Papir se proizvodi od vrlo tankih vlakana koja se nalaze ponajprije u drveću.

Za proizvodnju jedne tone papira moraju se posjeći dva stabla i potrošiti 240.000 l vode i 4.700 kWh električne energije. Recikliranjem papira, odnosno proizvodnjom jedne tone papira iz starog papira, nije potrebno niti jedno stablo te se štedi šumsko bogatstvo, količina potrošene vode smanjuje se za preko 99% na samo 180 l, dok se potrošnja električne energije smanjuje za 40% na samo 2.750 kWh. Papir se može reciklirati do 7 puta jer se svakim procesom recikliranja smanjuje i veličina vlakana.

U sustavu modernog gospodarenja sirovinama i energijom papir se reciklira i preko 6 puta, primjerice Nizozemska je na 6,5 puta, dok je Poljska tek na 1,5 puta. Primarnom selekcijom otpada, tj. papira i kartona, na mjestu nastanka osigurava se visoka čistoća korisnog otpada i stvara preduvjet za recikliranje. Građani imaju mogućnost zbrinuti svoj otpad na zelenim otocima gdje su postavljeni kontejneri s plavim poklopcem ili korištenjem reciklažnih dvorišta. Taj odvojeno sakupljeni papir sortira se u postrojenjima u razne kvalitete papira. Odvajaju se metalni dijelovi, plastika, tekstil, i ostala onečišćenja koja su se pogrešnim zbrinjavanjem našla u kontejneru za papir. Nakon usitnjavanja papir se koristi u papirnoj industriji za proizvodnju novog visokokvalitetnog papira i kartona.

Odvojenim skupljanjem građani smanjuju troškove gospodarenja otpadom u jedinicama lokalne samouprave i na taj način direktno utječu na visinu svojih troškova za odvoz komunalnog otpada. Papirna i kartonska ambalaža nalaze se u sustavu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost preko kojeg se plaća zbrinjavanje i obrada tog otpada, dok ostale vrste papira skupljene preko kontejnera s plavim poklopcem imaju značajno niže troškove zbrinjavanja nego u slučaju pogrešnog zbrinjavanja korištenjem kontejnera za miješani komunalni otpad.U Hrvatskoj je u 2012. godini bilo proizvedeno 1.670.000 tona ili oko 370 kg komunalnog otpada po stanovniku godišnje. Papir i karton čine četvrtinu komunalnog otpada, što znači da svaki građanin u prosjeku proizvede oko 90 kg godišnje. Najveću ulogu u efikasnosti sustava gospodarenja komunalnim otpadom imaju građani jer svi mi odlučujemo hoće li otpad postati vrijedna sirovina ili samo smeće.