Vijesti o početku masovne primjene Covid-19 cjepiva sustižu jedna drugu kao svjetla na kraju tunela. Ekonomska stvarnost i dalje je ipak u znaku neizvjesnosti i pada potražnje, domaće i inozemne.

To utječe i na kreditnu aktivnost, a oprez i strah potiču rast štednje. Mnogima je tako ovih dana za oko zapeo i podatak o iznosu viška likvidnosti u sustavu. Krajem studenoga gotovo 50 milijardi kuna.

Na računima za namirenja iznosi stalno variraju pa su se viškovi malo spustili, ali na i dalje visokih oko 45 milijardi. Već na spomen tih brojki mnogi vide i velik komad neostvarenog kreditnog potencijala za gospodarstvo. Stvari su ipak malo složenije, i to ne samo zbog karaktera tih viškova, kojima su ove godine, uz ljetni priljev depozita, pridonijeli i oni koji su se nešto ranije u banke preselili iz fondova. Nemali utjecaj imao je usto i proljetni paket protukriznih intervencija HNB-a.

Iz perspektive banaka u pogledu kredita važnija je npr. činjenica da su zbog korona krize u mirovanju tri od 10 kuna kredita poduzećima. Po isteku moratorija dio njih ispast će neprihodujući, a takvih će biti i u ostatku kreditnog portfelja. U strukturi potražnje one s prihvatljivim rizicima (ne)naplativosti očito ima dovoljno tek za blagi rast kredita privatnom sektoru.

Međugodišnje usporedbe zaključno s listopadom upućuju na oko 3,5% rasta, no u tome je nekoliko pretkriznih mjeseci pa će za cijelu 2020. vjerojatno ispasti niži. S obzirom na potrebe financiranja poticaja Vlade za očuvanje radnih mjesta i druge potpore, krediti državi rastu 10 posto.

HNB je uz 9-mjesečne rezultate banaka podcrtao da su, uz opću državu, rastom plasmana prednjačili oni inozemnim financijskim institucijama. A oni su opet dio priče o visokoj likvidnosti. Dio rezervi likvidnosti banke održavaju na računima kod banaka u inozemstvu, što je dijelom i u funkciji ispunjavanja raznih regulatornih zahtjeva.

Iako je s jeseni uobičajen znatan rast iznosa plasiranih inobankama u odnosu na početak godine, ove godine on je znatan i u usporedbi s prošlojesenskim. Najvećim dijelom to je zbog rasta kratkoročnih aranžmana kroz repo kredite inozemnim maticama. Krediti stranim vlasnicima krajem rujna dosegnuli su 9,15 milijardi kuna ili 40 posto više nego u isto vrijeme lani (6,52 mlrd.).

Znači, to se ne objašnjava sezonalnošću. Njoj se mogu pripisati usporedbe s početkom godine, kad su ti plasmani bili na oko 2,8 milijardi. Nasuprot tome, u odnosu na kraj 2019. depoziti kod banaka-majki su smanjeni (sa 2 na 1,6 mlrd.), iako znatno manje nego oni u obrnutom smjeru. Depoziti matica u ovdašnjim “kćerima” pali su s 5,8 na 2,8 milijardi.

Usto, obveze banaka po kreditima vlasnika pale su sa 2,4 na 2,2 milijarde. S obzirom na razinu kamata, rast inozemne aktive nije osobita sreća. Plasmani domaćem gospodarstvu i stanovništvu u osnovi su isplativiji, ali rast im sputavaju pojačani rizici. Slično je i s kretanjem kredita na razini EU.

Podjednak broj članica potkraj rujna bilježi godišnji rast i pad kredita poduzećima i građanima. U Hrvatskoj udruzi banaka navode da se hrvatske banke nalaze “u gornjim polovinama distribucija stopa rasta tih kredita”. U listopadu se međugodišnja stopa kod stanovništva zadržala na 3,5 posto.

Rast je očuvan zahvaljujući tempu stambenih kredita (10%), dok su apetiti za “gotovincima” s koronakrizom splasnuli. Kod poduzeća je stopa rasta 3,7 posto.

Milijardu kuna manji neto prihod banaka (-8,5%) i 44-postotni pad dobiti u 2020. podsjetnik je na snagu Covid-19 recesije, napominju u HUB-u, ali njezin će se puni utjecaj na banke očitovati tek za neko vrijeme. Zbog kvarenja kakvoće kredita trend ispravaka vrijednosti na kraju godine bi mogao i ubrzati.

Ipak, na to bi mogla utjecati privremena relaksacija supervizorskih pravila (moratoriji, neke druge mjere pomoći dužnicima) u cijeloj EU, pa i u Hrvatskoj. N

akon što je u rujnu istekao prvotni rok za odobravanje Covid-moratorija Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo – EBA, ovih je dana reaktiviralo tu opciju do kraja ožujka. Odobravat će se u trajanju do devet mjeseci, ali pritom se računaju i mirovanja u okviru mjera iz prvog vala pandemije.

I mimo toga Unija je danas jako zaokupljena raznim oblicima potpora gospodarstvu. No sve su češća i upozorenja da se u odgovorima na kratkoročne prioritete nedovoljno vodi računa o zamkama koje oni nose u srednjem roku. I uz preporuke EBA-e već se govori o mogućem fiskalnom cehu za koju godinu.

Damir Odak, bivši viceguverner HNB-a, kaže kako “zid pred nama obično neće nestati ako zatvorimo oči”. Dužnicima moratorij malo pomaže. Oni solventni mogu plaćati, a nesolventni neće u nekoliko mjeseci postati solventni: “Pomaže se političkom odlukom; isplatama iz proračuna ciljano se pretvara nesolventne u solventne. Kad se nekome ne želi pomoći, ne želi se. Tada je bolje ako banke primijete problem”.

Ako se EBA s krizom nosi namjerno je ne primjećujući, proračuni nekih država mogli bi doživjeti jako neugodno iznenađenje, smatra Odak. Srećom, dodaje, hrvatski za sada ne. U EBA-inoj preporuci vidi i neke kontradikcije.

S jedne strane npr. upućuje banke na odobravanje moratorija, a s druge im nalaže pažnju kako bi prepoznali kreditno nesposobne korisnike moratorija, tražeći od njih da nađu načina. Problem je, objašnjava, što nema načina. Banka prati stanje klijenta urednom naplatom.

Kad nema naplate, posebice u maloprodaji, banka ne može znati gdje postoji problem. Ispada da bi morala voditi liste loših klijenata u svojevrsnoj ilegali. Bivši viceguverner podsjeća i kako je kriza koja se u EU dogodila 2009. konačno ‘proknjižena’ negdje oko 2015. “Eto, ne treba žuriti, stigne se”, dodaje sa zrnom ironije.

“Takav pristup razmjerno je siguran ako su zadovoljena dva preduvjeta. Prvi je da krize održavaju pristojan razmak. Ako dođu brzo jedna za drugom, tada postaje opasno. A drugi preduvjet je opušten pristup građana prema velikim fiskalnim rashodima za spašavanje banaka”, zaključuje.