I prije koronakrize globalni poslovni lideri bili su vrlo skeptični u očekivanjima za 2020. godinu. Uoči Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu prije dva mjeseca objavljeno je PwC-ovo tradicionalno godišnje istraživanje o stanju globalnog gospodarstva u kojemu je trećina od 1300 čelnih ljudi u najjačim kompanijama iz cijelog svijeta, bila uvjerena da će gospodarski rast pasti.

Razlozi su bili trgovinski rat Kine i Sjedinjenih Američkih Država, Brexit, političke nesigurnosti i protekcionizam. Koronavirusa nije bilo među deset glavnih briga.

U nekoliko mjeseci sve se stubokom promijenilo i da se sada provodi istraživanje njihov bi optimizam vjerojatno bio na razini statističke pogreške.

Sve velike ekonomije pripremaju različite sanacijske mjere kako bi očuvale tvrtke i radna mjesta, no nitko se ozbiljan ne usudi sada prognozirati koliko će kriza trajati i koje razmjere će imati, a velika je neizvjesnost i hoće li se i kako nakon svega promijeniti međudržavni trgovinski odnosi, koji su sada uglavnom zaustavljeni.

Vladine mjere su mlake

“Doista je nezahvalno bilo što reći, jer svi su scenariji mogući”, kratko će savjetnik predsjednika Vlade i ekonomski analitičar Hrvatske gospodarske komore Zvonimir Savić, koji ističe da je Hrvatska među prvima u Europskoj uniji uvela mjere za ublažavanje posljedica koronavirusa i bit će skoro upotpunjene.

Mjere su, međutim, gotovo jednoglasno ocijenjene mlakima i nedovoljnima, a i Hrvatski izvoznici (HIZ) Vladi su proslijedili svoje prijedloge. Jedna od glavnih mjera poseban je fond za gospodarsku suradnju, kroz koji bi država ulagala u kapital poduzeća, kojima će trebati restrukturiranje i sanacija jer većini slijedi kriza solventnosti.

Darinko Bago, predsjednik ovog izvozničkog udruženja, pojašnjava kako bi za osnivanje tog fonda ključni bili Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) i Hrvatska narodna banka (HNB), iz čije primarne emisije bi se financirao HBOR-ov fond, a iz kojega bi se ekspresno dokapitaliziralo tvrtke koje dođu s izrađenim programima. Za takve potrebe trebalo bi mijenjati i zakone, kako bi, primjerice, skupštine tvrtki mogle brzo sazvati i brzo donijeti odluke.

Slične mjere najavljuje primjerice Francuska, koja osim dokapitalizacije razmišlja i o brzoj nacionalizaciji tvrtki.

Izvoznicima će trebati brza pomoć, jer u mjesecima koji slijede puno toga promijeniti, ističe Darinko Bago za Poslovni dnevnik.

‘Liberalizacija će prestati’

“Sve zemlje štite svoja gospodarstva i izgledno je da će se tržišta sve više zatvarati i da se prestaje s velikom liberalizacijom tržišta”, ocjenjuje Bago. Veliki izvoznici održavaju kontakte s partnerima i dobavljačima u drugim zemljama, no otvara se velik broj novih problema, od toga kako će tko podnijeti krizu do promjena cijena sirovina i proizvoda, kao i podmirenja dugova nastalih prije i tijekom krize.

U ovom trenutku Bago kaže kako od velikih izvoznika punim kapacitetima rade samo farmaceutske i prehrambene kompanije, s time da su i one najviše okrenute snabdijevanju domaćeg tržišta.

Za drvnu industriju, koja u pravilu prva ostaje bez kupaca i osjeti dolazak krize, ilustrativna je situacija u Kini, u kojoj i nakon što je prestala pandemija, još nema oporavka gospodarstva, aktivnosti su u odnosu na kraj prošle godine trenutno tek na razini od 68 posto.

Marijan Kavran, iz Hrvatskog drvnog klastera kaže kako je za nas važno kako će se razvijati situacija na europskom tržištu na koje smo dominantno oslonjeni, i to prvenstveno na talijansko i njemačko koja su i najviše pogođena krizom zbog pandemije koronavirusa, ali je uvjeren da će oporavak biti spor i zahtjevan.

U uvjetima u kojima je realno očekivati da generalno slijedi još jače otimanje za svaki posao i tržišta, i Darinko Bago i Marijan Kavran važnom za ponovno pokretanje izvoznih poslova vide ulogu hrvatske diplomacije, koju se, tvrde, mora probuditi.

“Korona je u prvi plan izbacila kategoriju rizika zbog koje velike zemlje već razmatraju pomoć povratku proizvodnje iz Kine, Indije ili Brazila i tu vidim priliku za Hrvatsku, koja ima prednost i u svojoj poziciji kao granična zemlja Europske unije uz koju je smješten “bazen” s kvalificiranim radnicima. Naša gospodarska diplomacija trebala bi već promptno tražiti tvrtke u Njemačkoj i drugdje koje pripremaju povratak proizvodnje i povezivati ih s našim tvrtkama”, predlaže prvi čovjek Hrvatskih izvoznika.

Kavran, pak, kao dobar primjer koji valja slijediti vidi u susjednoj Italiji. Tamošnji Institut za vanjsku trgovinu ICE, koji ima urede širom svijeta, od travnja nudi talijanskim tvrtkama besplatne usluge koje je dosad naplaćivao, a to je prije svega traženje kupaca u drugim zemljama, kao i potencijalnih stranih ulagača kojima bi bilo zanimljivo poslovati u talijanskom okruženju.

Već se, kaže Kavran, u toj susjednoj zemlji ozbiljno razmišlja kako senzibilizirati velike globalne tvrtke i investicijske fondove i banke, a već je objavljeno kako će ICE tvrtkama osigurati preliminarnu analizu i ocjenu zahtjeva, te ispitivanje stranih tržišta za koje je pojedina tvrtka zainteresirana.

Enigma za izvoznike u procjenama budućih odnosa je i daljnji razvoj događaja u SAD-u, gdje pandemija koronavirusa tek ozbiljno starta i ostavlja puno otvorenih pitanja kako će ona utjecati na američko i globalno gospodarstvo, kao i na odnose među najvećim svjetskim silama.

Stručnjaci i analitičari slažu se da ekonomiju straha treba minimalizirati, no svima je jasno da će aktualna kriza biti veća nego ona koja se iz Sjedinjenih Američkih Država svijetom proširila 2008. godine.

U mnogim zemljama vlade su osim financijskih paketa interventno posegnule i za mjerama zabrane izvoza za pojedine strateški važnih proizvoda kako bi osigurale zadovoljavanje potreba vlastitih tržišta. Osim medicinskih i proizvoda zaštitne opreme, najčešće se u tom smislu još radilo o brašnu, pšenici i drugim osnovnim prehrambenim artiklima, ali i toalet papiru.

Kako je zbog koronavirusa došlo do zastoja isporuke roba iz Kine, za Europu je uslijedio problem nedostatka brojnih sirovina i dijelova proizvoda, no u isto je vrijeme zaustavljen je i izvoz u drugom smjeru zbog drastičnog skoka cijene kontejnerskog prijevoza.

Transport zlata vrijedan

Kako je uslijed ove pandemijske krize koja je zahvatila gotovo cijeli svijet promet minimaliziran, u trenu je cijena transporta gotovo utrostručena, s 500 na 1300 američkih dolara po kontejneru, što su itekako osjetili europski izvoznici koji su koristili jeftinije povratne ture za Kinu, a među njima i naši drvoprerađivači, koji su se prošle dvije godine baš bili krenuli intenzivnije probijati na to golemo tržište koje je sve “gutalo”.

Kako se pandemijska kriza u rekordno kratko vrijeme raširila, sve više kompanija u Europi upozorava da bi mogle smanjiti proizvodnju, ako se poremećaj nabavnih lanaca nastavi i u drugom ovogodišnjem tromjesečju.

Štoviše, iz dana u dan svjedočimo novim vijestima poput onih da vodeći koncerni automobilske industrije, njemački Volks Wagen, Daimler i BMW obustavljaju proizvodnju u većini njemačkih i europskih tvornica na nekoliko tjedana, a sve to nažalost je automatski pratilo i zaustavljanje proizvodnje kooperanata u ostalim zemljama, poput, primjerice, slovenskog Revoza, ali i jednog od najvažnijih suradnika te tvornice – solinskog Ad Plastika.

Da će zbog grča autoindustrije i prekidanja proizvodnje u pogonima njihovih najvažnijih kupaca i sami morati obustaviti veći dio proizvodnje na lokacijama u Hrvatskoj, Srbiji i Mađarskoj na neko vrijeme, AD Plastik je putem Zagrebačke burze javnost obavijestio 20. ožujka napomenuvši kako uprava u tom trenutku nažalost ne može predvidjeti trajanje ove situacije na njihovim lokacijama jer ona, pojasnili su, ovisi prije svega o globalnoj situaciji na tržištu i aktivnostima kupaca.

U razgovorima koje smo intenzivno vodili s njima prilikom pripreme ovog članka, naši izvoznici uglavnom ostaju suzdržani u ocjenjivanju stanja i predviđanjima budućih događanja.

Mnogi, jasno je, već rade smanjenim kapacitetom i ovisno o djelatnosti, pune skladišta i čekaju normalizaciju prometa i ljudi. Za neke je trenutno glavni problem transport, no svima je, pokazalo se, zajedničko da apsolutno ništa ne mogu planirati.

“Pitate li me što će biti 1. lipnja ili 1. rujna, ne znam odgovor”, priznaje nam i Željko Zadro iz grupacije Viro, čiji se sektor proizvodnje šećera tek nakon tri godine od potpune liberalizacije tržišta i niske cijene baš bio počeo oporavljati.

Zaustavljen pozitivan trend

U slučaju Nexe Grupe, vlasnik Ivan Ergović kaže kako trenutno najveći pad prodaje imaju u segmentu cementa i to na tržištu Austrije, Slovenije i dijelom Mađarske, i to ne zbog nedostatka potražnje, nego nemogućnosti isporuke robe, odnosno zbog nemogućnosti pronalaska prijevozničke tvrtke koja bi isporučivala robu u te zemlje. Korona je Nexeu zaustavila pozitivan trend s početka godine u segmentu cigle i crijepa, u kojemu su trenutno prodaja i naplata smanjeni za više od 60 posto.

Ergović kaže kako je kod većine partnera primjetna velika doza opreza, te da je, ako potraje, neminovan pad kompletne gospodarske aktivnosti.

U našičkoj grupaciji u fazi su izrade procjene utjecaja ovih okolnosti na ukupno poslovanje, a prema prvim informacijama zasad očekuju smanjenje prodaje u opsegu do 30 posto.

Prve službene statističke podatke iz kojih je razvidno koje su proizvodne djelatnosti najviše pogođene krizom zbog koronavirusa imat ćemo prilike iščitavati tek kroz mjesec i pol, no, dovoljnu naznaku loših vijesti može se dobiti iz prve procjene robne razmjene za siječanj, dakle i prije eskalacije i dolaska krize u Europu i Hrvatsku.

Prema tim podacima DZS-a, izvoz je u siječnju u odnosu na isti mjesec prošle godine pao za 0,2 posto, a uvoz je porastao za tek 0,8 posto.