W. Robert Kohorst prije dvije godine stigao je u Zagreb na mjesto veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj. Pravnik po struci, iza njega je karijera u nekretninskom biznisu, osnivač je investicijske tvrtke za ulaganje u nekretnine Everest Properties u Californiji.

Njegova serija predavanja, započeta na temu neefikasnog pravosuđa, izazvala je poprilično interesa u javnosti jer je, bar za diplomatsku praksu, neuvijeno poručio što smatra problematičnim i dao konkretne preporuke. Zašto u Hrvatskoj nema više ulaganja američkih kompanija, hoće nakon fijaska s Izraelom posao s vojnim avionima Zagreb dogovoriti s Washingtonom (i kakve to veze ima s vizama i dvostrukim oporezivanjem) te kako gleda na širenje ruskog utjecaja, za Poslovni dnevnik govori W. Robert Kohorst.

Pokrenuli ste seriju predavanja sa startom u Hrvatskoj odvjetničkoj komori gdje je u fokusu bilo pravosuđe i konkretne preporuke što mijenjati. Takav pristup čini se poprilično izravan, svakako neobičan u diplomaciji?
Hrvatska Vlada često me pita kako možemo promovirati više investicija. Svrha govora bila je pomoći ekonomiji i pronaći načine kako olakšati američkim kompanijama da ovdje posluju, a ne kritizirati pravosuđe. Jedan od prepoznatih problema je manjak pravosudne efikasnosti. Postoje sistemski problemi i promjene koje treba učiniti u načinu kako se odvijaju sudski procesi i donose odluke. One se mogu odraditi relativno jednostavno, a donose više sigurnosti što bi u konačnici omogućilo tvrtkama da spremnije ulažu u Hrvatskoj.

Od siječnja na snazi je zakon koji suce obavezuje da prijavljuju imovinu, o tome ste govorili u svjetlu transparentnosti. Koliko to može popraviti stanje s obzirom da i sada političari moraju objavljivati imovinu pa ipak je povjerenje u njih na iznimno niskim razinama?
Otkrivanje imovine nije jedino što treba provesti, ali je veliki korak javnost stekne povjerenje da se ljudi u procesu ponašaju na pravedan i transparentan način. Zato mislim da je iznimno važno i za političare i suce i državne dužnosnike da pruže na uvid potpunu sliku svojih financija. I ja kao ambasador dužan sam objaviti vrlo detaljnu financijsku sliku, nemam nikakvih prigovora da se moja imovina kritički razmatra jer to ljudima daje više povjerenja da ću odraditi fer i nepristran posao.

Osvrnuli ste se i na izjavu ministra Bošnjakovića iz srpnja da neki ljudi u pravosudnom sustavu tamo ne pripadaju. Što očekujete nakon takve izjave?
U svakom sustavu postoje ljudi koje treba zamijeniti. U tome Hrvatska nije iznimka, isto je i u SAD-u. Želimo stalno imati najbolje ljude na tim važnim poslovima, i ministar je prepoznao da na to treba paziti, da je potrebno zamijeniti ljude koji se ne ponašaju prikladno. Ne mislim da je to posebna osuda hrvatskog sustava već generalni komentar.

Ovdje ste nekoliko godina, vjerujete li da je ključni razlog za to što u Hrvatskoj nema više američkih investicija upravo pravosuđe?
Ne znam kako bi ih precizno pozicionirao prema drugim problemima, ali je vrlo bitno. Razgovarao sam sa nizom američkih ulagača koje su zabrinuti oko manjka efikasnosti sudova i kako to utječe na njihovu sposobnost da donose poslovne odluke. To nije hipotetska rasprava već primjeri ljudi iz stvarnih kompanija koji ustvrdili da je sustav bolji da bi više ulagali u Hrvatsku. To nije nemoguće, sustav nije užasan da se to ne može učiniti. Već sada je ovdje više od stotinu američkih kompanija. U puno slučajeva dobili su pravne odluke koje im idu na korist, ali nužno je sve pojednostaviti jer tvrtke žele smanjiti rizike što je više moguće.

Znate li konkretno da je neka kompanija odustala od ulaganja u Hrvatsku zbog pravosuđa?
Da, znam za neke kompanije, ali ne mogu govoriti o imenima.

Jedno od otvorenih pitanja je i problem dvostrukog oporezivanja. O tome se govori godinama, zašto nema rješenja?
Najveća prepreka je u tome da postoji jako puno zemalja koje žele ugovore oporezivanju sa SAD-om, a Hrvatska nije velika zemlja. Zato je teško Hrvatsku staviti na vrh ljestvice prioriteta ispred nekog većeg našeg trgovinskog partnera. Ministarstvo financija dalo je svoj pristanak da se dogovori ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a to je važan korak. Idući korak je na ljestvici prioriteta pokušati gurnuti Hrvatsku prema gore. Sada je Hrvatska blizu dna, trebat će godine da dođe na vrh bez nešto truda. Mi pokušavamo objasniti koje su prednosti, postoji razumna šansa da se to dogodi, no nije sigurno, može potrajati.

Postoji li nešto što Hrvatska može učiniti da bi skočila na listi prioriteta?
Naravno, to je političko pitanje. Što imamo bolje odnose sa Hrvatskom i više stvari koje SAD želi da se dogode, onda je lakša politička odluka pogurati Hrvatsku na listi. Hrvatska je napravila niz stvari, primjerice, kod izdvajanja za obranu za NATO na 2% proračuna, Hrvatska je izrazila predanost da to ostvari. To su neke od stvari koje će Washingtonu olakšati odluku.

Hrvatska razmatra nabavu vojnih aviona u novom natječaju, u utrci je i SAD. Kako očekujete da će natječaj završiti?
Čini se da natječaj napreduje po redovnoj proceduri i odluka bi trebala biti donesena ove godine. Vlada radi temeljit posao, važe alternative nabavke novih i rabljenih aviona te različitih modela. Mislim da se sada odgovarajuće gleda na opciju nabavke novih aviona s obzirom na troškove kroz životni vijek. Rabljeni avioni su na prvu loptu jeftiniji, ali je skupo održavanje. Novi avioni su skuplji na početku, ali im nije potrebno toliko održavanja i popravaka tijekom godina. Nadamo se da će kupiti F16 avione bez obzira jesu li novi ili rabljeni, u svakom slučaju to je vrlo dobar avion o kojem se ozbiljno razmišlja.

Da Hrvatska sklopi taj posao sa SAD-om, bi li to bio dovoljan motiv da se riješe i neka druga pitanja poput viza i dvostrukog oporezivanja?
Pitanja nije moguće direktno vezati, sve je to dio širih odnosa. Ako Hrvatska kupi avione od SAD-a, u svakom slučaju to je pozitivno za odnose, ali nije uvjet za druge stvari.

Osim LNG projekta na otoku Krku vidite li i neke mogućnosti za suradnju SAD-a i RH u energetskom sektoru?
Projekt na Krku je projekt Europske unije i Hrvatske, to nije američki projekt. Mi ga podupriremo, u svakom slučaju smo za energetsku diverzifikaciju. Znam da je nedavno bilo natječaja za istraživanje nafte i plina u kojem su se natjecale američke kompanije. Znam da je barem jedna kompanija iz SAD-a dobila inicijalno odobrenje i zasigurno ovdje vidim američke kompanije.

Gledajući ukupnu političku i ekonomsku suradnju, kako ocjenjujete hrvatsko-američke odnose?
Općenito gledano su izvrsni. S vojne strane Hrvatska je dobar NATO partner i podupiratelj američkih interesa diljem svijeta. Ekonomski surađujemo u mnogim područjima, bez obzira na dvostruko oporezivanje. U Hrvatskoj ima američkih investicija daleko više nego što su ljudi svjesni jer se one ponekad provode kroz druge zemlje upravo zbog poreza. Mislim da je ekonomska suradnja dobra premda bi mogla biti i bolja. Promjene u sustavu poput bolje efikasnosti i regulacije u pravosuđu i pojašnjavanja u poreznom smislu će pomoći da ovdje dolazi više američkih kompanija.

Kako onda komentirate neslužbena upiranja prstom iz MORH-a prema Washington-u za propalu nabavku izraelskih aviona te video potpore Julienne Bušić Kolindi Grabar Kitarović na službenoj FB stranici HDZ-a?
Prva runda pregovora oko F16 bila je racionalan proces, u konačnici se obje strane, izraelska i hrvatska, nisu mogli dogovoriti o uvjetima transakcije. Zato je bilo ispravno poništiti natječaj i ponoviti ga. Ne mislim da je to bio propali proces već proces učenja u kojem nitko nije oštećen. Na kraju dana Hrvatska će dobiti puno bolju ponudu. Oko Julienne Bušić nemam nikakvih komentara.

Kako gledate na rastući ruski utjecaj u Hrvatskoj i regiji? U energetskom sektoru, prehrambenoj industriji, poljoprivredi…
Nadamo se da će se Rusija ponašati na racionalan način primjeren biznisu te da svoj utjecaj neće svoj koristiti neprimjereno. Znamo da je Rusija u prošlosti energiju koristila kao politčko oružje u Ukrajini Bugarskoj, prekidajući dovod plina za pritisak na Vladu. Rusija ima potencijal zloupotrijebiti svoje investicije, nadamo se da se to ovdje neće dogoditi. Potezi se rade da se ublaži taj utjecaj. LNG projekt je jedan od načina da se ograniči utjecaj na plin kao političko oružje. Kod Agrokora, sad Fortenove, glavni investitor s više od milijardu dolara je američka kompanija, u njihovim ugovorima je niz uvjeta u kojem se ograničava potencijalno nedolično ponašanje. SAD je vrlo involviran u Fortenovu, ima dosta mogućnosti da osigura da kompanija posluje u najboljem interesu dioničara i Hrvatske.

Kako iz geopolitičke perspektive gledate na to da je infrastrukturni projekt Pelješkog mosta predan u ruke kineske kompanije?
Pelješki most nije kineski projekt već europski jer EU plaća 85%, a ostatak Hrvatska, a Kina je samo izvođač. Tu je vrlo malo ekonomskih koristi za Hrvatsku jer ga rade strani radnici i s materijalom izvana, no most se gradi uz relativno niski trošak pa je, ekonomski gledano, zemlji teško to ne prihvatiti. Nadam se da Hrvatska pazi na radove da most bude kvalitetno izveden.

Kako gledate na razvoj diplomatskih odnosa SAD-a i Europe? Da li je Brexit promijenio stvari?
Ne mislim da jest. U interesu nam je dogovoriti pravedan trgovinski sporazum s EU. Jedna od stvari koje se u nesuglasicama izgubi jest da u konačnici imamo iste vrijednosti: mir, slobodu i prosperitet za sve. Kada dijelite osnovne vrijednosti, detalje možete izbrusiti, poput carina ili načina trgovanja. Bit će teško, bit će dobitnika i gubitnika po nekim pitanjima, no u konačnici ćemo ispregovarati fer za obje strane. Odnos SAD-a i Velike Britanije je iznimno snažan, želimo dogovoriti sporazum o slobodnoj trgovini i nadam se da ćemo to vrlo brzo učiniti. Nosit ćemo se s Brexitom, u konačnici sve će se riješiti jer dijelimo iste vrijednosti.

Kako gledate na ulogu Hrvatske tijekom predsjedanja Vijećem EU-a?
Predsjedanje je velik zadatak za malu zemlju i Hrvatska se toga prihvatila s entuzijazmom. To je Hrvatskoj prilika da pokaže EU i svijetu da je snažna zemlja, da Vlada zna što radi i u tome dobro počela. Također je prilika da stavi naglasak na ciljeve, u tome surađujemo da kažemo ono što je nama bitno. Hrvatska razumije svoju ulogu poštenog brokera za sve strane, da se dogovore sporazumi prihvatljivi svima. SAD želi ugovor o slobodnoj trgovini sa EU, zanima nas fer vojna suradnja, NATO je zasebna organizacija, ali ključna za transatlantske interese.

U tijeku je svojevrsni “digitalni rat” SAD-a i EU, posebno oko oporezivanja digitalnih kompanija? Kako gledate na to?
Nalazimo se u potpuno novom svijetu digitalizacije. Mislim da sve zemlje pokušavaju odrediti što je fer kad je u pitanju oporezivanje takvih kompanija, no porezi koje su neke zemlje uvele su pretjerano agresivni. Riječ je o vrlo kompliciranom pitanju jer za poslovanje više nema fizičkih granica.

Kako gledate na epidemiju koronavirusa, očekujete li globalnu volatilnost i ozbiljnije usporavanje rasta?
Zaista nemam dovoljno informacija o tome. U svakom slučaju situacija je grozna, ljudi obolijevaju pa su potrebna ograničenja putovanja. Nužno je zaštititi zdravlje, nadam se da se ulaže dovoljno resursa da situaciju stavi pod kontrolu. Možda će epidemija utjecati na trgovinu u kratkom roku, ali ne vjerujem i u dugom.

Vidite li Donalda Trumpa u Ovalnom uredu nakon 2020.?
Politika u SAD-u je vrlo konfuzna, teško je reći. Prvo pitanje jest tko će mu biti protivnik i koje su mu šanse, to je nepoznanica. Na prethodnim izborima Donald Trump je izabran za predsjednika i sada ponovno ima vrlo dobre izglede, no ovisi o tome tko će mu biti protivnici.