Država, lokalne samouprave i operateri već neko vrijeme istražuju kako će se graditi mreže nove generacije u Hrvatskoj. Procjenjuje se da će Hrvatska do 2020. godine u tu infrastrukturu, koja obuhvaća brze mobilne mreže poput LTE-a i brze fiksne mreže poput optike i VDSL-a, morati uložiti između sedam i 12 milijardi kuna. Poslovni dnevnik razgovarao je s Tomislavom Majnarićem, višim konzultantom vodećeg hrvatskog društva za savjetovanje u telekomunikacijama Latora, koje je za Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture napravilo te procjene.

Čemu tako velika razlika od čak pet milijardi kuna u potrebnim investicijama,  spomenuli ste minimalno sedam do najviše 12 milijardi kuna ulaganja?
Posljedica je to mogućnosti iskorištenja postojeće infrastrukture, ponajprije DTK za izgradnju optičkih mreža u velikim gradovima, jer na građevinske radove vezane uz DTK odnosi se najveći dio tih investicija, ponekad i do 70 posto.

Zašto?
Urbanistički propisi u Hrvatskoj nalažu da se u svim većim gradovima optički kabeli moraju polagati isključivo u DTK, odnosno podzemnu mrežu koja se sastoji od kanala i zdenaca (šahtova). U rjeđe naseljenim područjima u pravilu je dopušteno polagati telekomunikacijske vodove, pa tako i optiku, na stupove. Tu jednostavno treba postojati red i ne možete, kao u nekim nerazvijenim zemljama, polagati optičke kabele po pročeljima ili krovovima zgrada. Stupanj iskorištenja DTK, odnosno potreba za izgradnjom novih dijelova DTK, u svakom će slučaju najviše utjecati na navedeni raspon investicija.

Osim DTK, koji je drugi razlog tako velikoj razlici?
Drugi parametar su takozvane temeljne ili "backbone" optičke veze koje povezuju gradove i naselja. Provede li država plan o iskorištavanju slobodnih optičkih kapaciteta javnih tvrtki između gradova, poput onih uz autoceste ili željezničke pruge, to će znatno smanjiti ukupnu investiciju u pristupne optičke mreže u Hrvatskoj jer će se na taj način povoljnije povezati.

Znači, dovoljno je riješiti pitanje DTK i staviti optičke kapacitete državnih tvrtki na tržište da se uštedi pet milijardi kuna investicija?
Da, uvjetno rečeno. "Pitanje DTK" u ovom kontekstu isključivo je pitanje dostupnosti slobodnih kapaciteta u DTK za potrebe novih optičkih pristupnih mreža i ne treba ga vezati uz pitanja vlasništva nad DTK.

Kako to mislite?
Kroz regulaciju tržišta, u pogledu upravljanja i korištenja DTK infrastrukture, napravljeni su veliki pomaci posljednjih godina i na kraju će, pri gradnji novih optičkih mreža, najvažnija biti fizička dostupnost slobodnog prostora unutar postojećeg DTK, čime će biti smanjena potreba za izgradnjom novih DTK kapaciteta.

Tko će morati uložiti preostalih sedam milijardi kuna s obzirom na to da država taj kapital nema?
Pristupanjem Europskoj uniji, većinu novca, u nekim slučajevima i do 85 posto, moći će se povući iz EU fondova. Ostatak će biti potrebno osigurati iz državnog proračuna ili proračuna lokalne samouprave, ovisno o financijskim mogućnostima lokalnih samouprava, koje će u pravilu biti nositelji tih projekata.

Gdje su tu operateri?
Da ne bi bilo dvojbe, telekomunikacijski operateri neće biti isključeni iz cijele priče i njihova postojeća infrastruktura, kao i znanje i iskustvo, bit će od velike koristi prilikom provedbe projekata. Oni konkretno mogu obavljati poslove gradnje ili upravljanja novim mrežama. No, zbog sufinanciranja izgradnje mreže iz javnih sredstava, u što se ubraja i novac  EU fondova, tijela lokalne samouprave sigurno će željeti zadržati određenu razinu kontrole nad novim mrežama, uključujući i vlasništvo, i o tome će lokalne samouprave same odlučivati. Primjerice, u najvećim hrvatskim gradovima, gdje postoji financijski interes operatera za ulaganjima, očekuje se da će operateri sami krenuti u taj posao i sufinanciranje vjerojatno neće biti ni potrebno. S druge strane, tamo gdje operateri ne namjeravaju krenuti s investicijama, inicijativu će zasigurno, uz pomoć državnih institucija i stručnu podršku, morati pokazati lokalne samouprave, koje će aktivirati vlastita i državna sredstva te sredstva iz EU fondova.

To su lijepi scenariji, ali kad možemo očekivati prve konkretne investicije?
Već su krenule u manjoj mjeri, ali glavni zamah očekuje se nakon ulaska u EU, odnosno od 2014. nadalje.

Gdje su krenule?
Podružnica Zagrebačkog Holdinga Digitalni grad već je završila projekt u Sopnici, gdje je prilikom izgradnje naselja odmah napravljena i kompletna optička mreža u stambenim zgradama. To je jedan od većih projekata u Hrvatskoj po broju aktivnih komercijalnih priključaka i svi stanovnici tog naselja mogu izabrati usluge više operatera preko te optike.  Nadalje, Amis telekom najavio je gradnju optičke mreže u Zagrebu u naseljima Utrini, Zapruđu te u Vrbanima III. U Istri se nekoliko gradova udružilo i planiraju graditi optičke mreže sredstvima iz EU fondova kroz projekt Pitagora. Slično se planira i u gradu Krku. Bilo je tu još nekoliko manjih sličnih projekata poput Vodatelove FTTH mreže u nekim zagrebačkijm naseljima, sada u vlasništvu Metroneta. Konačno, tu je i optička pristupna mreža Hrvatskog telekoma (projekt Fiberland). Izvjesno je da je HT u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci izgradio FTTH optičke priključke za barem 100.000 kućanstava. Osim toga, HT je u Bistri kod Zaprešića napravio pilot projekt gradnje pristupne optičke mreže u suradnji s općinom. Međutim, HT-ovi optički priključci još nisu aktivni u većoj mjeri.

HT je u toj priči često najviše istican, ali kažete da, iako imaju te priključke, ne koriste ih aktivno. Zašto?
Ne mogu tumačiti njihove poslovne odluke. Što se tržišta tiče, mogu samo reći da formalno HT od proljeća prošle godine, nakon regulatornog odobrenja HAKOM-a, ima pravo nuditi maloprodajne usluge putem optike na tržištu, znači prodavati ih krajnjim kupcima – građanima i tvrtkama. Međutim, HT preko te infrastrukture ne smije nuditi pristup internetu sporiji od 20 Mbps. Drugim riječima, očita je bila intencija regulatora da razdvoji maloprodajne usluge prema kvaliteti i brzini, dakle nove, koje se pružaju putem brzih optičkih priključaka, od postojećih ADSL usluga koje se pružaju preko bakrenih telefonskih kabela.

HT tvrdi da im pod tim uvjetima nije isplativo graditi Fiberland dalje, a Lator je došao do podatka da je optiku operaterima isplativo graditi u svim gradovima s više od 2.000 stanovnika. Kako se brzo mogu isplatiti ulaganja u optiku, recimo, u Zagrebu, Osijeku i Gospiću?
Najvažniji praktični parametar za odgovor na to pitanje gustoća je korisnika. Zgrade poput Mamutice u Zagrebu, koje imaju nekoliko tisuća stanovnika, isplative su za FTTH projekte i za manje od pet godina. Tamo gdje prevladavaju obiteljske kuće povrat je dulji, i do deset godina. Znači, u većim gradovima ulaganja u optiku mogu se vratiti u razdoblju između pet i deset godina.

Zanimljivo je da je Split prema vašim istraživanjima grad koji može očekivati najveći postotak FTTH priključaka po broju kućanstava. Zašto?
U Splitu, posebno u njegovu novijem djelu, gdje je značajna koncentracija višestambenih zgrada, isplativost izgradnje FTTH priključaka među najvećima je u Hrvatskoj. No, isto vrijedi i za slična takva naselja u Novom Zagrebu, kao i u dijelovima zagrebačke Trešnjevke ili Dubrave te u ostalim najvećim hrvatskih gradovima (primjerice, Rijeci, Osijeku, Zadru, Puli ili Slavonskom Brodu).

Što lokalne samouprave mogu učiniti da ih operateri podignu na popisu prioriteta za gradnju optike i novih brzih mreža općenito?
Uzmemo li u obzir da ne mogu povećati gustoću korisnika, mogu uz dodatnu stručnu pomoć, zajedno s operaterima, pripremati projekte izgradnje novih brzih mreža za sufinanciranje iz fondova EU, te raditi na podizanju svijesti kod korisnika. Drugi važan čimbenik isplativosti projekata, naime, postotak je korisnika koji bi aktivno koristili izgrađenu infrastrukturu. Lokalne se samouprave ne moraju bojati monopola jednog operatera u takvim projektima, jer tko god izgradi optičku mrežu sufinanciranu novcem EU mora svim drugim operaterima omogućiti korištenje pod veleprodajnim uvjetima. Slično kao u Sopnici u Zagrebu, Digitalni grad gradio je mrežu, ali svi operateri mogu preko nje pristupiti svakom korisniku u tom naselju pod istim uvjetima.

Znači li optika isključivo da ćemo umjesto 1 Mbps sada surfati po 100 Mbps?
To je samo jedna od mogućih aplikacija. Druga aplikacija, koja trenutačno potiče razvoj brzih mreža, jesu IPTV usluge, uključujući i napredne usluge poput VoD-a (video on demand). Tu su svi hrvatski operateri već ušli na tržište sa svojom ponudom. No, nekih drugih aplikacija koje bi bile unosne operaterima još nema ili ih kao takve još ne prepoznajemo. Ne bi nas trebalo čuditi ako u budućnosti operateri počnu temeljiti svoje poslovanje i na modelima poput Googlea ili Amazona. Razvoj tržišta i brzih mreža sa sobom nosi veliku transformaciju poslovanja postojećih telekom operatora. Neki će se možda specijalizirati samo za upravljanje mrežama, a drugi za usluge. K tome, oni koji će nuditi usluge neće ih nuditi samo u Hrvatskoj nego će biti globalni igrači. Telekom industrija okreće se prema uslugama i aplikacijama jer se od njih u budućnosti očekuju najveći prihodi.

Kako to izgleda u EU?
U smislu izgradnje novih brzih mreža u EU je razvoj telekom tržišta otišao dalje nego u Hrvatskoj, iako i EU globalno zaostaje za državama poput Japana ili Južne Koreje. Istaknuo bih primjer Amsterdama, gdje je gradska uprava pokrenula zajednički FTTH projekt s više operatera, uključujući i njihova najvećeg operatera KPN. To je vrlo uspješan primjer izgradnje otvorenih optičkih mreža.

Osim novca iz EU i brzog surfanja, što suštinski važno donose optičke i druge brze mreže?
Izgradnja optičkih mreža u kratkom roku povećava gospodarsku aktivnost podižući razinu zaposlenosti i BDP u lokalnoj sredini. Dugoročno, izgrađena mreža može povećati konkurentnost poduzetništva i gospodarstva u cjelini kroz dostupnost bolje telekomunikacijske infrastrukture za poslovanje (npr. u turizmu) te može biti osnova za razvoj novih gospodarskih grana temeljenih na ICT tehnologijama. Društveno, tu je i dobrobit za građane kroz dostupnost suvremenih telekomunikacijskih usluga.

Hakom prvi naručitelj

Koliko je dosad bilo studija o brzom internetu u Hrvatskoj i kakav su rezultat postigle?

Lator je dosad napravio nekoliko studija za HAKOM i za Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture. Općenito, optičke mreže došle su u fokus regulatora kad je prije tri godine HT pokrenuo projekt ulaganja u optičku pristupnu mrežu u velikim gradovima. HAKOM je interesiralo kako se s tim pitanjem nose europski regulatori, tražili su podatke o veleprodajnim naknadama i parametre koji će odrediti gdje je najveći interes za izgradnju takvih mreža. Svrha je bila odrediti održive uvjete za najam takve infrastrukture ostalim operaterima, s ciljem dugoročne koristi za krajnje korisnike.

Terminologija od žice do optike

U šumi termina vezanih uz optiku, što znači 'backbone', pristupna mreža, FTTH itd?

Telekomunikacijske mreže sastoje se od dva osnovna djela. Jedan je pristupna infrastruktura, odnosno – jednostavno rečeno – žica od centrale do utičnice u zidu vašeg stana ili kuće. Ona je sada bakrena, a u budućnosti će biti optička, odnosno FTTH (Fiber To The Home). Kad optikom međusobno povežete sve centrale, dobili ste "backbone", odnosno "backbone" mreže prostiru se između gradova. Općenito, kad govorimo o optičkim mrežama danas i o ulaganjima u njih, govorimo prije svega o pristupnim mrežama, odnosno FTTH projektima,jer su upravo u tom djelu potrebne najveće investicije.