefone i slično, ali to košta, a cijeli je projekt gotovo isključivo rezultat entuzijazma sada umirovljenog profesora Šandora Dembitza. No, kad govorimo o hrvatskom jeziku onda je Hašek samo manji dio problema. U školama se na satu jezika i dalje naglasak stavlja na bubanje činjenica, a ne na čitanje s razumijevanjem. Nas na FER-u to smeta, jer primjerice izravno pogoršava šanse mladih da budu programeri. Naime, kad studentu date zadatak da nešto isprogramira, najčešće ne padne zato što ne zna programirati u C-u ili Javi već zato što ne zna pročitati tekst s razumijevanjem, prepoznati kako da ono što je pročitao pretoči u varijable i strukture podataka i algoritam itd.

Ali zar Hašek jedno vrijeme nije financirao Agrokor?
Jedno vrijeme da, jer su ga željeli koristiti, a zbog strogih uvjeta korporativne sigurnosti morali smo taj sustav dodatno instalirati unutar njihove mreže pa su ga i financijski podržali. Mnoge novinske redakcije koriste ga svakodnevno.

Mogu li takva pitanja s financijama pa i za obnovu fakulteta riješiti vaši alumni?
Sad radimo na stvaranju formalne mreže alumnija. No, almuni vani ne pomažu svojim fakultetima samo zbog ponosa i pripadnosti zajednici ili dobre volje nego im je to i porezni odbitak. U Hrvatskoj nažalost nije.

Vratimo se još etici, jer AI alati više nisu glupi alati već oni koji donose odluke o svemu pa i ljudskim životima. Koliko se etika uči na FER-u?
Dosta radimo na tome. Educiramo naše zaposlenike, a uveli smo i takve predmete u nastavu. Kao i kod svake nove tehnologije, na drus?tvu ostaje odgovornost da se koristi od umjetne inteligencije usmjere etic?kim, humanim i drus?tveno korisnim ciljevima. Naš Centar za umjetnu inteligenciju svojim c?e djelovanjem biti usmjeren upravo na takve pozitivne primjene umjetne inteligencije koje donose korist drus?tvu.

Njihovi alumni su 'krema' biznisa

Može li uz skok IT-a FER biti hrvatski Stanford?
Stanford je potaknuo razvoj startupa. FER je 2016. osnovao Centar karijera u sklopu kojeg potiče studentsko poduzetništvo i razvoj startupa, a pomaže i domaćoj industriji da lakše dođe do kadrova. Naš JobFair najveći je sajam poslova u Hrvatskoj. Kad se gleda šire, treba se sjetiti da su kompanije poput HEP-a i HRT-a začete iz znanja stečenog na FER-u pa ih ponekad i neformalno smatramo našim startupovima. Naši su alumni Gordana Kovačević, koja vodi Ericsson NT, zatim Tomislav Car koji je pokrenuo Infinum i Damir Sabol koji je napravio prvi startup exit u Hrvatskoj i pokrenuo Photomath. Ako bismo željeli izravno kopirati Stanford u tom smislu, onda nam u Hrvatskoj nedostaje kultura tolerancije neuspjeha. Bolje je tisuću puta probati i jednom uspjeti nego ne probati nijednom. No, i dalje se mladima poručuje da je svaki neuspjeh trajno obilježje. To treba mijenjati.