Sve više Hrvata jede ribu i morske plodove, ali Cromaris je jedina velika kompanija

Autor: Dragana Radusinović , 15. kolovoz 2024. u 09:38
Foto: Petar Glebov/PIXSELL

Sektor opterećen nelojalnom konkurencijom i rastom cijene kapitala uskoro će tražiti financijske potpore.

Prvi put u povijesti uzgoj je nadmašio ulov na globalnoj razini i prometnuo se u glavnog proizvođača vodenih životinja za prehranu ljudi, zabilježeno je u redovitoj, nedavno objavljenoj publikaciji “Stanje svjetskog ribarstva i akvakulture (SOFIA) za 2024.” Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO).

Podatak se odnosi na proizvodnu 2022. kada je proizvodnja vodenih životinja uzgojem dosegla 94,4 milijuna tona, od ukupno 185,4 milijuna tona, odnosno 51% ukupne svjetske proizvodnje i rekordnih 57% proizvodnje namijenjene ljudskoj prehrani. Ljudi jedu sve više ribe te ostalih plodova mora i slatkih voda.

FAO na osnovu istraživanja procjenjuje da su građani svijeta 2022. konzumirali 165 milijuna tona vodenih životinja. Njihova se potrošnja povećavala gotovo dvostruko brže od godišnje stope rasta svjetske populacije od 1961. “Potrošnja vodenih životinja po stanovniku porasla je 2022. na 20,7 kilograma s 9,1 kilogram na godinu koliko je iznosila 1961.”, podatak je iz publikacije FAO-a.

Vrijednost sektora raste

Vrijednost ukupnog ribarstva i akvakulture u Hrvatskoj, prema podacima za 2022. godinu, porasla je za 10,7 posto u odnosu na godinu dana ranije.

U organizaciji očekuju da će se proizvodnja vodenih životinja povećati za 10 posto do 2032.. Akvakultura, odnosno uzgoj će se, kažu, širiti, a lovni ribolov koji je u 2022. zaslužan za proizvodnju od 92,3 milijuna tona će se oporaviti.

FAO ipak procjenjuje i da će nakon povijesne prekretnice proizvodni primat ostati na strani uzgoja pa će 2032. zajednička proizvodnja doseći 205 milijuna tona, od čega 111 milijuna tona iz uzgoja, a 94 milijuna tona iz ulova. Ljudi će, poručuje publikacija, jesti sve više ribe i ostalih vodenih životinja, a globalna potrošnja narast će na 21,3 kilograma po stanovniku.

Prema posljednjim dostupnim podacima iz publikacije “Tržište ribe Europske unije 2023” (The EU Fish Market 2023.) Građanin Hrvatske u prosjeku pojede 22,12 kilograma ribe tijekom godine dana uz rast od 1% u odnosu na godinu ranije, a prosječni građanin EU pojede 23,71 kilogram uz rast od 2%. Ribe jedemo značajno više od Mađara (6,55 kg) i značajno manje od Portugalaca (56,52 kg), ali i dvostruko više od Slovenaca koji pojedu 11,71 kg godišnje.

Podaci se odnose na 2021., a kazuju i to da Hrvat na ribu potroši 90 eura, što je u odnosu na godinu ranije za 18 posto više, ali ipak manje od europskog prosjeka od 140 eura uz rast od 11%. Najviše na ribu troše Portugalci po 413 eura godišnje u prosjeku, potom Španjolci 270 eura, a Nijemci troše gotovo jednako kao Hrvati – 91 euro.

Ivan Bosnić, suvlasnik i član Uprave ORKA grupe, među najveće izazove u poslovanju s ribom te ostalim plodovima mora i slatkih voda navodi neizvjesnost i – logistiku. ‘Radi se o brodovima koji nisu opremljeni linijama za zamrzavanje ribe odmah nakon ulova. Mnogi nemaju adekvatnu infrastrukturu za brzo i efikasno rukovanje’/PD

Skok izvoza 7 posto
Na takvim trendovima dio biznisa koji se odnosi na ribu i riblje delikatesne proizvode grade u ORKA Grupi, novom poduzeću osmorice vlasnika hrvatskih kompanija Bosnić, Fisherija, Slavonica i LU-MA Ekskluziv koje su u svibnju prestavile zajednički poslovni model i ambiciozne planove. Od ovogodišnjeg (2024.) ljeta očekuju povećanje potražnje za svježom i smrznutom ribom.

Ivan Bosnić, suvlasnik i član Uprave ORKA grupe kaže da preferiraju suradnju s domaćim dobavljačima od kojih nabavljaju ribu iz uzgoja. “Smrznutu ribu također nastojimo dobaviti od hrvatskih proizvođača koji se bave čišćenjem, obradom i smrzavanjem ribe kupljene od domaćih ribara, a tu je prije svega riječ o jadranskoj kozici i srdeli”, kaže Bosnić dodajući da ono što ne mogu nabaviti u Hrvatskoj ili im nije dostupno u dovoljnoj količini uvoze dominantno iz EU i tek nešto manje iz trećih zemalja.

“Riba u moru ne poznaje granice, iako ulovljena u Mediteranu, ne znači da ta ista riba nije boravila u Jadranu”, kaže Bosnić naglašavajući da je najvažnije kupcima transparentno reći porijeklo proizvoda, te način ulova ili uzgoja proizvoda koje konzumira. Najveći dobavljač ribe ORKA Grupi su, kaže, vodeće kompanije u ribljim kategorijama iz Nizozemske i Španjolske.

Hrvatska je prema podacima Hrvatske gospodarske komore lani (2023.) uvezla 261 milijun eura vrijednih riba, ljuskara, mekušaca i prerađevina od riba i ljuskara. U istom razdoblju iz Hrvatske je izvezeno istih proizvoda vrijednih 335 milijuna eura, 7% više nego godinu ranije, što vanjskotrgovinsku bilancu čini pozitivnom u vrijednosti od 74 milijuna eura, odnosno pokrivenost uvoza izvozom bila je 128 posto. Najviše riba i proizvoda ribarstva plasirano je u Italiju u vrijednosti 106,3 milijuna eura (32 posto), Japan 49,5 milijuna eura (13 posto) i Španjolsku 41,7 milijuna eura (12,5 posto).

128

posto iznosila je prošle godine pokrivenost uvoza izvozom u sektoru

Vanjskotrgovinska bilanca ostala je pozitivna i u prva tri mjeseca 2024. godine uz to što je, prema podacima HGK izvoz pao, a uvoz rastao. Od siječnja do kraja ožujka iz Hrvatske smo izvezli 79 milijuna eura vrijednih riba, ljuskara, mekušaca i prerađevina od riba i ljuskara naspram 112 milijuna eura u istom razdoblju lani, dok smo uvezli proizvoda vrijednih 65 milijuna eura naspram 55 milijuna eura u istom razdoblju lani. Pozitivna bilanca tako se istopila s 57 milijuna eura u lanjskom prvom kvartalu na 14 milijuna eura u ovogodišnjem.

U posljednja tri desetljeća, uspoređuje li se 1993. i 2023., vrijednost izvoza riba, ljuskara, mekušaca i prerađevina od riba i ljuskara narasla je 625 posto s 49,79 milijuna dolara 1993. na 361 milijun dolara 2023. godine, dok je količinski izvoz porastao s 54,7 tisuća tona na 65,9 tisuća tona. U tom je 30-godišnjem razdoblju zamjetan pad izvoza svježe rashlađene ribe s 36 tisuća tona 1993. na 24,8 tisuća tona 2023. i rast izvoza zamrznute ribe s 280 tona 1993. na 21,5 tisuća tona 2023.

Cromaris, pa Orada Adriatic
Izvještaj FAO-a o stanju svjetskog ribarstva i akvakulture naglašava da u sektoru dominira mali broj zemalja. Od hrane uzgojene u vodama bilo slatkim ili slanim očekuje se značajan doprinos u smanjivanju gladi u svijetu pa FAO izvještaj ističe kako mnoge zemlje s niskim dohotkom u Africi, Aziji, Latinskoj Americi i na Karibima ne iskorištavaju puni potencijal.

U Hrvatskoj je prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku koji se odnose na 2022. godinu vrijednost ukupnog ribarstva i akvakulture porasla za 10,7 posto u odnosu na godinu dana ranije. No, pogleda li se popis kompanija koje se bave ribom bilo uzgojem ili ulovom, u Hrvatskoj je svega jedan proizvođač koji se svrstava u velike kompanije.

Naime, zadarski Cromaris, dio rovinjske Adris Grupe s prihodom od 106,8 milijuna eura 2023. godine jedina je velika tvrtka, uzgajivač ribe u Hrvatskoj, prema mjerilu veličine poduzeća koje primjenjuje servis Poslovna.hr. Prva iduća kompanija u branši, a istovremeno i u niši uzgoja visokokvalitetne bijele ribe kao i Cromaris je creska Orada Adriatic u suvlasništvu Marka Miculinića, Ivana Franolića, Zorana Luštice i Josipa Povrženića koja je 2023. ostvarila 31 milijun eura prihoda 3,4 puta manje od Cromarisa.

Uspoređuje li se petogodišnje poslovanje, Cromaris je od 2019., kada su mu prihodi iznosili 68 milijuna eura narastao 1,5 puta, a Orada Adriatic koja je 2019. završila s 24,8 milijuna eura prihoda do kraja lanjske godine narasla je za četvrtinu, odnosno 25 posto. Ivan Leko, predsjednik uprave Cromarisa ističe da je tvrtka najveći proizvođač organske bijele mediteranske ribe u svijetu s ponudom brancina, orade i hama, te jedini uzgajaju zubatca. Većinu proizvodnje izvoze, pretežno u Italiju.

“Unatoč zahtjevnoj situaciji na najvažnijim i najvećim EU tržištima, obilježenim ponajprije inflacijom i padom kupovne moći potrošača, Cromaris je u prvoj polovini godine ostvario rast prodaje od 1% i rast prihoda od 4%, a zadržavanje tog trenda očekujemo i do kraja ove godine”, kaže Leko tumačeći kako je inflatorni pritisak prvenstveno prisutan kroz vrlo visoke cijene riblje hrane koja je poskupjela između 35 i 40 posto u odnosu na period prije ruske agresije na Ukrajinu.

Tome dodaje izniman rast troškova plaća kao posljedicu inflacije, korekciju minimalne plaće te rast plaća u svim segmentima društva kao i daljnji rast turizma koji radi veliki sezonski pritisak na kompaniju. Strukturnim izazovima marikulture osim inflatornog pritiska i pada kupovne moći stanovništva Leko smatra i nelojalnu konkurenciju proizvođača izvan EU te rast cijene kapitala.

“Gotovo 40 posto bijele mediteranske ribe na tržište EU dolazi iz trećih zemalja po iznimno niskim cijenama i bez ikakvih ograničenja, pa i zdravstvene ispravnosti na ulazu u EU uz nejasno definiranje porijekla, primjerice kao ‘riba iz Jadrana’ u Hrvatskoj se prodaje i riba iz Albanije”, ističe Leko te tumači da proizvođači izvan EU ostvaruju niske proizvodne cijene jer ne primjenjuju propise Unije, ribu hrane GMO sirovinama, koriste zabranjene antioksidanse i jeftinije sirovine nerijetko kontaminirane teškim metalima. “Očekujemo da će se uskoro poduzeti koraci u zaštiti zdravlja potrošača te informiranja o porijeklu ribe”, kaže Leko slažući se tako s Bosnićem iz ORKA Grupe.

Udvostručeni prihodi Pelagosa
Bosnić među najveće aktualne izazove u poslovanju s ribom te ostalim plodovima mora i slatkih voda navodi “neizvjesnost i logistiku”. Neizvjesnost se odnosi na ulov ribe kako u Jadranu tako i globalno i na to je teže utjecati. Problem s logistikom odnosi se na nedostatke domaće infrastrukture.

“Radi se o brodovima koji nisu opremljeni linijama za zamrzavanje ribe odmah nakon ulova. Mnogi nemaju adekvatnu infrastrukturu za brzo i efikasno rukovanje ribom, a nedostaju i specijalizirana skladišta, transportna vozila i oprema što može značajno usporiti cijeli proces”, kaže Bosnić koji smatra da je radi kvarljivosti ribe pravilno smrznuta tek ulovljena riba ispravnija namirnica jer zadržava sva nutritivna svojstva. “Zato je velik dio našeg asortimana upravo smrznuta riba”, kaže Bosnić.

Uz tvrtku Orada Adriatic u veličinom srednje igrače među proizvođačima ribe spada svega još nekoliko tvrtki, Conex Trade iz Čaporica kraj Trilja s prihodom 2023. od 25,16 milijuna eura dvostruko više nego prije pet godina. Potom je po veličini zadarska Pelagos Net Farma koja se bavi ulovom tune u vlasništvu Ante Gotovine i Milana Mandića koja je ostvarila 24,35 milijuna eura prihoda gotovo se utrostručivši u odnosu na pet godina ranije.

Među proizvođačima tune u srednje igrače spada i Jadran tuna iz Biograda čiji je prihod u 2023. dosegao 20,5 milijuna eura. Uz Cromaris i u tablici navedene tvrtke srednje veličine, u Hrvatskoj djeluju i male tvrtke za proizvodnju ribe.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori ističu da je sektor opterećen rastom cijene kapitala te da će uskoro biti nužno što prije pronaći način kako da mu se daju financijske potpore.

Komentirajte prvi

New Report

Close