Jedna od mantra koje se u Hrvatskoj svako malo ponavljaju je ona o neiskorištenim potencijalima poljoprivrede i potrebi podizanja proizvodnje. Obično se pritom naglasi da bi se time smanjile i potrebe za uvozom, jer Hrvatska je danas veliki uvoznik hrane, s godišnjom vrijednošću većom od tri milijarde eura. No, recentni pokazatelji vezani uz taj sektor i dalje imaju ritam toplo-hladno. Nakon ohrabrujućeg podatka da je u 2018. vrijednost ukupne poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj porasla na 17,3 milijarde kuna (2,33 mlrd. eura), što je porast od gotovo 6 posto ili treći najveći u EU, nedavna prva procjena državnih statističara za 2019. signalizirala je tako ponovni pad outputa poljoprivredne proizvodnje. O tome gdje nam je poljoprivreda danas usporedni je pregled ovih dana ponudio i opsežni godišnjak Eurostata za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo. Jedan od indikativnih pokazatelja vezan je uz trendove investicija. Prema Eurostatovu pregledu, Hrvatska je u razdoblju od 2005. do 2018. zabilježila najveći prosječan pad investicija u poljoprivredi među članicama EU. Kontrakcija ulaganja u tom je razdoblju kod nas u prosjeku iznosila 4,6 posto godišnje, dok je prvi sljedeći po padu bio Cipar s prosječnih -3,1 posto. Nasuprot tome, relativnim rastom investicija prednjačili su Litva (s prosječnom godišnjom stopom rasta od 6,6%, naglašenije od 2010.) te Bugarska (+5,8%) i Češka (+5,5% godišnje). Ukupna je razina investicija u poljoprivredi EU za 2018. procjenjena na 59 milijardi eura, što je blizu trećine bruto dodane vrijednosti, a ujedno i 2,3 milijarde eura više u odnosu na 2017. te 4,6 milijardi eura više nego 2016. Zvjezdana Blažić iz Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju, nepovoljnu sliku investicija u slučaju Hrvatske pripisuje dobrim dijelom tome što se kod nas dugo čekalo da se počnu koristiti sredstva EU iz Programa ruralnog razvoja. Kako su po tom programu potencijalni korisnici računali na iznose do pet milijuna eura, mnogi su i investicijske planove vezali uz natječaje kroz taj program. No, nakon prvog raspisivanja 2015. uslijedio je zastoj praćen povicima da će sredstva otići “velikima”. U startu je, dakle, pobjeglo nešto vremena, a i procedure od odobrenja do stvarnog povlačenja novca uzmu dosta vremena. Sve u svemu, u Hrvatskoj bi se na razinu investicija u poljoprivredi Program ruralnog razvoja trebao početi jače odražavati s ovom godinom, mišljenja su u 
Smarteru.

To je, međutim, samo manji dio priče o slabim dosezima razine hrvatske poljoprivredne proizvodnje, pa i investicija u tom sektoru. O tome dosta govore i činjenice vezane uz izdvajanja za razne vrste poticaja za poljoprivredu.

Izravna plaćanja

Primjerice, za poljoprivredne potpore – izravna plaćanja, mjere ruralnog razvoja te druge tržišne mjere i “de minimis” potpore – kod nas su u proteklim godinama izdvojena značajna sredstava koja su iz godine u godinu rasla približivši se najviše odobrenom limitu iz Ugovora o pristupanju. S tim u vezi Blažić podsjeća da je 2017. izdvojeno 609 milijuna eura, lani 750, a ove godine 800 milijuna eura. Nadalje, za 2020. je planirano 838 milijuna eura, a za 2021. i 2022. računa se da će godišnja izdvajanja biti na razini 840 milijuna eura.

To su, istina, ukupna izdvajanja koja najvećim dijelom ipak nisu namjenjena za investicije nago se puno izdvaja za potpore koje se odobravaju po hektaru i služe kao nadopuna dohotku proizvođača, te za ekološke mjere i potpore za razvoj ruralnih prostora.

Ipak, neovisno o namjeni, evidentno se radi o golemim višegodišnjim izdvajanjima uz koja bi se očekivala ukupno bolja slika stanja poljoprivrede nego što sugerira i današnjih 3,3 posto udjela te djelatnosti (kategorija Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo) u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti (BDV) hrvatskog gospodarstva. Kako bilo, potpuno je jasno da, obzirom na skromnu domaću proizvodnju, uvozimo iz zemalja koje imaju jaku poljoprivrednu proizvodnju i kojima je interes plasirati svoje robe na mnogobrojna tržišta pa i hrvatsko. Kako bi se takvom uvozu mogli oduprijeti, nužno nam je kontinuirano jačanje vlastite proizvodnje, prvenstveno podizanjem konkurentne sposobnosti naših poljoprivrednih proizvođača. Kako bilo, prema prvoj procjeni DZS-a o realnom dohotku u poljoprivredi za 2019. predviđa se pad BDV-a poljoprivrede od 5,5 posto, nešto manje od toga očekivani je pad realnog dohotka (4,9%), dok se ovogodišnji output odnosno ukupnu vrijednost poljoprivredne djelatnosti procjenjuje na 16,8 milijardi kuna, odnosno “minus” od oko 2,5 posto u odnosu na lani.

Varljive procjene

U DZS-u doduše, ističu, prve procjene često značajno odstupaju od finalnog obračuna kategorija ekonomskih računa poljoprivrede(prema preliminarnoj procjeni, na 16,87 milijardi).

Stručnjaci smatraju da bi ratarska proizvodnja mogla imati blagi rast, ali u stočarstvu i povrtlarstvu realno je očekivati pad proizvodnje. To pak samo potencira i problem nepovoljne strukture naše poljoprivrede.