Potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Branko Grčić u razgovoru za Poslovni dnevnik poručio je poduzetnicima i potencijalnim ulagačima da će u 2013. doći do preokreta trendova iz negativnih u pozitivne, te pojašnjava kako Vlada kani potaknuti investicije.

Gospodarstvo je pred kolapsom! Blokirano je 50-ak tisuća tvrtki, gospodarske aktivnosti padaju četiri godine, dok je ionako visoki javni dug strelovito narastao za 70-ak milijardi kuna. Vladi se prigovara da u prvoj godini presporo reže rashode u javnom sektoru zbog čega je državi spušten rejting na status smeća. Što Vlada kani poduzeti?
Ključni prioritet u 2013. godini nam je privlačenje kapitala tako da on ponovo pronađe svoj interes u realizaciji novih projekata u Hrvatskoj. Gospodarski pad je posljedica odgađanja investicija nekoliko godina za redom. U privatnom sektoru one su pale za 40 posto, a kako on čini oko 80 posto svih investicija u Hrvatskoj, bez privlačenja kapitala i investicija, posebno privatnog sektora ne može doći do oporavka. Teren za nove investicije u privatnom sektoru pripremamo kroz stvaranje poticajne investicijske klime u suradnji s Hrvatskom udrugom poslodavaca, Hrvatskom gospodarskom i Hrvatskom obrtničkom komorom. Radimo i na osiguravanju dotoka svježeg kapitala što je gorući problem, samo djelomično je točno da novca ima dovoljno, a nema projekata. Tek 15-ak posto tvrtki može doći u banku i dobiti kredit, vlada totalni manjak likvidnosti i depresija u odnosima subjekata i kreditora što država svojim doprinosom može promjeniti. 

Slažete li se s kritikama da je po pitanju ključnih reformi izgubljena 2012. što je onda utjecalo i na pad rejtinga?
Ne mogu se složiti s time da je izgubljena ova godina upravo zato što su reforme pokrenute, a neke su i provedene. Rijetka smo zemlja u našem u okruženju koja nije zadirala u osnovicu plaće ili mirovine, zadiranje u ta prava dodatno bi urušilo standard građana, ali i osobnu potrošnju koja pada i teško će je biti zadržati na istoj razini. Odricanje od božićnice u našim uvjetima je minimalna žrtva za sve zaposlene u javnom sektoru. No, svi ključni reformski procesi idu nešto sporije jer Vlada nije pristalica provođenja reformi putem šok terapije. U idućoj godini na red dolaze reforme na tržištu rada i tržištu roba radi fleksibilizacije radnih odnosa i uklanjanja monopola, poštivanja ugovornih odnosa što se vezuje uz funkcioniranje pravosuđa, te reforme mirovinskog, zdravstvenog i socijalnog sustava.

Slijede li ipak radikalniji rezovi zbog vraćanja povjerenja međunarodnih vjerovnika u sposobnost Hrvatske da ispunjava svoje obveze?
Inzistirat ćemo i dalje na uravnoteženju reformskih mjera i gospodarskog oporavka tako da ostvarujemo reforme i manje troškove ukupnog procesa, ali da pritom iste mjere ne dovedu u pitanje gospodarski oporavak. Ispunjavanjem zahtjeva za dubljim rezovima, kroz racionalizacije u javnom sektoru i oštrije smanjenje plaća ili zadiranje u mirovine, dodatno bi se zaoštrilo pitanje potrošnje što bi vodilo još nižim stopama gospodarskog rasta i težem oporavku. Predvidjeli smo oko 2,3 milijarde kuna ušteda na dodacima na plaće, ali ne više od toga. Štedjet ćemo na materijalnim troškovima, a na žalost rezat ćemo i kapitalna ulaganja. Razgovaramo i o tome da u cilju poticanja fleksibilizacije radnih odnosa država na sebe preuzme dio troška otpremnina za višak radnika poduzeća u teškoćama, a zbog pomoći njihovom restrukturiranju. Privatizacijske projekte, nove koncesije i monetizaciju autocesta ne najavljujemo iz hira ili radi krpanja proračunskih rupa nego kao jedan od instrumenata za vraćanje dijela javnog duga. To je i snažna poruka potencijalnim ulagačima iz inozemstva da Hrvatska postaje dinamičnije i zanimljivije tržište, kao i da želi smanjiti utjecaj države na gospodarstvo.

Kad možemo očekivati rebalans i smanjenje proračuna?
Do rebalansa bi trebalo doći tijekom prvog kvartala upravo radi smanjenja rashoda, no moguće je da konačni efekt neće biti tako dramatičan za kapitalne investicije. Optimistično smo postavili prvotni plan od 11-postotnog rasta investicija u javnom sektoru, pa ako za 2 do 3 posto smanjimo kapitalna ulaganja ona će i dalje biti u značajnom porastu u odnosu na 2012.; u prosjeku 30 posto. Ostajemo dosljedni konceptu s početka ove godine da provodimo štednju na tekućim rashodima, ali ne i na kapitalnim. U ovoj godini smo iscrpili rezerve bez zadiranja u plaće, mirovine i socijalna davanja, ali smo uspjeli sačuvati kapitalna ulaganja. Strateške ciljeve kao što su umjerena konsolidacija javnih financija na rok od dvije do tri godine, te promjenu strukture rashoda  – s financiranja tekućih troškova prebacujemo na kapitalna ulaganja, pokušavamo realizirati u jako teškim okolnostima. Teško je kapitalna ulaganja dizati, a pritom imati u 2013. novih 6 milijardi kuna tekućih troškova, od čega tri milijarde za kamate, 1,7 mlrd. EU članarine, te jednu milijardu restrukturiranja brodogradnje, i zadovoljiti fiskalno pravilo s deficitom do tri posto.

Na čemu temeljite očekivanja gospodarskog rasta u 2013.?
Dobar dio projekata koji su ove godine pripremljeni, poput TE Plomin, ići će u izvršenje. Očekuje se i konsolidacija projekata vrijednih nekoliko milijardi kuna koji nisu pokrenuti zbog problema građevinara, pa će ili uvođenje novih izvođača ili saniranje blokada postojećih, pridonijeti stvaranju baze za rast. Računamo i na dotok kapitala iz EU fondova. Tvrtke u poteškoćama koje imaju izgleda da prežive proći će kroz restrukturiranje, a potom će i na toj osnovi nove stabilnosti graditi rast i razvoj. Vlada će dijelom kompenzirati ogroman pad privatnih investicija vlastitim ulaganjima. Istraživanja o poslovnim očekivanjima govore o oprezu privatnog sektora, što može dovesti do kočnice novih projekata. A važno nam je da privatni sektor ne zakoči investicije i u 2013. godini.

Ne bi li investitori više nagradili Vladu povjerenjem da se hrabrije upustila u rezove u javnom sektoru? 
Ove godine smo za pet milijardi kuna smanjili deficit u uvjetima gospodarskog pada od dva posto. Iako je to bilo više na bazi povećanja prihoda nego na redukciji rashoda, odbijam kritike da je u cilju oporavka potrebno smanjenje poreznog opterećenja. Jedini kriterij po kojem smo na 40. mjestu na ljestvici konkurentnosti "Doing business" Svjetske banke je porezno opterećenje, dok smo ukupno gledajući na 84. mjestu. Naš fokus seli na smanjenje parafiskalnih nameta, poput troška građevinske dozvole. Istodobno želimo velikim poticajima nagraditi jake i hrabre koji su spremni investirati, poput oslobođenja od poreza na dobit na 10 godina i davanjem tri do devet tisuća eura po svakom novozaposlenom.

U javnim tvrtkama je navodno višak 20.000 do 30.000 zaposlenih.
Do kraja prvog polugodišta sve će biti poznato. No, restrukturiranje nije samo slanje ljudi kući. Uzmite na primjer Hrvatske šume gdje bi sve to trebalo izgledati drugačije – od promjene modela gospodarenja značajnim nacionalnim resursom, stavljanja šuma u funkciju razvoja gospodarstva, održive eksploatacije i slično. Ili drugi primjer: neupitno je da Hrvatske vode moraju realizirati stotine svojih projekata do 2018. zbog obveza prema Europskoj uniji, da će biti realizirani sigurni i novi sustavi vodopskrbe i odvodnje u velikim hrvatskim gradovima. Teško je govoriti da u tim uvjetima Hrvatske vode imaju višak zaposlenih, ključno je pitanje efikasnosti.

Kako će Vlada izvesti preokret iz negativnih u pozitivne trendove u jednoj godini?
Ne samo da smo donijeli investicijski plan kapitalnih ulaganja u javnim tvrtkama, ovaj put pripremljen i realan, nego smo uspostavili i organizaciju koja će kontinuirano na tjednoj bazi pratiti provedbu. Ministar Siniša Hajdaš Dončić će pratiti proces restrukturiranja javnih poduzeća koja provode investicijske projekte, a moraju biti efikasniji, brži i jeftiniji. Druga Vladina skupina bavit će se na tjednoj bazi sa svim mjerama za jačanje poslovne klime i konkurentnosti po modelu "Doing business". Skupina koju vodi ministar Ivan Vrdoljak, uz pomoć gospodarstvenika, radit će na otklanjanju zapreka koje stoje na putu investitorima.

Što je s provedbom Zakona o poticanju ulaganja i kada će se donijeti Zakon o strateškim investicijama?
Zakon o poticanju ulaganja postat će aktivan početkom 2013. jer je uredba pripremljena. Zakonom o strateškim investicijama mora se osigurati operativnost, pa još razrađujemo važna koncepcijska pitanja. Razmišljamo da svaki veliki projekt posebnom uredbom Vlada definira od strateškog interesa te da propiše aktivnosti i rokove koje treba odraditi, te nositelje. Siječanj 2013. nam je krajnji rok za donošenje tog zakona, a riječ je o desecima projekata koji će ići u primjenu po njemu. On će obuhvatiti sve javne i privatne projekte preko 20 milijuna eura vrijednosti, a u turizmu će se se tražiti vrijednost ulaganja od 50 milijuna eura. Sve državne institucije i svi zainteresirani privatni investitori moći će prijaviti takav projekt u roku od dva mjeseca od donošenja zakona. Prve rezultate i listu strateških projekata za oporavak gospodarstva mogli bismo imati do kraja prvog kvartala 2013.

Koliko smatrate da ćemo iskoristiti sredstava iz EU fondova? 
U 2012. je povučeno 1,5 milijardi kuna, u 2013. će to biti 2,2 milijarde, a kasnijih godina barem po 4 milijarde kuna godišnje. Pored EU sredstava i sredstava iz privatizacije i monetizacije, ključni izvor za dotok kapitala u idućem razdoblju od kojih očekujemo promjenu smjera je bankarski. To znači da moramo otkloniti ili barem reducirati problem averzije bankarskog sustava prema riziku: dok rastu nenaplativi krediti, posebno prema poduzećima (sad je to već jedna četvrtina), banke stežu pojas i višak likvidnosti povlače u inozemstvo. Očekujemo u prvoj polovici 2013. i krucijalne efekte od Zakona o financijskom poslovanju jer je potencijal restrukturiranja daleko veći od broja prijavljenih tvrtki i ukupnih dugovanja. Računamo i na druge instrumente podjele rizika. Na veću investicijsku aktivnost kroz FGS-ove, a koristit ćemo i novi model u suradnji s bankama uz uključivanje međunarodnih financijskih institucija. Njime bismo mogli spašavati poduzeća za koja procijenimo da imaju potencijal rasta i profita. Vlada će identificirati takve projekte, a onda im pružiti pomoć, a uz postojeće instrumente morat će za to formirati i nove.

Od 50 mjera treba izdvojiti ključne

Guverner traži od Vlade konkretan sadržaj strukturnih reformi, rokove i nositelje. Što kažete na to?

Vlada je već donijela dokument sa 50 mjera za poticanje gospodarskog rasta, te njihovu provedbu pratimo na tromjesečnoj razini. Nismo zadovoljni s time u cijelosti jer moramo odlučiti o prioritetima i reći kojih je to pet ili deset mjera ključno. Time će se baviti posebna radna skupina na čelu s ministrom Mirandom Mrsićem, te "Doing business" skupina ministra Vrdoljaka. Važno je istaknuti da se kroz ovu priču već od siječnja 2013. uklapamo i u tzv. europski semestar, proces kroz koji Europska unija usklađuje svoje makroekonomske politike i reformske procese. Dio toga je Nacionalni plan reformi na kojem se već ozbiljno radi.