Sukladno odluci skupštine vjerovnika Inkop obuće, posrnulog proizvođača iz Poznanovca u Općini Bedekovšćina koji se specijalizirao za namjensku obuću – radnu, sigurnosnu, vojnu i policijsku, nakon što je nastavkom proizvodnje tvrtka spašena od likvidacije, od nedavno novi preokret: strojevi i oprema stečajnog dužnika dani su u zakup Inkop Internationalu. Riječ je o novoj proizvodnoj tvrtki, čije je sjedište isto u navedenoj općini, a kako izgleda odmah se prometnula u novog tržišnog igrača, koji će biti ozbiljna konkurencija u obućarskoj branši. Inkop International je preuzeo sve radnike stečajnog dužnika s kojima nastavlja proizvodnju, a već zapošljava i nove radnike.

Sam model nastavka poslovanja, uz uzimanje u najam strojeva i opreme, te preuzimanje radnika mogao bi biti recept i drugima za izlazak iz stečaja, uz određene pretpostavke, tvrdi stečajni upravitelj Inkop obuće Tomislav Đuričin. A smatra da bi u prvoj polovici 2020. mogao biti zaključen ovaj stečaj.

Nova tvrtka je registrirana prije ljeta od strane više partnera, od kojih je glavni zagrebačka tvrtka GroundStone Capital, u suvlasništvu Zorana Ćurkovića, koji vodi poslovanje. Iza Ćurkovića su zapažene aktivnosti u telekomunikacijskom biznisu, ali i poduzetničke aktivnosti koje su ovog proljeća dobile nastavak kroz najavu zanimanja za preuzimanje Inkop obuće. Najavljeno u međuvremenu je i ostvareno – Ćurković je direktor Inkop Internationala, dok je prokuristica Marica Risek, koja je niz godina bila tajnik H1 Telekoma (preuzela ga je Optima), a od 2017. i operativna direktorica GroundStone Capitala.

Inkop International, uz značajno kapitalno jačanje s rujanskom novčanom uplatom, pak, podebljao je temeljni kapital na 2,67 milijuna kuna.

“Nastavljamo s proizvodnjom kvalitetne namjenske obuće robne marke Inkop u Poznanovcu, za domaće naručitelje kao što su MORH i MUP te radne i sigurnosne obuće. Tržištu ćemo i dalje nuditi vrhunski proizvod u koji marljive ruke naših radnika ugrađuju visokovrijedne materijale, a modeli se prilagođavaju propisnicima ili individualnim potrebama i željama naših kupaca. Naša najveća vrijednost su upravo ljudi koji posjeduju stručna znanja i dugogodišnje radno iskustvo, te još tražimo nove djelatnika kako bismo popunili neka radna mjesta ali i pomladili kadrovsku strukturu”, kaže Risek.

Osposobljavanje uz rad

Ističe i iznimno kvalitetnu suradnju s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, jer su tako zaposlili šest novih radnika, a dvojica se nalaze u njihovu programu osposobljavanja na radnom mjestu. Oglas na stranici HZZ-a još je aktivan, a cilj im je do proljeća 2020. doseći brojku od barem 100 zaposlenika kako bi popunili radna mjesta upražnjena zbog odljeva tijekom stečaja.

“Program osposobljavanja uz rad – jedna od mjera koje provodi HZZ – u našem slučaju traje 3 mjeseca, polaznik prolazi sve odjele pogona pod nadzorom mentora koji prati i educira osobu. S obzirom na to da više nema srednje škole koja bi obrazovala kadar potreban obućarskoj industriji, jedini način da dođemo do kvalitetnog radnika je da ga sami obrazujemo. Na kraju programa uspješnom polazniku nudimo ugovor o radu na neodređeno”, kaže Risek. Stečajni dužnik je podmirio sve obveze prema radnicima nastale za vrijeme trajanja stečaja. Uz najam strojeva i opreme, Inkop International u zakup je uzeo i nekretninu u kojoj se odvija proizvodnja. Do nedavno je bila u vlasništvu matičnog Inkopa, koji je isto u stečaju, no na drugoj e-dražbi preuzeta je od strane razlučnog vjerovnika Agram banke. Kako je prethodno dogovoren nastavak zakupa, s te strane ne postoje smetnje.

Rade i za strance

Ugovoreni poslovi za 2019. za domaće kupce su većim djelom obavljeni, dok je proizvodnja nastavljena za ino kupca. Inače, proizvodnja se odvijala cijelo vrijeme trajanja stečaja, obveze prema kupcima su se redovito ispunjavale, kao i one prema dobavljačima.

Problem je bio, kao i kod društava koje redovno posluju, kaže Đuričin, nedostatak obrtnog kapitala koji bi omogućio i povećanje proizvodnje. Dakle, postojale su prilike na tržištu koje se moglo iskoristiti, no i ograničenja koja su sprječavala da se iskoriste, a nastavak proizvodnje u dugom vremenskom periodu nije bio moguć niti zbog zakonskih ograničenja koja nameće Stečajni zakon. Tako je postojala i mogućnost da se krene u likvidaciju društva, no “pojavio se zainteresirani investitor koji je procijenio da je proizvodnja obuće grana koja je isplativa”.

Podrška vjerovnika

“Vjerovnici su prepoznali potrebu da se održi proizvodnja, nastavi zapošljavanje radnika kojih je bilo 80, što je za sredinu u kojoj stečajni dužnik posluje značajan broj. Uz to, radnici posjeduju specifično znanje proizvodnje obuće, no njihova dobna struktura je takva da prestankom proizvodnje postoji velika vjerojatnost da se ne bi bili konkurentni na tržištu rada. Proizvodnja vojne i zaštitne obuće je grana u kojoj je stečajni dužnik bio konkurentan na tržištu, te su vjerovnici dali podršku nastavku proizvodnje za vrijeme trajanja stečajnog postupka. Traženje potencijalnog investitora koji će nastaviti proizvodnju je bio cilj kojim su svi vjerovnici težili. Radnici su zadovoljni jer su dobivali plaće cijelo vrijeme stečaja, nastavili su raditi u istom okruženju na istim poslovima i nakon ulaska investitora. Cijelo vrijemo smo imali i podršku lokalne zajednice”, navodi upravitelj.

Na kraju dodaje da je ovo način na koji bi se trebali završavati stečajni postupci – nastavkom proizvodnje i očuvanjem radnih mjesta, jer iako su postojali izazovi koji je trebalo prevladati, uz veliku volju i zalaganje svih uključenih u stečajni postupak zadržana su radna mjesta i osigurano je daljnje poslovanje.