Kažu u Uljaniku da Emil Bulić od kada je postao predsjednik Uprave Uljanika gotovo uopće ne odlazi iz ureda, osim na pregovore u Vladu, a premda su lađe u Uljaniku već nekoliko puta potonule, on još uvijek ustrajava na spašavanju tvrtke.
Čini se da ste ostali usamljeni u obrani Uljanika i uvjeravanju da ne ide u stečaj. Jeste li od premijera ili ministra gospodarstva dobili jasnu poruku da dignete ruke i pustite sucima da otvore stečajne postupke?
Iako je primjetno da je među ključnim sugovornicima s kojima smo u proteklih pet mjeseci radili na iznalaženju rješenja u proteklih tjedan dana došlo do neobjašnjivog zatišja u komunikaciji, smatram da ipak nisam osamljen u ovako važnom projektu kao što je očuvanje Uljanik Grupe, koji predstavlja najznačajniji i najozbiljniji dio cjelokupne brodograđevne industrije u Hrvatskoj, na koju otpada gotovo 80% realizacije hrvatske brodogradnje u proteklih 5 godina. Činjenica da Uljanik nije prošao restrukturiranje, a sva ostala velika brodogradilišta koja jesu realizirala su cca 20% industrije dovoljno govore o tome kakvo je onda stanje u ostatku brodograđevnog sektora i koliko je restrukturiranje Uljanika važno za gospodarstvo. Upravo zato smo uvjereni da osobe koje vode računa o gospodarskoj strategiji zemlje, neće ostaviti da budemo osamljeni u donošenju odluke, već da će se nadležno ministarstvo i Vlada aktivno odrediti prema restrukturiranju ili prema alternativnom rješenju trenutne situacije.
Na čemu temeljite svoj optimizam?
Temeljim ga na činjenici da nisam usamljen, uz mene je menadžment svih društava Uljanik Grupe i gotovo 2.700 radnika, značajan broj bivših kolega, vrhunskih stručnjaka iz različitih područja brodogradnje, koji su prisiljeni borbom za golu egzistenciju, napustili Uljanik. Uz nas je i najznačajniji broj dobavljača i vjerovnika, kao i desetak tisuća njihovih radnika i naših kooperanata, a koji cijelo ovo vrijeme daju bezrezervnu podršku u našim nastojanjima otklanjanja stečajnih razloga. Najvažnijim od svega smatram spoznaju da su uz nas i ključni kupci s kojima od prvog dana vodimo intenzivnu komunikaciju i na čemu se temelje sve aktivnosti i planovi nastavka poslovanja.
No, kupci su napustili Uljanik?
U proteklih 5 mjeseci kontinuirano pregovaramo s postojećim i budućim naručiteljima brodova za Uljanik i 3.Maj. Činjenicu da imamo podršku kupaca dokazuje i to što smo u pregovorima osigurali preduvjete početka rada na obje lokacije u roku od nekoliko tjedana od datuma odobrenja privremenog financiranja. U tih 5 mjeseci uspjeli smo s jednim od kupaca na kojima se temelji poslovni plan brodogradilišta u Rijeci, potpisati "predugovor" u kojem je kupac preuzeo i financiranje nastavka i dovršetka gradnje bez državnih jamstava, u roku od 30 dana od potpisivanja ugovora. Drugi kupac je dostavio pismo namjere o nastavku gradnje jednog broda, uz mogućnost predugovaranja još jednoga, a bio je spreman osigurati vlastito financiranje bez državnih jamstava u roku od dva mjeseca, što bi u cijelosti zaposlilo raspoložive kapaciteta u Rijeci. Treći kupac već 5 mjeseci čeka s uplatom značajnog iznosa za nastavak radova na njegovom brodu i čeka odobrenje nadležnih institucija da se uplaćena sredstva rasporede na račun Uljanika, podmire obveze prema dobavljačima i nastave radovi u Puli, ali je prije nekoliko dana zbog odugovlačenja procesa donošenja odluke o restrukturiranju, došlo do neželjene reakcije kupca. Četvrti kupac je puna četiri mjeseca pregovarao s nama o nastavku radova i dovršetku broda u Puli i čekao da se donese odluka o restrukturiranju u čiju smo ga izvjesnost uvjeravali zajedno s nadležnim institucijama, ali je prije dva tjedna izgubio je strpljenje. Imamo, pak, još jednog kupca, koji nam cijelo vrijeme pruža značajnu podršku, te je unatoč svim poteškoćama na postojećoj gradnji, dostavio pismo namjere o gradnji dodatnih 5 brodova u Uljaniku u narednih 5 godina, od kojih prvi namjerava početi graditi u roku od 3 mjeseca od datuma odobrenja privremenog financiranja. Dogovori s brodovlasnicima omogućavaju gotovo trenutni nastavak radova i punu zaposlenost i u Puli i u Rijeci, uz minimalne slobodne kapacitete, što daje nezamislivu prednost opravdanosti ulaganja u restrukturiranje u slučaju Uljanika, u odnosu na primjere iz prošlosti u kojima se nekoliko milijardi kuna za restrukturiranje dodjeljivalo za slobodne kapacitete dok se ne popuni knjiga narudžbi. U programu restrukturiranja Uljanika ciljali smo neiskorištene kapacitete svesti na minimum kako bismo minimizirali troškove restrukturiranja. Ovo su temeljni razlozi zbog kojih smatram da nismo osamljeni.
No, dojam je da ni politika ni javnost ne podupire taj cilj?
S obzirom da ozbiljnost situacije iznimno je važno da odluka o davanju ili uskraćivanju podrške restrukturiranju bude donesena kao rezultat strateškog promišljanja, a ne pod dojmom aktualnih političkih događanja i kratkoročnih ciljeva pojedinaca koji pokušavaju iskoristiti ovu temu za skupljanje političke podrške. Zbog toga ne trebamo iscrpiti svaku mogućnost da zajedno s državom utvrdimo opravdanost donošenja odluke o restrukturiranju, a odluku je potrebno donijeti prije odluke suda. Do danas nismo dobili jasnu poruku nadležnih institucija da je država "digla ruke" od restrukturiranja. Naprotiv. No, svjesni mogućih rizika razgovaramo i o rizicima neželjenog scenarija i radimo i na tome da osiguramo primjerenu reakciju u slučaju da do toga dođe.
Kakva je komunikacija proteklih desetak dana s Vladom, nakon što je odbila ponudu Brodosplita?
Uobičajena kao i u proteklih tjedana ili mjeseci, nije došlo do prekida. Imali smo razgovore o mogućnostima i alatima koji nam ostaju na raspolaganju za osiguranje privremenog financiranja i provedbe restrukturiranja, međutim, osim razgovora nije bilo pomaka ili zaključaka o prihvatljivom alternativnom rješenju.
Ostao je dojam da ste svojim iskazom na trgovačkom sudu u Rijeci i Pazinu de facto doveli u zabludu suce i javnost da se još uvijek pregovara sa strateškim partnerom?
Samo dan nakon što je Premijer na sjednici Vlade izjavio da "ovakvo restrukturiranje ne možemo podržati, ostajemo otvoreni da tražimo dodatna rješenja za brodogradilišta i u Puli i u Rijeci", 29. ožujka, zakazali smo zajedničku sjednicu NO-a i Uprave, na koju smo pozvali i predstavnike sindikata i strateškog partnera kako bismo izbjegli bilo kakav nesporazum o odnosu Uljanika i strateškog partnera i daljnjim aktivnostima. Povod je bio zaključak Vlade o restrukturiranju Uljanika, te medijski istup predstavnika strateškog partnera na istu temu. Na sjednici smo utvrdili da Brodosplit i dalje ostaje partner, te je konstatirano da je njihova reakcija bila isprovocirana zaključkom Vlade kojim se nije prihvatilo ponuda. Predstavnik strateškog partnera je izjavio da više neće inzistirati na značajnom dijelu troškova restrukturiranja na kojima je dotad inzistirao, složio se sa svim ostalim sudionicima oko procjene visine fiksnog dijela troška restrukturiranja u visini od cca 750 mil Eur, te da će u narednih nekoliko dana dostaviti detaljnu specifikaciju i obrazloženje za svaku dodatnu stavku. Po informacijama od predstavnika državnih institucija zaključak Vlade se u velikoj mjeri temeljio na informaciji da je trošak restrukturiranja procijenjen od 1,2 do 1,4 mlrd. eura. To nas je dosta zateklo, te smo i sami svjesni da bi to bilo preveliko i neopravdano izlaganje proračuna, stoga bi odbijanje takve izloženosti bilo potpuno razumljivo i opravdano. Međutim, gotovo trećina navedenog iznosa nema nikakve veze s troškom restrukturiranja. O svemu tome, kao i usporednim analizama troškova naših internih i procjena strateškog partnera, otvoreno smo i pravovremeno komunicirali s državnim institucijama u protekla dva mjeseca, te smo pretpostavke restrukturiranja temeljili na procjeni troškova u rasponu od 750 do 800 mil. eura. Prije četiri tjedna nadležnim institucijama je dostavljena novija varijanta sa značajno nižom procjenom troškova u odnosu na verziju iz siječnja, koja nije razmatrana na sjednici Vlade prilikom donošenja odluke. To dovodi do zaključka da je ta važna odluka o potpori Uljaniku izostala pod utjecajem "prenapuhanih" nepostojećih troškova iz inicijalne ponude, odnosno predmetni dokument koji je Vlada razmatrala nije usuglašeni Program restrukturiranja.
Razgovarate li sada, nakon svega o tom zadnjem, usuglašenom prijedlogu?
Prošli tjedan nam je rečeno da su tijeku dodatne konzultacije između najviših državnih dužnosnika. Dogovorili smo sa strateškim partnerom izradu realne procjene visine troškova restrukturiranja, dok je za nastavak rada na programu potrebno usuglašavanje države, strateškog partnera i Uljanika oko prihvatljive visine doprinosa države, kao i dokazivanju strateškog partnera da može osigurati vlastiti doprinos u istom omjeru.
Je li moguće izbjeći stečaj Uljanika?
Moguće je, međutim, svakim danom se odlaskom svakog čovjeka i odugovlačenjem odobrenja privremenog financiranja dodatno umanjuju šansa za uspješnu realizaciju poslovnih planova, a jedino je sposobnost ostvarenja poslovnih planova temelj uspješne provedbe Programa restrukturiranja.
Hoćete li Vi na kraju zatražiti otvaranje stečaja?
Još uvijek radimo na tome da dobijemo punu podršku nadležnog ministarstva i Vlade RH za restrukturiranje.
Iz Vladinih redova čuje se da se s Uljanikom razgovara još jedino o pripremi za isporuku jaružala Jan de Nulu?
Razgovaramo o više tema, ali ne mogu komentirati konkretan postupak s obzirom da se radi o osjetljivim informacijama.
Ministru financija taj je dogovor izuzetno važan radi smanjenja tereta po jamstvu za tu gradnju, je li zaključenje odnosa s Jan de Nulom jedini razlog zbog kojega stečaj još nije otvoren?
Uvjeren sam da stečaj još nije otvoren zato što postoji šansa da se kroz privremeno financiranje otklone stečajni razlozi i provede restrukturiranje, te bi se privremenim financiranjem, značajan dio brodova na obje lokacije dovršio i umanjila šteta i za Uljanik i za državu. Želim još jednom istaknuti da smo prije 20-tak dana postigli dogovor s nadležnim državnim institucijama oko ključnih stavki programa restrukturiranja i privremenog financiranja, definirali operativne planove poslovanja za narednih 6 mjeseci, postigli načelne dogovore s bankama te pripremili sve materijale koji su bili podloga za donošenje odluke Vlade o privremenom financiranju, međutim, nakon toga uslijedila su neka događanja kojima zajedno svjedočimo i koja su u velikoj mjeri paralizirala sve uključene u proces.
Na političkoj razini izraženija je potpora očuvanju samo 3. mama, ne i cijele grupe. Biste li Vi pristali na to da se 3. maj izdvoji, a Uljanik pusti u stečaj?
U razgovorima s političarima nisam naišao na predlaganje konkretnog rješenja u tom pravcu. Svi dosadašnji modeli temeljili su se na pretpostavci da su oba brodogradilišta u sastavu Uljanika, te je ostavljena mogućnost da se nakon stabilizacije poslovanja razmotri interes i mogućnost izdvajanja 3. maja. Bilo je određenih sugestija da se dionice 3. maja prodaju njemačkom Elsfletheru, putem posrednika koji živi u Opatiji. U kasnijim kontaktima pokazalo se da se radilo o lažnom predstavljanju osobe koja je navodno zastupala njemačko brodogradilište, ali nakon što je državni odvjetnik u Njemačkoj pokrenuo istragu i odgovorne osobe istog brodogradilišta završile u zatvoru zbog korupcije njemačkih dužnosnika, isto se više ne spominje. U svemu tome najteže pada što je od strane pojedinaca koji su zagovarali to brodogradilište došlo do dovođenja u zabludu velikog broja nedužnih i neinformiranih radnika koji su u jednom trenutku dobili lažnu nadu da postoji jednostavno rješenje za ozbiljnu situaciju u 3. maju.
Razmatra li se mogućnost da se restrukturiranje provede kroz stečaj?
Razmatrali smo takvu mogućnost, i samostalno i u razgovorima sa stečajnim upraviteljima i sucima. S obzirom na poslovni model funkcioniranja brodogradnje u kojem nema tekućih priliva, već se oni mogu očekivati samo ako brodogradilište može dokazati stabilnost minimalno u razdoblju od 3 godine, u praksi je teško očekivati da bi se ozbiljan kupac upustio u ugovaranje gradnje i uplatu novca tvrtki koja je u neizvjesnosti stečaja. Također, veliki zastoj u brodograđevnom procesu, uslijed duljine trajanja postupka prijave i utvrđivanje osnovanosti prijavljenih tražbina, zbog velikog broja vjerovnika, postoji ozbiljna zabrinutost za pozitivan ishod tog scenarija. Slična razmišljanja mogu se iščitati iz izvješća privremenih stečajnih upravitelja pojedinih društava Uljanik grupe.
Koliko će po Vašim procjenama biti ukupan trošak stečaja?
Neslužbeno možemo procijeniti da je trošak stečaja, koji je moguće grupirati u direktne troškove stečaja Uljanika i članica Grupe, kao i negativan utjecaj istog na pojedine dobavljače koji su značajno izloženi Uljaniku, oko 650 mil. eura. Taj trošak nastupa gotovo trenutno, dok će dugoročne posljedice zbog povećanja socijalnih davanja i smanjenja poreznih davanja, biti uvećane za dodatnih cca 150 mil. eura tijekom narednih 5 godina.
Je li stečaj opcija koju priželjkuje strateški partner Brodosplit, koji je i svoju ponudu profilirao na tome da želi da se država pobrine za stare obveze, a on bavi budućim poslovanjem?
Očekujem da nije, jer u tom slučaju ne može biti strateški partner.
Radili ste na programima restrukturiranja s oba potencijalna partnera. Oni su dijametralno suprotni, no za prvi, Danka Končara, koji je uključivao nekretninski biznis, lokalna politika pokazivala je znatno veći interes i lobirala za njegovo prihvaćanje. Je li za Uljanik taj nekretninski biznis bio fatalan?
Nažalost da. Suština prethodne verzije programa temeljila se na nekretninskom projektu, te se izgubivši dragocjeno vrijeme na izradi neodrživog poslovnog modela koji je predviđao prenamjenu značajnog dijela brodogradilišta za izgradnju nekretnina, cijeli sustav Uljanik Grupe urušio. Toliko je bilo snažno uvjerenje pojedinih osoba koje su podržavale ideju o nekretninskom projektu, da je na jednom od internih sastanka, kada je društvo već bilo u blokadi i radnici u štrajku, jedna osoba je izjavila potpuno mirno "nemojte se brinuti, ovo nije loše za strateškog partnera, država će morati predati Uljanik strateškom partneru ili će Uljanik završiti u stečaju, a onda je strateški partner opet tu". Ta mi se rečenica snažno urezala u pamćenje, jer je zorno prikazala na što su sve bili spremni pojedinci kako bi ostvarili svoje ciljeve i kolika je bila uvjerenost u uspjeh ideje o prenamjeni prostora brodogradnje za nekretninski projekt. Dakle, prema tadašnjoj zamisli, projekt je uspio ako uspije usvajanje programa uz postizanje konsenzusa oko potpisivanja činidbenih jamstva kojima se jamči da će sve strane koji odlučuju osigurati prenamjenu prostora za izgradnju stambeno poslovne zgrade, a ako Program ne bude usvojen i Uljanik završi u stečaju, nekretninski projekt će se isto tako realizirati jer nekretnine ostaju za neku kasniju fazu. Preuzimanjem upravljanja kompanijom, zajedno s novom upravom, važno je bilo staviti fokus na brodogradnju, međutim, nemalo smo se iznenadili kada smo u potrazi za kvalitetnim strateškim partnerom, posjetili jedno od najeminentnijih europskih brodogradilišta, gdje su nam jasno rekli da su na tu temu bili u posjetu kod nadležnih institucija u Hrvatskoj tijekom rujna 2018., kada im je rečeno da je Pula namijenjena za nekretnine, te da će se brodogradnja nastaviti samo u Rijeci.
Niste se još očitovali o istragama i hapšenju bivših ključnih menadžerskih kadrova. Kakvo je Vaše mišljenje o nepravilnostima kojima se bave istražitelji?
Nisam, jer to smatram neprimjerenim. Radi se vrlo ozbiljnim kvalifikacijama, te smatram da treba prepustiti da zaključke donose oni koji su za to ovlašteni i kvalificirani.
Koliko je realno u uvjetima dok se provode istražni postupci za poslovanje u Uljaniku i 3. maju raditi na dugoročnim rješenjima i rasplitanju zamršenih odnosa između njih?
Pored utjecaja na tekuće aktivnosti, predmetna postupanja su u velikoj mjeri utjecale i na ponašanje svih uključenih u proces izrade programa restrukturiranja. Nažalost, koliko god isticali da restrukturiranje mora provesti Uljanik, Država i strateški partner, na kraju dođemo do spoznaje da Odluke donose konkretne osobe s imenom i prezimenom i da restrukturiranje provode konkretne osobe s imenom i prezimenom. Otkad su pokrenuta određena postupanja, više nego ikad je teško dobiti bilo kakvu odluku, suglasnost ili odobrenje konkretne osobe, konkretan odgovor ili komentar na bilo koje osjetljivo pitanje i to ne samo u društvu, već je to posebno izraženo kod svih državnih institucija koje sa zabrinutošću promatraju ishod događanja. Nakon što smo suočeni s unutarnjim problemima, problemima s prethodnim strateškim partnerom, pritiscima različitih interesnih skupina, višemjesečnom blokadom računa i neisplatom plaća, kao i usuglašavanjem s trenutnim strateškim partnerom, da je netko i htio da Program restrukturiranja ne uspije ili barem da svima oteža pozitivan rasplet, ne bi mogao odabrati teži trenutak.
Mnogi se pitaju čiji ste čovjek, kako to ste došli sa sigurnog i stabilnog posla u tvrtku koja je na koljenima i k tomu niste iz tog biznisa?
Došao sam u Uljanik zato što sam osjetio da je to poziv koji ne mogu odbiti i bio uvjeren da je učiniti sve za spas Uljanika najvažnije i najvrjednije što sam u konkretnom trenutku mogao učiniti. Kada sam razmišljao o prelasku u Uljanik, na ulicama Pule događali su se prosvjedi. Ljudi u plavim "trlišima" prekrili su ulice našeg grada i tražili pomoć. Naravno, tu je bio i profesionalni izazov, ali toga mi nije ni prije nedostajalo, jednostavno osjetio sam da mi je to važno. Odluku o dolasku u Uljanik, donio sam nakon dugogodišnjeg predanog rada u prethodnoj kompaniji i snažne povezanosti sa svojim suradnicima, s kojima sam i danas u izvrsnim odnosima. U svojoj karijeri radio sam na poslovima koji su mi omogućavali analiziranje poslovanje u različitim industrijama. Koliko god se međusobno razlikovale, sve su te industrije imale određena zajednička obilježja, a to je dinamično okruženje i snažno tržišno orijentirano poslovanje. Sve ta obilježja možemo identificirati i u brodogradnji. Najvažnije od svega, bila je spoznaja da imam povjerenje mojih najbližih suradnika, a još važnije, ali i teže, bilo mi je kada sam osjetio povjerenje velikog broja radnika. Od samog početka bio sam svjestan da su nam šanse male i zbog toga sam se odlučio učiniti sve da opravdam ukazano povjerenje, jer povjerenje je osjećaj koji obvezuje više od bilo čega.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.mlaćenje mrtvog konja .odite raditi nešto korisno.
Restrukturiranje kosta toliko da netko stavi ili akumulira 45-50% kapitala u bilanci Uljanika i ispostuje sva jamstva i dugove. Tada bi uljanik imao kreditni rating i mogao funkcionirati bez jamstava. Sve ostalo je iluzija ili tlapnja financijski nepismenih i neodgovornih
Završite više priču s Uljanikom. Gotovo je to. Imate neprofitabilnu djelatnost, točka. Novce koje ima Vlada treba uložiti u profitabilne industrije, npr IT sektor koji konstantno raste. Obrazovati više ljudi za taj sektor.
Ako je tako kako Emil Bulić navodi, neka radnici i kooperanti dignu kredite a svoje kuće i stanove stave pod hipoteku i neka sami snose rizik sanacije. Činjenica je da od tih 750 mio. € , maksimalno 50% sanacijskih troškova može država preuzeti a ostatak strateški partner, kojega nema na vidiku, o čemu onda uopće pričamo?
Uključite se u raspravu