Nakon lanjske godine u kojoj su pandemija i potresi srušili premije, osiguravatelji 2021. završavaju u oporavku. Dvostruko brže od tržišta raste Wiener osiguranje koje je prvi puta premašilo letvicu od milijarde kuna premijskog prihoda.

Što se promijenilo nakon potresa, zašto životna osiguranja nisu passé iako nema prinosa, gdje leži potencijal i, naposljetku, je li izgledna neka nova akvizicija društva koje je tom strategijom i postalo jedan od vodećih igrača na tržištu, razgovaramo s predsjednicom Uprave Wienera Jasminkom Horvat Martinović.

Pod kakve rezultate podvlačite crtu?
Jako smo zadovoljni rezultatima koji su iznad očekivanja. Prema ukupnim rezultatima za 2020. prošle smo godine ostvarili 4. poziciju na hrvatskom tržištu, dok smo ove zauzeli drugu prema ukupnoj premiji, te prvu u životnim osiguranjima.

Ostvarujemo rast daleko brži od tržišta; ako gledamo 10 mjeseci godine Wiener osiguranje raslo je više od 20 posto, a tržište oko 9 posto, gotovo cijelo razdoblje rastemo brže od tržišta – dijelom i zbog zapošljavanja čak i tijekom pandemije. Došli smo do udjela od 11 posto i ostvarujemo strateške ciljeve naše matične kuće Vienna Insurance Group.

Hrvatska je prepoznata kao jedno od strateških tržišta koje ima potencijala za profitabilni rast. Naš strateški cilj je da se u idućih pet godina pozicioniramo u vodeća tri osiguratelja, vjerujem da idemo u tom smjeru. Pohvalila bih sve zaposlenike i zahvalila im jer smo u listopadu po prvi puta premašili milijardu kuna premije.

Lanjska dobit na osigurateljnom tržištu pala je preko 20 posto. Mi ćemo ove godine imati značajan rast u odnosu na lani. Mogu reći da ćemo u 2021. imati blizu blizu 1,2 milijarde kuna premijskog prihoda i neto dobit biti preko 50 milijuna kuna, što nam je iznad planiranih brojki.

U krizama se među prvima na udaru nađu osiguravatelji, koliko vas je pandemija pogodila?
Rekla bih da je tržište osiguranja pokazalo dosta veliku otpornost u pandemiji, da postoji kontinuitet poslovanja čak i unatoč uvjetima koje nitko nije očekivao. Mislim da smo se kao industrija prilično dobro snašli i uspjeli pružiti kvalitetnu uslugu klijentima ubrzavši digitalizaciju.

Lani smo imali veliki ispit kada su Hrvatsku pogodila dva snažna potresa koji bi i bez pandemije bili izazov za industriju osiguranja. Pokazali da smo se sposobni nositi s dva istovremena velika izazova.

Koliko ste isplatili šteta za potres?
Wiener je isplatio nešto manje od 30 milijuna kuna, uz jedan dio u pričuvama, dok su svi osiguratelji zajedno isplatili oko 500 milijuna kuna. U usporedbi s procjenom ukupne štete, to pokazuje ogroman nesrazmjer osiguranja nekretnina.

Svijest građana o osiguranju imovine protiv potresa se povećala jer se dogodilo bolno otriježnjenje kada se vidjelo koliko nekretnina nije bilo osigurano od potresa. Ove godine rizik potresa se ugovarao gotovo dvostruko više u usporedbi s prošlom.

Što to točno znači? Kada imate jedno računalo, a kupite još jedno imate rast 100 posto, no i dalje imate tek dva…
Da, to je još uvijek jako mali broj polica, no dobro je da su se stvari pokrenule. Svijest bi trebala doći i od strane onih koji upravljaju državnom imovinom. Oštećeno je mnogo škola, a mislim da ni dan-danas nijedna škola stradala u Zagrebu nije obnovljena.

Država bi trebala prepoznati osiguratelje kao partnere, pokazali smo u ranijim nepogodama poput požara ili poplava da se na nas može osloniti. Isto je i sa privatnom imovinom gdje nema pomoći iz proračuna. Ako gledate premiju po stanovniku, Hrvatska je daleko ispod prosjeka EU: kod nas je to ispod 50 eura, dok su u EU premije osiguranja imovine oko 150 eura godišnje.

Bilo je slučajeva da je ljude iznenadilo otkriće da imaju franšize u štetama, da osiguranja ne pokrivaju štete ispod magnitude 5…Poprilično je dubok jaz između očekivanja i ugovora.
Pravilo magnitude 5 postavljeno je statistički jer za slabije potrese nema značajnijih materijalnih šteta.

Trebamo uzeti u obzir da je osiguranje tu da pokrije značajnu štetu, tako je i definirana premija. Na ovim prostorima dugo nije bilo potresa, u zadnje dvije godine su učestali i svi smo senzibiliziraniji. Stvar je financijske pismenosti: osiguranje u svojoj biti služi za nadoknadu značajne štete za visinu premije koja, bez obzira na naš životni standard, nije tako značajna i mi prenosimo rizik na nekog drugog.

Na taj način poravnavamo oštar skok troškova: u slučaju da se nešto dogodi nemamo ogromni izdatak umjesto toga svake godine imamo manji trošak premije. Ključno je pitanje koliko je klijent informiran.

Imate li sudskih epiloga vezano za štete iz potresa?
Uvijek ima pitanja, dopisa i telefonskih razgovora jer nikad nisu svi apsolutno zadovoljni, no nemamo sudskih sporova u tom smislu. S obzirom da se radilo o specifičnoj situaciji, pogotovo kod prvog zagrebačkog potresa za vrijeme ‘lockdowna’, išli smo za tim da u što kraćem vremenu i maksimalno podmirimo štete klijentima. Naravno da osiguranje isplaćuje ono po riziku koji je ugovoren, no hajdemo reći da smo u tom trenutku bili nešto jače senzibilizirani.

S obzirom da su potresi učestalija pojava u zadnje dvije godine, da li je danas došlo do promjena cijene polica i uvjeta?
Poznato je da su Zagreb, područje oko Rijeke i južna Dalmacija najtrusnija područja i to je odavno (pre)poznato u našim ugovorima sa svjetskim reoosigurateljima. Zapravo smo jedino mi postali svjesniji potresa dok smo prije o njima mislili kao o pojavi jednom u stoljeću, vjerojatno ne za vrijeme našeg života.

Cijene i uvjete nismo dirali jer se ugovori o reosiguranju najčešće ugovaraju početkom godine, a ni zona rizičnosti se nije promijenila. Tek smo modernizirali neka pokrića i poboljšali uvjete u smislu mogućnosti otkupa franšize. Primjerice, u slučaju auto kaska pokrili smo štete od potresa koja tada nisu bile pokrivene, ako npr. nekome padne dimnjak na automobil u potresu.

Tada smo isplatili i te štete iako formalno nisu bile pokrivene, nisu to bila “sitna slova u ugovoru”. Kod ugovoranja franšize kada klijent ima priliku ugovoriti policu za manju premiju, pojačali smo informiranje. Rekla bih da smo svi, i mi i klijenti, naučili na tom primjeru.

Domaće tržište osiguranja duboko je podijeljeno na prosperitetni neživotni i životni segment koji kaska. Gdje Wiener vidi prilike za rast?
Smatram da životno osiguranje itekako ima svoju ulogu, a i benefite prema klijentima. Wiener je lider u životnom osiguranju, za razliku od tržišta naša ukupna premija je 50 posto u životnim osiguranjem, a i 50 posto u neživotnim.

Dugi niz godina svjedoci smo niskih kamatnih stopa, unatoč inflaciji ekonomisti najavljuju produljenje takvog okruženja koje su u životnim osiguranjima jedna od ključnih komponenti jer se radi o dugoročnom osiguranju u kojem klijent ostvaruje prinos.

Sada se životna osiguranja okreću prema suštini, što nije štednja već garancija uloženog novca, pružanje sigurnosti, bilo da klijent želi sebe zaštititi od nekih rizika ili obitelj od ekonomskih gubitaka.

Sigurna sam da životno osiguranje ima prostora za rast, za određeni broj ljudi tu je životno osiguranje s poveznicom ulaganja u fondove. Taj segment prolazi tranziciju, idemo prema jednostavnijim proizvodima koji će pružiti određenu zaštitom i neće se kao ranije fokusirati isključivo na ostvareni prinos za 20 godina.

Jesu li prinosi na životna osiguranja koja se danas ugovaraju iznad inflacije?
Danas gotovo cijelo hrvatsko tržište ima prinos nulu, odnosno bez garantiranog je prinosa. To ne znači da ukoliko društvo ostvari bolji prinos, da ono neće biti isplaćeno klijentu. Police koje su se ugovarale prije 15 ili 20 godina nosile su prinose od 5 do 7 posto, pa društva i dalje imaju obavezu isplaćivati prinose za aktivne police.

Bi li Vam bilo lakše da su kamatne stope više?
To je dosta teško pitanje. Negdje bismo dobili, a negdje izgubili. Vrlo je teško nešto prognozirati na 15 godina, povijest uči da nakon razdoblja niskih kamatnih stopa dolazi razdoblje kad one idu prema gore.

Osiguranja su dosta konzervativna industrija, rekla bih da trebamo biti spremni na brze prilagodbe proizvoda što smo pokazali i u ovoj situaciji. Dolazi nam mlada generacija klijenata s drugačijim očekivanja usluga i proizvoda, sve više moramo izlaziti iz zone komfora i klasičnih proizvoda.

Šef Hanfe Ante Žigman pobrojao je lepezu rizika za financijsku industriju, od ulaganja u nekretnine, ‘cyber’ prijetnji, niskih kamata do klime. Što su po vama najveće prijetnje u idućih 5-10 godina?
Wiener diverzificira svoja ulaganja i u nekretnine je uložen daleko manji dio nego što su to državne obveznice ili drugi oblici ulaganja, ne vidim osobno tu rizik za društvo jer smo slabo izloženi.

Niske kamatne stope predstavljaju rizik, ali smo s njim dobro upoznati i prilagodili smo se, a i apetiti vlasnika oko dobiti s time su se usuglasili. ‘Cyber’ rizici sve su bitniji u eri digitalizacije, mi smo s matičnom kućom krenuli u razvijanje osiguranja protiv njih i to je nešto gdje ćemo biti partner.

Sve je više klimatskih rizika, nepogode i štete uzrokovane globalnim zatopljenjem već sada uzrokuju više štete nego prije 30-ak godina. U narednih 5 do 10 godina nećemo govoriti samo o klasičnim rizicima poput požara ili poplave, bit će sve više novih kojih možda nismo ni svjesni u ovom trenu.

Koji dio portfelja vam je najprofitabilniji i/ili najbrže raste?
Pitanje je što znači najbolji rezultat. Zdravstveno osiguranje sigurno ima veliki potencijal za rast na domaćem tržištu jer je tu ono i dalje prilično nepokriveno.

Tržište zdravstvenog osiguranja godišnje raste između 12 i 15 posto, a mi smo zadnjih godina rasli po 40 posto, no treba reći da smo u taj segment ušli tek krajem 2016. pa je baza niska. Veliki potencijal vidimo i kroz buduću zdravstvenu reformu koja je još uvijek u povojima, no nadamo se da će se njome prepoznati i da će se dati prilika osigurateljima da sudjeluju.

U zdravstvenom segmentu može se ponuditi niz novih usluga i proizvoda, vrlo je otvoren za digitalizaciju i mobilne aplikacije, primjerice, u smislu savjeta liječnika.

Na našem tržištu premijom dominiraju autoosiguranja što definira svako društvo i ostvarene premijske volumene, no to je područje najveće konkurencije cijena na tržištu. Prilično neiskorišten segment su osiguranja od odgovornosti.

Rastom izvoza i gospodarstva povećava se potreba za tim proizvodima, posebice zahvaljujući regulativi na stranim tržištima koja ih propisuje. U tom segmentu će se pojavljivati novi oblici osiguranja, a potražnja, ali i rizici rastu iz godine u godinu.

Kada se govori o reformi javnog zdravstva, čini se da su očekivanja javnosti nerealna; s jedne strane financijski bezdan, s druge realno je rezanje dostupnosti usluga i rast cijena usluga što se vladajući ne usude transparentno reći jer kako drugačije zatvoriti rupe? Ima li tu prostora za privatni sektor?
Ekonomski ako nešto ne funkcionira i ne može pokriti nastale troškove, teško je da će se reformom omogućiti veća prava i niže cijene. Građani imaju jedna očekivanja, a realnost je nešto drugo. Teško je išta komentirati jer je nacrt na samom početku, gotovo ništa konkretno nije objavljeno.

U pandemiji su se liste čekanja dodatno produljile i smatramo da bi se uključivanjem osiguratelja u neki segment donekle mogao smanjiti pritisak na javni sektor. Željeli bismo da nas se u reformi vidi kao partnere, spremni smo se našim proizvodima prilagoditi ako zajedno sjednemo za stol.

Sudjeluju li osiguranja na neki način u izradi zdravstvene reforme?
Osiguratelji djeluju kroz Hrvatski ured za osiguranje, a da li netko aktivno radi na tome trenutno tih saznanja nemam.

Koliko se u Hrvatskoj uopće traže osiguranje od odgovornosti?
Ljudi postaju sve svjesniji i sukladno tome raste potražnja. Za neke profesionalne odgovornosti, poput osiguranja od odvjetničke odgovornosti, već postoje propisi, a ugovaraju ih i bolnice za svoje liječnike. Sve je više privatnih klinika u privatnom sektoru, a što se povećava broj sudskih sporova i medijski eksponiranih slučajeva raste broj upita.

Velika su očekivanja od investicijskog vala, posebno na krilima europskih milijardi kroz Nacionalni plan oporavka i otpornost.
Sigurno se tu otvara prostor za osiguranja, poput Pelješkog mosta koji je financiran glavinom novca EU. Bilo koja izgradnja ili investicijski projekt nama su izrazito interesantni jer one kreću od osiguranja izgradnje i kasnije potreba osiguranja u proizvodnji.

U NPOO-u su, primjerice, navedeni projekti vodnog gospodarstva i otpornosti turizma, a nama nedostaje takvih većih investicijskih projekata. Govorimo o dva aspekta; jedan dio su korporativna osiguranja gdje pružamo sve potrebne vrste osiguranja ovisno o proizvodnoj djelatnosti.

Drugi aspekt je rast BDP-a, zaposlenosti i životnog standarda koji posredno podiže potražnju građana za policama osiguranja. Čini mi se da je NPOO ‘win-win’ priča, samo ju treba mudro odigrati da opet ne bi ostala samo strategija.

Iduću godinu obilježit će pripreme za uvođenje eura. Kako će to izgledati kod vas?
Da, iduća godina bit će u znaku priprema svih nas u financijskom sektoru, posebno u IT projektima gdje imamo značajna ulaganja da bismo se na vrijeme pripremili, prilagodili sustave i aplikacije. Još uvijek s regulatorom razgovaramo o načinu prikaza informativnog izračuna šest mjeseci prije implementacije zajedničke valute.

Premda se radi o velikim ulaganjima, ne radi se samo o troškovima, već je to veliko opterećenje koje nam uzima mnogo internih i vanjskih resursa, pa neke druge projekte stavljamo na čekanje. Vjerujem da će uvođenje eura dodatno naglasiti manjak kadra u IT sektoru, ne samo u osigurateljnoj industriji, već u cijelom gospodarstvu.

Planirate li akvizicije ili zasad ostajete na putu organskog rasta?
Naša strategija je profitabilni rast i pozicioniranje među top tri osiguratelja u Hrvatskoj. Rast koji planiramo je primarno organski, ali ako nam se ukaže prilika za akviziciju, spremni smo i vrlo rado ćemo ju provesti budući da je VIG grupa prepoznala Hrvatsku kao značajno tržište.

Wiener ima povijest spajanja i preuzimanja, no kod akvizicije ne treba gledati samo tržišni udio, ‘dva plus dva nisu uvijek četiri’ već je bit koliko bi se novo društvo uklopilo u vaše poslovanje.