Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, te Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama dva su proračunska korisnika koji su u zadnjem krugu “obrade” Državne revizije, za 2020., dobili uvjetno mišljenje, i za financijsko izvješće i za usklađenje poslovanja.

U slučaju Fonda, koji raspolaže značajnim novcem (u 2019. su prihodi i primici iznosili 1,87 milijardi kuna), ostaju i dalje stare boljke da nije izradio višegodišnji plan rada, no u ovom izvješću zanimljivo je da se lopticu za neke zamjerke prebacuje i na resorno Ministarstvo zaštite okoliša, na čijem je čelu u vrijeme na koje se odnosi izvješće, bio Tomislav Ćorić.

Revizori su utvrdili, naime, da Fond nije definirao okvirni cilj za određene količine posebnih kategorija otpada, kojeg su u kalendarskoj godini dužni ispuniti proizvođači proizvoda od kojih nastaje otpad, pa stoga, kažu revizori, nije moguće niti pratiti ostvarenje tih ciljeva, kako to nalaže Zakon o održivom gospodarenju otpadom.

Takav je slučaj, primjerice s otpadom guma, za koje ministarstvo nije prethodno donijelo potrebne pravilnike i uredbe. No, preporuka revizora Fondu je da mora na Ministarstvo vršiti jači pritisak, kako bi mogao obavljati te poslove i imati za njih osigurana sredstva.

Više aktivnosti potrebno je i prema lokalnim vlastima u prikupljanju podataka o građevnom materijalu koji sadrži azbest, jer je podate do sada ukupno prikupio od njih 102 ili 18 posto.

Sporne naknade

Kritiku je Fond dobio i za utvrđivanje visine naknada u vezi gospodarenja električnim i električnim otpadom, te otpadnim baterijama i akumulatorima. Utvrdili su da prihodi od naknada nisu dovoljni za financiranje troškova sakupljanja i obrade, jer je, kako stoji u izvješću, Fond naplati prihode u manjem iznosu od proizvođača nego što podmiri trošak gospodarenja tim otpadom.

Tako je u slučaju gospodarenja otpadom električnom i elektroničnom opremom, primjerice, Fond prikupio od proizvođača i uvoznika 147 milijuna kuna, ali je bio u minusu za 40 milijuna kuna jer su rashodi bili toliko veći. Sličan je slučaj, pokazuje nalaz Državne revizije za 2020., i s baterijama i akumulatorima, a razlike su bile nadoknađene iz prihoda od naknada za druge kategorije otpada.

Osim toga, nakon skandala s mladom načelnicom općine Lovreć i još nekoliko javno proskribiranih slučajeva u prošloj godini pokazuje se da u APN-u ima još korisnika subvencija koji nisu prijavili prebivalište na adresi stana kojeg su kupili uz pomoć države.

Takvih je bilo 12 koji su subvencionirani kredit podigli 2018., a do kraja rujna prošle godine, kada je revizija češljala APN, dokaz da prebivaju na adresi kupljenog stana nije imalo čak 297 korisnika kreditiranih u 2019.

Loše planiranje

Jedna od glavnih zamjerki revizora je loše planiranje, te za naredne godine nalaže da se financijskim planom obuhvati visinu sredstava potrebnih za provođenje programa i aktivnosti.

Financijski plan za 2019., naime, najprije je iznosio 373 milijuna kuna, pri čemu se najveći dio odnosio na POS, no rebalansom je krajem godine plan sveden na 262 milijuna. No, podaci državne riznice pokazuju da su izvršeni rashodi iznosili tek 165,5 milijuna, odnosno 37% manje od plana.

APN to pravda odugovlačenjem zaključenja ugovora o kupnji zemljišta za POS u Zagrebu i Splitu, koji na kraju nisu zaključeni, pa su sredstva ostala neiskorištena. Revizori su uočili i da APN za financiranje poticane stanogradnje koristi isključivo proračunski novac, premda raspolaže značajnim novcem od povrata ranijih zajmova i iznajmljivanja nekretnina, a što nije u skladu sa zakonom.

Iz APN-a su poručili da su nakon ovog nalaza već u proračunu za 2021. ispunili nalog i cjelokupno financiranje poticanje stanogradnje temelji se gotovo isključivo na prihodu od povrata i najma nekretnina.