Ovotjedna revizija BDP-a i izvješće državnih statističara o saldu proračuna te dugu opće države u 2023. u najkraćem se mogu svesti na nekoliko zapažanja. Nešto veća od donedavnih procjena ispala je stopa gospodarskog rasta (3,1, a ne 2,8 posto) nakon što je realni rast na komponenti državne potrošnje osjetno korigiran naviše (na čak 6,6 posto).

Istodobno, brža dinamika rasta proračunskih rashoda od tempa povećanja prihoda (s jedne strane pod utjecajem inflacije, a s druge fiskalnih učinaka antiinflacijskih mjera na ubiranje poreza na potrošnju) rezultirala je nešto većim deficitom, a onda i nešto manjim smanjenjem razine javnog duga u odnosu na projekcije Vlade potkraj prošle godine, prilikom rebalansa.

Manjak opće države na kraju je, prema europskoj metodologiji, ispao 0,7 posto BDP-a (projekcije iz studenoga upućivale su na 0,3 posto), a dug opće države mjeren udjelom u BDP-u spustio se sa 67,8 na 63 posto BDP-a, što je manje smanjenje nego u zadnjim projekcijama Vlade (na 60,7 posto).

Bolji saldo šest zemalja
DZS-ovom revizijom BDP-a Hrvatska se, dakle, samo učvrstila pri vrhu ljestvice zemalja EU prema stopi gospodarskog rasta, a premda je u pogledu javnih financija iz preklanjskog suficita od 88 milijuna eura lani ponovno zagazila u deficit (od 528 milijuna), relativni pokazatelji proračunskog salda (prema BDP-u) u usporedbi s većinom članica EU za 2023. također izgleda solidno.

Prema Eurostatovu usporednom pregledu travanjskih izvješća o stanju proračuna i javnog duga, bolji saldo lani je zabilježilo samo šest država članica. Uz četiri koje su ostvarile suficit (osim Danske, Irske i Cipra koji su s plusom okončale i 2022., lani im se pridružio i Portugal), dvije su (Nizozemska i Švedska) prošlu godinu zaključile s manjim manjkom.

Na razini cijele Unije deficit je neznatno porastao (s 3,4 na 3,5 posto) iako je manje ili veće pogoršanje proračunskog salda zabilježilo je 15 država. Nasuprot tomu, u europodručju je smanjen s 3,7 na 3,6 posto BDP-a, i to unatoč osjetnom produbljavanju proračunskog manjka velike francuske ekonomije (s 4,8 na 5,5 posto).

Zamjetno je i da se kod mediteranskih zemalja, koje su nam obično zanimljive za usporedbe zbog turizma, razdoblje ekonomskog okruženja koje pogoduje uslužno orijentiranim ekonomijama većinom odrazilo i na jače pozitivne pomake proračunske slike. Tako je, primjerice, Portugal nakon manjka u 2022. zabilježio 1,2 posto suficita, dok su Španjolska, Italija i Grčka osjetno smanjile svoje deficite.

No, na proračunska kretanja utječu brojni parametri, a u slučaju Hrvatske povratku na manjak nesumnjivo je pridonio i natprosječnom inflacijom te manjkom radne snage pritisnut znatno jači rast plaća koje se isplaćuju iz proračuna. Usto, s obzirom na izbore, Hrvatska je mahom zadržala mjere za ublažavanje rasta cijena (posebice energenata) s nemalim fiskalnim efektima na (veće) rashode i (manje) prihode.

Dohotkom uz bok Mađarskoj
Kad je riječ o javnom dugu, u većini zemalja EU i eurozone on je u uvjetima i dalje povišene (premda usporene) inflacije prošle godine relativno (u odnosu na nominalni BDP) smanjen. Na razini svih članica EU27 pao je s 83,4 na 81,7 posto BDP-a, a u eurozoni s 90,8 na 88,6 posto.

U Hrvatskoj je relativno smanjenje ponovno bilo iznadprosječno za blizu pet postotnih bodova BDP-a. Međutim, nekoliko drugih mediteranskih zemalja i na tom pokazatelju bilježi jače pozitivne pomake. Tako je npr. Portugal, koji je 2022. zaključio s dugom na razini od 112,4 posto BDP-a, prošlu godinu zaključio s čak 13,3 bodova nižim omjerom duga, spustivši ga na 99,1 posto.

I Grčka je razinu duga lani smanjila za gotovo 11 postotnih bodova, premda u njezinu slučaju to i dalje znači visokih 162 posto BDP-a. Ukupno na razini EU dug veći od nominalnog BDP-a danas ima pet država članica. Uz Grčku, to su još Italija (137,3 posto), Francuska (110,6 posto) te Španjolska (107,7 posto) i Belgija (105 posto).

Promatra li se višegodišnje razdoblje, Hrvatska se u pogledu smanjenja razine duga svrstava među zemlje s najznačajnijim pomacima, ali i dalje čak 15 članica EU ima nižu razinu zaduženosti. To pogotovo vrijedi uspoređuje li se sa zemljama sličnog stupnja razvijenosti, koje mahom imaju nižu razinu duga.

Hrvatska je, doduše, prema posljednjim Eurostatovim podacima o realnom dohotku po stanovniku, osim Bugarske ispred koje je otprije bila, s dostignutih 76 posto prosjeka EU pretekla Grčku, Latviju i Slovačku, izjednačivši se s  Mađarskom. Ali od tih zemalja samo Mađarska i Grčka imaju veću razinu duga od Hrvatske. Treba imati na umu i da u konvergenciji realnog dohotka po stanovniku u proteklom desetljeću (2014. bili smo na 60 posto prosjeka Unije) nemali dio odražava pad broja stanovnika u našoj zemlji, tj. stvarni napredak prema prosjeku EU je znatno manji od nominalnog.

Isto tako, gledano unaprijed, valja računati da za koju godinu poticajno djelovanje izdašnih priljeva europskog novca neće više biti tako izdašno (naročito nakon 2026., kad prestaje dotok sredstava iz fonda za oporavak i otpornost), a nije realno očekivati ni stope rasta osobne potrošnje kakve bilježimo u posljednje vrijeme. Zato ekonomisti uporno ističu da je veoma važno u kojoj mjeri danas europski novac za NPOO ulažemo u projekte koji će pridonijeti povećanju produktivnosti na dulji rok.