Studentske poslove, još jednu žrtvu COVID 19 krize u 2020., očito čeka oporavak: prema anketi portala danasradim.hr, više od 60% ispitanika lani nisu radili, 19% radili su manje nego u 2019. i 21% manje nego što su planirali, no s druge strane za aktualnu i sljedeću godinu više od 70% planira raditi, za 19% to će ovisiti o potrebama i mogućnostima, a tek za manje od 11% rad preko studentskog ugovora uopće nije u planu.

Rast potražnje

Povećani interes studenata za radom nije neočekivan, već je rezultat rasta gospodarske aktivnosti te prateće potražnje za radnicima od strane poslodavaca, kao i samog nedostatka radne snage na tržištu, navodi voditelj prodaje i marketinga tvrtke Danas radim Gordan Škorić. Od pomoćne radne snage, zadnjih su godina studenti postali radnici na koje se poslodavci uvelike oslanjaju, kaže, kako bi osigurali redovno poslovanje, pa su za poslodavce indikativni najnoviji pokazatelji preferencija traženog posla i perioda na koji će ga studenti tražiti. Više od 37% ispitanika, naime, planira tražiti uredski posao (administracija ili tajništvo), dok nešto više od 24% odlučilo bi se za posao u trgovini. Nešto više od 13% ispitanika tražit će poslove u promociji, a za skoro 13% ispitanika zanimljivi su poslovi u proizvodnji i skladištu. Najmanji interes pokazan je za radna mjesta u dostavi (svega 3%), te za sezonske poslove (ugostiteljstvo i animacija) njih 9%. Većina studenata traži posao na par dana tjedno, a slijede oni koji traže posao na više od 6 mjeseci (više od 27%). Najmanje je onih koji traže posao na mjesec dana (4%), no čak 18% traži posao na par sati tjedno.

Imajući u vidu da se 70% ispitanika izjasnilo kao redovni studenti, te kako zbog obveza na fakultetima isti preferiraju poslove na par dana ili sati tjedno, od velikog značaja u pridobivanju tih radnika bit će, ističe Škorić, kao i 2019. – fleksibilnost radnog vremena koje im poslodavci mogu ponuditi.

Nedostatak radne nage i u zemljama članicama EU doveo je do pojačanog interesa poslodavaca za studentima, pa analiza pokazuje da brojne kompanije, kako u ostalim zemljama članicama tako i u Hrvatskoj, godinama proaktivno pristupaju studentskoj populaciji, od stipendiranja studenata i njihovog uključivanja u rad od početnih dana studiranja do pripravničkih specijalističkih programa za studente završnih godina. Usto, već nekoliko godina primjetan je paralelan i kontinuirani rast studentskih satnica i potražnje za studentima.

“Upravo pojačana potražnja za studentima, ali i reguliranje te rast minimalne studentske satnice, koja je krajem 2018. iznosila 21,50 kn, a od siječnja 2022. iznosit će 29,29 kn, dovodi do poskupljenja studentskih poslova”, kaže Škorić napominjući kako poslodavci mogu definirati i više satnice za pojedine poslove tako da su ove godine satnice za studentske poslove prelazile i iznose od 30 kn za poslove prodavača.

Minimalna satnica

Najava nove minimalne satnice u skladu je s trenutnim očekivanjima, odnosno prema Škoriću jasno je vidljiv utjecaj 2020. i smanjenog zapošljavanja studenata na očekivanu visine satnice. Naime, prema njihovoj prošlogodišnjoj anketi, većina studenata očekivala je satnicu od 30-35 kn, dok na ovogodišnje pitanje uz očekivanu satnicu, čak više od 42% je izjavilo kako očekuje satnicu između 28 i 30 kn. Nešto više od 21% ispitanika izjavio kako očekuje satnicu između 30 i32 kn. Rad za minimalnu satnicu odnosno satnicu do 28 kn je odabralo skoro 17% ispitanika. U kategoriji viših satnica, svega 8% je onih koji traže posao sa satnicom između 33 i 35 kn, dok skoro njih 12% očekuju satnicu veću od 36 kn.

“Satnica od 29,29 kn sigurno je u skladu s očekivanjima većine ispitanika, te će biti dobrodošla, s obzirom na to da je studentski rad za mnoge jedini način financiranja studentskog života, koji sa sobom nosi i dodatna financijska opterećenja. No ono na što svaki student mora pripaziti jest maksimalan iznos koji može zaraditi preko studentskog ugovora”, ocjenjuje Škorić dodajući da maksimalan iznos zarade nije propisan, no postoje dva bitna praga na koja svaki student treba obratiti pažnju; prvi se odnosi na poreznu olakšicu roditeljima, a drugi na plaćanje poreza na dohodak.